Ovdašnja javna scena obiluje stručnjacima opće prakse. Prepuna nam je Kazaza, Bajtala, ispunjena nekakvim marićkama-cenićkama koje o svemu imaju šta reći, od pijačnog barometra do turskog drona. O svemu oni nešto misle, sve analiziraju i jave se na svaki telefonski poziv iz bilo koje redakcije u bilo koje doba.
Ustvari šuplji ko đevđir, naučili su pet-šest floskula koje variraju od “ovo nema nigdje” preko “nacionalističkih oligarhija” do “dokle više ovako” na putu “evropskih integracija” i postali margarin koji se u sve miješa i svemu daje bljutav istovjetan okus.
Idelan primjer tih samozvanih analitičara zove se Salih, a kada mu traže komentar, onda se preziva Fočo. Bilo je naivnih koji su se ponadali kako će odlaskom u penziju popuniti veliku prazninu na Filozofskom fakultetu, gdje je bio dekan, no Fočo se ne predaje. Ima on još puno toga da ponudi, makar i pod stare dane.
Kao i mlađi mu analitičari, i Salih Fočo uvijek ima spreman arsenal iz kojeg svako malo, rijetkima koje to interesuje, ispali rafal po nacionalistima, kriminalcima, elitama... Kod Saliha se SDA raspada već 20 godina, kod Foče Bosna i Hercegovina izdiše evo već deceniju, kod Saliha Foče smo svi skupa već odavno pomrli. Onda nas je oživjela Sebija Izetbegović, po analitičarima jedini ovdašnji ljekar koji nije ugledan, samo da bi nam isključila respirator. I o tome je naelektrizirani Fočo imao koju prozboriti.
To malo ko zna, ali je Salih Fočo aktivan i izvan avazovsko-enjedan kruga. Za razliku od drugih penzionera koji šetaju uglavnom do pijace ili banke, Fočo je član Skupštine NS BiH. Da, dobro ste čuli. Fočo odlučuje o sudbini najpopularnijeg sporta u BiH. Taj penzionirani Fočo glasao je za sramne odluke Statuta zbog kojih je fudbal vraćen 15 godina unazad, u koji su uvedene županije i mogućnost blokade kakvu HDZ provodi već dvije godine u državnim institucijama. Za što su, po Salihu, krivi “Bakir i SDA”. Elite, takorekuć.
A kako intelektualac Fočo, zapravo, razmišlja kad misli, pokazuje razgovor novinara portala Fokus koji ga je pitao zašto je, pobogu, glasao za izmjene Statuta NS BiH. Ovako je, doslovno, tekao razgovor: SF: Nemojte mene, nađite nekoga kompetentnog. FOKUS: Zašto, profesore, pa jeste li bili prisutni, jeste li glasali? SF: Jesam. FOKUS: Pa znate li za što ste glasali? SF: Ma, ova korona, znate, situacija, niko nije obraćao pažnju na to. FOKUS: Profesore, kažete mi da nađem nekoga kompetentnijeg, a ponovo ste se kandidovali na istu poziciju? SF: Ma jesam. Ali nađite nekoga za pravna pitanja. Eto, hvala na pozivu.
Eto. Niti je kompetentan, niti je pročitao ono što mu je napisano niti ima pojma za šta je glasao. Niti je obraćao pažnju. Niti iko normalan zna šta će, zaboga, on uopće tu. Ali treba utrčati u šesnaesterac, ogrebati se za kakav paušalčić i honorarčić. I biti analitičar. Županija, blokada, etničko glasanje, sve je to Foči nebitno. Samo nek' se ima za cekera. Ova je korona, znate. Situacija.