Čekali su skriveni u ledenim rovovima da stigne ruski tenk. Upravo u tom trenutku, dok su jedni balvanom zaglavili kotače, drugi su trčali riskirajući sve prema onesposobljenom stroju, provukli pušku kroz cijev i nišan i zapucali na vojnike koji su bili unutra. Bilo je učinkovito, ali i vrlo opasno, ginulo ih je 70 posto.

Kratko su se kretali na skijama kroz šumu, nevidljivi u svojim bijelim uniformama, uočili bi sovjetsku kolonu, popeli se na drvo, identificirali neprijateljske oficire uz svjetlost vatre i dokrajčili bi ih. Takođe su izmislili nešto za koje mnogi pogrešno vjeruju da je ruskog porijekla, oružje koje je jednako jeftino koliko i korisno protiv tenkova: Molotovljev koktel.

U zimu 1939. godine mala i tada vrlo siromašna skandinavska nacija od 3,7 miliona ljudi zaprepastila je svijet oduprijevši se invaziji gigantskog carstva od 170 miliona ljudi. Spor koji je tada pokrenut između Finske i SSSR-a pokazao je kako u jednačini između ukupne težine okupatorskih snaga i motivacije onih koji se bore za svoju zemlju i vlastite porodice, potonji može biti uspješniji.

Takozvanim Zimskim ratom između SSSR-a i Finske 1939. i 1940. godine bavio se historičar Jared Diamond. U svojoj knjizi o tom sukobu piše da je "ukupan broj Finaca poginulih u ratu protiv Sovjetskog Saveza bio gotovo 100.000, uglavnom muškaraca“ i nastavlja: „Možda se čini skromnim, ali predstavlja 2,5 posto ukupne populacije Finske i pet posto muškaraca. Kao kada bi danas u ratu poginulo devet miliona Amerikanaca.“

Kako je Finska uspjela izdržati četiri mjeseca, od ruske invazije 30. novembra 1939. do Moskovskog mirovnog ugovora iz marta 1940., u tako neuravnoteženom odnosu snaga? Diamond objašnjava da Finci nisu bili dovoljno ludi da pomisle da mogu dobiti takvu utakmicu. Njihov je cilj od početka bio da neprijateljska pobjeda bude što sporija, što opterećujuća i skuplja za Ruse, te da oni odstupe. I njihov žestoki otpor je uspio. Izgubili su 11 posto teritorija i taj prvi sukob bio je tek prvi u nizu ratova koje su morali voditi dok se veliki svjetski požar nije završio 1945.

"Danas," objašnjava Diamond, "Finska je diljem svijeta poznata po svojoj tehnologiji i industriji, te je postala jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, s dohotkom po glavi stanovnika usporedivim s onim u Njemačkoj ili Švedskoj. Njezina se stabilnost temelji na flagrantnom paradoksu, to je liberalna socijaldemokratija koja je dugi niz desetljeća imala izvrstan odnos povjerenja s bivšim komunističkim Sovjetskim Savezom, a kasnije i s današnjom autokratskom Rusijom. Ova kombinacija osobina predstavlja izvanredan primjer selektivne promjene".

Finska je 18. marta proglašena "najsretnijom zemljom na svijetu" i to već petu godinu zaredom, prema klasifikaciji "Svjetskog izvještaja o sreći", koji ove godine Afganistan stavlja na posljednje mjesto.

“Tri najvažnija pomaka su bili Srbija, Bugarska i Rumunija. Najveći zastoji dogodili su se u Libanu, Venezueli i Afganistanu”, navodi se u “World Happiness Report”, studiji finansiranoj od strane UN-a koja se provodi već deset godina. Izvještaj se temelji na anketama koje pitaju ljude o njihovom osjećaju sreće i ukrštaju te informacije s podacima o GDP-u, razinama individualne slobode ili korupcije, između ostalog. "Lekcija koju treba izvući iz izvještaja, u ovih deset godina, jest da su velikodušnost među ljudima i poštenje vlada ključni za dobrobit", kaže Jeffrey Sachs, jedan od njegovih koautora. “Svjetski čelnici bi to morali uzeti u obzir”, dodao je.

Sjevernoevropske zemlje ponovo su dominirale na najvišim pozicijama. Finska je s ocjenom 7,82 od deset ispred Danske, Islanda, Švicarske i Nizozemske. Zemlja golemih šuma i jezera poznata je i po dobro funkcionirajućim javnim službama, sveprisutnim saunama, raširenom povjerenju u vlast i niskoj razini kriminala i nejednakosti. Ipak, mnogi od 5,5 miliona stanovnika te nordijske zemlje sebe opisuju kao šutljive i sklone melanholiji, te priznaju da se baš i ne vole radovati u javnosti.