"U prvom licu" govorili smo o jednoj od najtežih tema - o ubijanju djece Sarajeva tokom opsade Sarajeva 1992-1995, i o borbi njihovih porodica za istinu i pravdu.

Naš sagovornik nosi priču koja je istovremeno lična i kolektivna. Priču o svakodnevnom životu pod opsadom, o danima granatiranja i snajperske vatre, o neizrecivom gubitku djeteta.

Fikret Grabovica predsjednik je Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. Njegova kćerka Irma Grabovica imala je 11 godina kada je 20. marta 1993. godine od granate ispaljene s agresorskih položaja na Koševskom Brdu ubijena u dječijoj igri.

Prisjetio se tog proljetnog kobnog dana. Bio je sunčan dan i njegova supruga je dozvolila Irmi da izađe s drugaricama, jer nije bilo borbenih dejstava.

- Kao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine bio sam na dužnosti kad se to dogodilo. Nju je pogodio geler, oštetio arteriju, imala je obilno krvarenje. Vrlo brzo je prevezena na Klinički centar, ali s obzirom na to da je puno iskrvarila nije joj bilo spasa i vrlo brzo je preselila. Meni su došli da jave da mi je jedna od kćerki lakše ranjena, da bih trebao otići kući. Kada sam došao ispred ulaza zgrade gdje smo boravili, vidio sam mrlje od krvi, znao sam da je teška situacija. Supruga i ja otišli smo u bolnicu. Dali su nam injekcije za smirenje, onda sam pretpostavljao o čemu se radi, vrlo brzo su nam saopćili da je preselila. To se ne može izbrisati iz sjećanja i to je najteži trenutak koji jedan roditelj može da doživi - ispričao je on za Stav.

Mlađa kćerka Lejla bila je jako vezana za rahmetli Irmu, te je posebno teško podnijela njenu smrt.

- Irma je imala 11 godina, mlađa Lejla nepunih devet godina, jako su bile bliske. Odrastale su skupa, družile se, tako da je to posebno šokantno bilo za Lejlu. Vrlo rijetko se i pričalo o tome svemu, ali ona gotovo da nije učestvovala. Tek nakon 17 godina je izgovorila njeno ime u jednoj diskusiji. Unazad šest mjeseci jedan autor radi dokumentarne filmove o ubijenoj djeci Sarajeva, između ostalog tražio je da uradi film i o našoj Irmi. Između ostalog, u filmu bi trebali da učestvuju članovi porodica i prijatelji. Bilo je planirano da se obavi snimanje i s Lejlom, ona je to izbjegavala. U jednom trenutku mi je obećala, jer je vrlo važno da ona govori u tom filmu. Međutim, kada je trebalo da se izvrši snimanje, zamolila me je i saopćila mi je da ona to ne može - podijelio je Grabovica s nama.

Radom Tužilaštva Bosne i Hercegovine u procesuiranju odgovornih, kako kaže, nije zadovoljan.

- Nikako nisam zadovoljan. Dovoljno je samo kada se kaže da nijedna optužnica za opsadu Sarajeva nije podignuta od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Toliko dokaza ima, materijala, da Tužilaštvo nema potrebe da istražuje, da traži nove dokaze. Međutim, prosto je nevjerovatno da oni ništa nisu uradili. Tužilaštvo je ovisno, pod političkim pritiskom, možda i pod ucjenama, možda i korumpirano, nema drugog zaključka. Generalno mogu kazati da učestvuju u kreiranju narativa jednake odgovornosti i krivice. Drugog zaključka nemam - akcentirao je naš sagovornik.

Također, razgovarali smo i o temi "Sarajevo safari", koja je u fokusu javnosti.

Cijeli razgovor dostupan je na našem YouTube kanalu.