29. januara 2021. godine umrla je Flory Jagoda, bosansko-američka kantautorica, gitarist, kompozitor, sarajevska diva sefardske muzke i interpretatorica pjesama tradicionalne jevrejske muzičke baštine na jeziku bosanskih Sefarda. Također, bila je poznata po svojim interpretacijama pjesama na ladino jeziku, kao i po interpretacijama bosanskih balada i sevdalinki.

Flora Papo rođena je 1923. godine u Sarajevu u jevrejskoj porodici. Odgajana je u sefardskoj tradiciji u muzičkoj porodici Altaras. Njena majka Rosa Altarac (ili Altarasa) ostavila je prvog muža i vratila se u svoj rodni grad Vlasenicu. Tamo je upoznala i udala se za Michaela Kabilia, da bi se nešto kasnije nastanili u Zagrebu u Hrvatskoj, gdje je Kabilio izrađivao kravate i tako zarađivao za život.

Kada su nacisti napali Jugoslaviju u aprilu 1941. godine, njen očuh, kojeg je Flory nazivala i ocem, stavio je šesnaestogodišnju Flory u voz za Split koristeći lažne lične dokumente i uklanjajući jevrejsku zvijezdu s njenog kaputa. U vozu je svirala svoju harmoniku s drugim putnicima, pa čak i s jednim dirigentom sve do Splita koji je u to vrijeme bio pod kontrolom Italijana, a da je niko nikad nije upitao za voznu kartu. Roditelji su joj se pridružili u Splitu nekoliko dana kasnije, a nakon kratkog boravka zajedno su s drugim Jevrejima koji su pobjegli od nacista premješteni na razna ostrva uz hrvatsku obalu. Flory i njezini roditelji poslani su na otok Korčulu, gdje su živjeli do jeseni 1943. godine. Nakon italijanske kapitulacije, Jevreji na Korčuli odlazili su ribarskim čamcima do Barija u Italiji, koji je u to vrijeme oslobodila britanska vojska. Dok je bila u Italiji, upoznala je i zaljubila se u američkog vojnika po imenu Harry Jagoda, pa je u Sjedinjene Američke Države stigla kao ratna nevjesta 1946. godine, prvo u Harryjev rodni grad Youngstown u državi Ohio, a kasnije se preselila u Sjevernu Virginiju gdje je živjela do kraja svog života.

Jagodin poznati album Kantikas Di Mi Nona (Pjesme moje bake) sastoji se od pjesama kojima ju je njena baka, sefardska pjevačica, naučila kao mladu djevojku. Nakon objavljivanja drugog snimka, Memories of Sarajevo (Sjećanja na Sarajevo), snimila je album La Nona Kanta (Baka pjeva), pjesme koje je sama napisala za svoje unuke. U devedesetim godinama života Flory je izjavila da će Arvoliko: The Little Tree (Arvoliko: Malo drvo), objavljen 2006. godine, biti njeno posljednje samostalno snimanje. Ovdje naslovom albuma referira na drvo koje se nalazi u Bosni. Ono je, navodno, jedini znak gdje se nalazi masovna grobnica 42 masakrirana člana porodice Altaras. Ova njena četiri albuma, prema njenim riječima, predstavljaju četiri muzičke faze njenog života. Godine 2006. izdala je i seriju dueta s Ramonom Tasatom, Kantikas de amor i vida: Sefardski dueti.

Eli Tauber, savjetnik za kulturu i religiju Jevrejske zajednice Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini povodom smrti Flory Jagode napisao je kako je ona bila izuzetna interpretatorica sefardske romanse koja nikada nije zaboravila svoj rodni grad Sarajevo, kao ni svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.

“Svaki koncert bi počela sa svojom pričom o Bosni, o Sarajevu. I zato si bez razmišljanja prihvatila poziv da dođeš na Baščaršijske noći i napraviš za svoje Sarajlije dva besplatna koncerta. Dva nezaboravna koncerta. To je i bio momenat kada si se na dostojanstven način oprostila od svoje porodice koju su mučki ubile ustaše na Romaniji. Podigla si spomenik da se ne zaboravi taj zločin. I tvoja porodica, familija Altarac. Prošle godine, na tvoj 96 rođendan, u Art kući sevdaha, u srcu Baščaršije u kojem se nalazi nesvakidašnji muzej posvećen pjevačima narodne muzike i sevdalinke – tamo smo ti našli mjesto za sjećanje, tako svaki posjetilac grada Sarajeva može da i dalje uživa u tvom glasu i tvom jedinstvenom doživljaju sefardske romanse”, konstatirao je Tauber.