Paralelna stvarnost u kojoj žive razmažena sredovječna djeca okupljena pod firmom Naša stranka fascinantna je. I iznenađuje običan svijet iz dana u dan. Taman što su se propisno izblamirali skandaloznim programom obilježavanja 30. godišnjice Opsade Sarajeva, obećanjem gejmerima da će im država pomoći u razvoju njihove besposlice ili nagradom koju su dali Nevenki Tromp, sve to u manje od mjesec dana, Edin Forto, kapiten te narandžaste haman pa neformalne grupe građana, koja se još uvijek ibreti otkud oni na vlasti, pozvao je danas na ulice.

I to kulturu.

“Kultura na ulice!”, povikao je render-premijer Forto (jer su mu svi projekti samo na renderima) sa svog Facebook profila i nastavio: “Narodno pozorište Sarajevo sa svojim umjetničkim programima izlazi na gradske ulice, trgove, parkove, šetališta. Građani su gladni kulture, želimo da osjete da žive u gradu u kojem je kultura sastavni dio života”, napisao je poslovično nepismeni Forto i podvrisnuo: “Lično mi je ovo jedan od najdražih projekata.”

Koji su to uopće ostali projekti koje je okončao za ove dvije i po godine otkako je na vlasti, nije precizirao.

Mada se mora priznati ipak kako je napredak Fortine vlade vidljiv. Od Bube i Jale na Bjelašnici do Narodnog pozorišta na ulici. Time je čak i Šaban Šaulić na obilježavanju stogodišnjice Sarajevskog atentata pao u zaborav. 

Nije, naravno sporno što će Fortin komesar Dino Mustafić “izaći s pozorištem na ulice” niti to što će im u takvom naumu asistirati ministar kulture i sporta kojeg je na tu dužnost postavila stranka kojoj je vrhunac kulturno-sportskog doživljaja vozanje na bageru po poplavljenoj Ilidži.

Sporna je ulica.

Da bi Forto “izveo kulturu na ulice” trebao je do sada makar neku ulicu izgraditi. Naravno, nije ni jednu. Ne radi se ništa ni na jednoj transverzali, ni na jednoj longitudinali, nema kopanja tunela na Šipu, nema proširenja postojećih saobraćajnica, nema sanacije, nema rekonstrukcije. Nema čak ni tradicionalnog proljetnog farbanja traka i pješačkih prelaza. Nema više ni čestitke za Bajram u Titovoj ulici.

Iza dvije i po godine Fortinog mandata jednostavno nema ništa. 

Priča se da je KJKP Rad imao cisterne pomoću kojih je nekada, u jutarnjim i noćnim satima sapirao sarajevske ulice. No, mokri postupak već je odavno samo urbani mit. Ali zato imamo dron koji Fortini ministri dignu u zrak kad god izmisle novi datum okončanja radova na rekonstrukciji tramvajske pruge.

Forto, pak, kada želi ostaviti utisak premijera koji nešto radi, preklema žuti bjeloruski trolejbus pa obiđe u njemu koji krug gradom, sve pazeći da ne prođe raskrsnicama koje su pretijesne za taj ponos Lukašenkove industrije.

U međuvremenu, dok Forto najavljuje kulturu na ulicama, ovdašnji su mediji objavili da je član njegove stranke, kojeg su nedavno imenovali na mjesto direktora jedne sarajevske javne ustanove, premlatio dijete. I to ne svoje nego tuđe. Pa je u školsko dvorište gdje je uvodio red pozvana i policija.

O tome se ni Forto i proevropska Sabina Ćudić a ni visokomoralni Damir Arnaut ne izjašnjavaju. A i što bi. Kada su šutjeli dok je Forto sa jaranima tajno dovodio tehničare da ih u uredima vlade još tajnije vakcinišu Pfizerom dok Pfizera nije bilo ni za onkološke pacijente, kada su šutjeli dok je njihova gradonačelnica usred Markala opraštala četnicima zločine nad Sarajlijama tokom Opsade, kada su šutjeli kada se saznalo da je visokopoziocionirani član njihove stranke debelo umiješan u slučaj smrti djevojčice Džene Gadžun (slučaj koji se odvratno dugo razvlači ne bi li se zataškao i odveo u zastaru), zašto bi se sekirali kada saznaju „kako Musa dere jarca“.

Kulturu na ulice, viče Forto zauzvrat. Ili će nam mlatiti djecu.