Autoprijevoznici se doslovno guše u administrativnom čvoru koji im steže omču oko vrata, ali naš ministar komunikacija i prometa Edin Forto odlučio je riješiti "najgoruću" muku bh. građana. Ne, nije to pitanje šengenskih viza, to nije ni pitanje akciza na gorivo, a ni činjenica da nam vozači postaju bjegunci od zakona čim pređu granicu s Hrvatskom. Forto je, pobjednički i s osmijehom čovjeka koji je upravo spasio naciju, objavio na svojim profilima na društvenim mrežama da su nam priznali vozačke dozvole u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Kriza bh. privrede

Susramlje države: Edin Forto i cijena nesposobnosti koja se mjeri u milionima

Konačno, odahnula je cijela Bosna i Hercegovina. Sada onih nekoliko stotina sretnika, možda i svega nekoliko desetina, koji planiraju voziti lamborghini po pješčanim stazama Dubaija mogu to činiti bez polaganja vozačkog ispita. Šta su stotine hiljada tona robe koje propadaju na terminalima u poređenju sa slobodom krstarenja po Abu Dhabiju?

Svaljivanje odgovornosti na druge

Iako se Forto hvalio memorandumima koji "olakšavaju svakodnevni život" (vjerovatno onima koji vikend provode u Burj Khalifi), septembar 2025. godine donio je surovu realnost na domaće ceste. Blokirani carinski terminali, 20.000 tona robe koja stoji i hiljade kamiona "od Une do Drine" jasna su poruka da je Fortin resor promašio i temu i stanicu.

Velibor Peulić iz Konzorcijuma Logistika BiH iznio je cifre od kojih se vrti u glavi, ali ne onako kako se Forti vrti od uspjeha u Emiratima. Dok ministar tvrdi da je riješio "11 od 17 tačaka" (vjerovatno one najlakše), naši vozači u Evropskoj uniji bivaju hapšeni i deportovani.

Zašto?

Zato što država nije u stanju ispregovarati status profesionalnih vozača, pa se čovjeku iz Mostara koji tri puta ode do Ploča to računa kao tri dana boravka u EU. Fortin odgovor na ovo je, tradicionalno, slegnuti ramenima i reći: "To je do Brisela." Ili još bolje: "To je do SNSD-a."

NASA tehnologija izrade tablica

Poseban nivo humora, onog crnog, krije se u priči o registarskim tablicama. U državi koju vodi "digitalni vizionar" Forto, gubitak jedne tablice košta 2.500 eura. Peulić opravdano primjećuje da štampanje komada lima nije "NASA projekt", ali za naše Ministarstvo to je očito poduhvat ravan slanju prvog Bosanca na Mjesec. Lakše je, izgleda, dogovoriti saradnju sa šeicima nego upaliti presu za lim u Sarajevu.

Tu je i apsurd obuke vozača. Dok u Njemačkoj mladići s 18 godina sjedaju za volan pod nadzorom, u Bosni i Hercegovini moraju čekati tri godine, uz obavezno plaćanje 1.400 KM "centrima izvrsnosti". Valjda se u tim centrima uči kako preživjeti Fortinu birokratiju, jer vožnju kamiona sigurno znaju i bez toga.

Ministar za "opće i daleke poslove"

Ako je nešto dobro, Edin Forto je zaslužan. Ako je nešto katastrofalno, nadležni su entiteti, Granična policija, Staša Košarac ili, u krajnjem slučaju, loš raspored zvijezda iznad Brisela. Eh, to je logika Edina Forte.

Činjenica da su prijevoznici u posljednjih deset godina uplatili 240 miliona KM u budžete, a da zauzvrat dobiju savjet da "sačekaju ulazak u EU", uvreda je za inteligenciju svakog radnika. Forto nas uvjerava da je "Schengen isti za sve", zaboravljajući da bi posao ministra trebao biti upravo to - da osigura da naši prijevoznici ne budu tretirani kao turisti koji su zalutali na autoput.

Dok se autoprijevoznici pitaju trebaju li vratiti kamione lizing kućama i zatvoriti firme, ministar Forto može biti miran. On je svoju misiju ispunio. Ako ikada propadne transportni sektor u našoj državi, a i laik vidi da je na dobrom putu, naši vozači barem imaju opciju. Mogu svi kolektivno otići u Emirate. Tamo im, zahvaljujući Edinu, barem niko neće tražiti da ponovno polažu vozački dok budu vozili taksi po pustinji, bježeći od države koja ih je prodala za jedan Memorandum o razumijevanju koji, osim ministrovom egu, ne služi ničemu.