Kazahstan sanja Oscara nakon što je snimljena historijska drama „Plač stepe", koja prikazuje "istinsku historiju" njihove zemlje. To je film koji priča o gladi koju su izazvali Boljševici u toj zemlji prije jednog stoljeća. "To bi nam omogućilo da stvarnu historiju kazahstanskog naroda prikažemo cijelom svijetu", rekao je producent filma Ernar Malíkov dodajući da je "tema filma dugo bila cenzurirana" u njegovoj zemlji, "još od vremena SSSR-a ".

Nakon što je broj kandidata za Oscara proširen sa deset na petnaest rasplamsala se nada u Kazahstanu da će dobiti Oscara jer su snimili priču koja govori o dijelu kazahstanske historije o kojoj se godinama šuti. Film prikazuje kako se "sovjetizacija" novonastale Sovjetske Republike Kazahstan dogodila dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, kada su nametnute boljševičke politike koje su srušile nomadske tradicije tih ljudi da bi ih na silu 'kolektivizirale' u kolhoze.

Rezultat je bio praktički potpuno uništenje kazahstanskih nomada zbog gladi koja je starosjedilačko stanovništvo svela na manje od polovice, staljinističke represije i masovne migracije u inozemstvo.

"Unatoč činjenici da je prošlo stotinu godina od početka velike gladi, generacije Kazahstana nakon tragedije i dalje imaju strah od fizičkog uništenja u svojoj podsvijesti", rekla je redateljica i scenaristica filma Marina Kunárova. Ona tvrdi da je najveći test koji ljudsko biće može doživjeti "onaj gladi i žeđi".

"To je spora smrt. Ljudi su živjeli u ekstremnim uvjetima, u kojima su morali preživjeti na bilo koji način, poniziti se i birati, zaboravljajući slobodan i hrabar duh nomada", rekao je. U jednoj od scena filma nekoliko seljana jede ljudsko meso, a dječačić kaže ocu: "Nisam te mogao pojesti..."

Kunárova priznaje koliko joj je bolno bilo udubiti se u događaje ispričane u filmu i spoznati kako su Sovjeti htjeli da njen narod "zaboravi svoj jezik, svoj jedinstveni nacionalni identitet."

„Došli smo izgraditi komunizam i učinit ćemo sve da se to dogodi", viče sovjetski povjerenik u filmu dok vojnici Crvene armije kolju nomade, bojeći krvlju bijeli snijeg na prostranoj kazahstanskoj stepi.

Proces snimanja filma bio je naporan: između pregleda arhiva i snimanja prošlo je više od pet godina. "Dok smo proučavali arhive i razgovarali s nekolicinom svjedoka velike gladi, shvatili smo da je naša profesionalna i građanska dužnost snimiti takav film pred našim precima i pred budućim generacijama Kazahstanaca, koji trebaju znati ove tužne odlomke historije", objasnio je Malíkov.

Jedno od ključnih imena te velike tragedije je bilo ime boljševika Filipa Goloschokina, poznatog po tome što je također bio jedan od organizatora pogubljenja posljednjeg ruskog cara Nikolaja II i njegove porodice 1918.

Goloschokin, koji se pojavljuje u filmu, bio je zadužen za provođenje politike Sovjeta u Kazahstanu od sredine 1920-ih. Te su autoritarne politike, podsjetio je Malíkov, desetkovale i druge narode bivšeg Ruskog Carstva poput Ukrajinca, Tatara, Baškira i Rusa. Prema procjenama, tijekom dvije glavne gladne godine, one 1919-1922. i one 1929.-1932. umrlo je više od 1,5 miliona Kazahstanaca, iako postoje historičari koji smatraju da je umrlo između dva i 2,3 miliona ljudi.

Nekoliko miliona je bilo prisiljeno pobjeći u susjednu Rusiju, Kinu, Afganistan ili Iran. Na kraju je kazahstansko stanovništvo postalo etničkom manjinom u vlastitoj zemlji.