Kada je u martu 2024. godine iz Brisela stiglo uvjetno zeleno svjetlo za otvaranje pregovora, lideri vladajuće koalicije Trojka (SDP, NiP i Naša stranka) utrkivali su se ko će prije prigrabiti zasluge za "historijski iskorak". Sada, jedva godinu kasnije, taj "historijski iskorak" pretvorio se u historijski hod unazad, a optimizam je zamijenjen realnošću koju nam u lice bacaju evropski zvaničnici - Bosna i Hercegovina je jedina zemlja regiona koja nije povukla ni jedan jedini euro iz Plana rasta.

Upozorenja ignorirana

Južna interkonekcija pod lupom Brisela: Američki investitor prijeti evropskom putu BiH

Ambasador EU Luigi Soreca i povjerenica Marta Kos bili su brutalno jasni - zbog političke paralize i nesposobnosti vlasti da isporuči minimalne reforme, Bosna i Hercegovina je već nepovratno izgubila 108 miliona eura, a na ivici je da do kraja godine ostane bez dodatnih 374 miliona. Ukupno, skoro milijarda maraka namijenjena infrastrukturi, energetici i digitalizaciji odlazi u nepovrat ili, još gore, u kase susjednih država koje, za razliku od nas, znaju kamo gone.

Politika "relaksacije" kao kapitulacija

Glavna oštrica kritike s pravom pada na Trojku. Formirani na krilima obećanja o "novoj politici" i "relaksaciji odnosa", ovi su se samoproglašeni probosanski i proevropski faktori u praksi pokazali kao nedorasli igrači u ringu s destruktivnim politikama Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Taktika Trojke bila je jasna, a to je popuštanje partnerima u nadi da će se njihova destruktivnost "otopiti" pred evropskim milionima. Umjesto konkretnog pomaka, destrukcija je postala još snažnija, institucije na državnom nivou su, prema Sorecinim riječima, klinički mrtve od početka 2025. godine, a novca nema. Trojka je uspjela u nemogućem - isporučili su ustupke svojim koalicionim partnerima, ali nisu uspjeli osigurati napredak za državu. Njihova "kooperativnost" se u Briselu više ne čita kao mudrost, već kao nemoć.

Dok drugi trče, mi se raspadamo

Soreca s razlogom povlači paralelu s Albanijom i ostatkom regiona koji "trče" prema članstvu. Dok se susjedi usklađuju s evropskim standardima, naša vlast ne može da imenuje ni nacionalnog koordinatora za Reformsku agendu. Umjesto da budu motor promjena, SDP, NiP i Naša stranka su postali puki statisti u predstavi u kojoj Dodik blokira sve što miriše na državu, a Čović uvjetuje svaki korak novim etničkim podjelama.

Jedinstvena ponuda

Šta nakon usvajanja Reformske agende: EU koristi mehanizam "mrkve i štapa", uspješan put zavisi od aktuelne vlasti

Gdje je nestala ta famozna proevropska oštrica? Umjesto da javno i beskompromisno prokažu kočničare i zatraže sankcije koje Brisel, kako Soreca potvrđuje, i dalje drži na stolu, lideri Trojke biraju salonsku diplomatiju i jalove sastanke po planinskim odmaralištima. Cijenu te tišine plaćaju građani. Izgubljenih pola milijarde eura nisu samo brojke na papiru, već su to konkretna ulaganja u privredu i infrastrukturu.

Test odgovornosti koji su pali

Ivana Korajlić iz Transparency Internationala s pravom je nedavno upozorila da Plan rasta nije nagrada za deklarativnu priču, već za stvarni rad. Trojka je pala na testu odgovornosti. Njihov strah da se zamjere partnerima u vlasti doveo je do toga da Bosna i Hercegovina danas izgleda kao napušteno gradilište s kojeg investitori bježe glavom bez obzira.

Vrijeme za izgovore je isteklo. Marta Kos je poslala pismo s jasnim rokovima - ili reforme do decembra, ili trajni gubitak stotina miliona. Ako Trojka nastavi svoju politiku "mirne Bosne" dok se država finansijski i institucionalno urušava, ostat će upamćeni ne kao proevropski spasitelji, već kao saučesnici u najskupljoj političkoj blokadi u modernoj historiji ove zemlje.

Građanima ne trebaju selfieji iz Brisela i saopćenja o "dobroj atmosferi". Trebaju im reforme, vladavina prava i onih 976 miliona eura koje je nesposobna vlast uspjela da stavi na kocku. Nažalost, s trenutnom garniturom, čini se da je jedina sigurna stvar u Bosni i Hercegovini propuštena prilika.