Tarik Haverić, idelog i neostvareni vijećnik Naše stranke te utemeljitetlj specifične ideologije našizma kojeg karakterišu patološka islamofobija i antibošnjaštvo, ponovo je demonstrirao svu raskoš svoga militantnog boljševičkog mentaliteta. U tekstu objavljenom na svom blogu, a koji je dio njegovog novog književnog (ne)djela Haverić pokušava da ostvari svoj stari cilj prosvjećivanja čitatateljstva da su Bošnjaci, ili po Haveriću "bosanski muslimanski subjekt", zajednica upitnog kapaciteta. Odnosno Bošnjaci su toliko nesposobni da vladaju sami nad sobom da, kao artificijelni konstrukt vlastitih terminalno politički glupih i kulturno zaostali elita, nemaju ni pravo da se zovu zasebnom nacijom.

U tom cilju "dekonstrukcije", ili bolje rečeno neokolonijalnih šovinističkih naklapanja, apatridni Haverić ne samo da bošnjački narod naziva "promašenim projektom" već se trudi da novom reinterpretacijom sruši i tako navodno "razotkrije" svaku ličnost, pojavu ili događaj koji drži za stub današnje bošnjačke kolektivne svijesti koje se gnuša.

U spornom (ne)djelu ističe se atak na Aliju Izetbegovića kojeg pokušava predstaviti kao poluobrazovanog i malicioznog čovjeka. No takvi napadi su već uobičajni dio ovdašnjeg javnog diskursa te su pride toliko loše argumentovani da i ne zaslužuju neki dublji osvrt. Haverić je kao naučnik potpuno marginalna pojava, ali ono što zaslužuje tretman je poruka kojom Haverić završava svoj zloćudni tekst a koja je direktno vezana za njegov status ideologa stranke koja obnaša vlast u sklopu političke koalicije koja je uspjela za relativno kratko vrijeme da potpuno obespravi bošnjački narod. Haverić na kraju svoga teksta poručuje: "Bosne neće biti ni ove godine ni sljedeće, a ni one tamo, sve dok se nad njom bude nekažnjeno nadvijao duh Alije Izetbegovića.“

Komesar Komiteta kantonalne bezbednosti Naše stranke, drug Tarik Haverić, ovime demonstrira svoj duh lažnog liberala u kojem čuči genocidni gulag-boljševik koji bi da kažnjava sve one koji slijede misli rahmetli Alije Izetbegovića. Kako bi Haverić kažnjavao kontrarevolucionarni "balijski šljam" (kako je Haverić svojevremeno nazivao novinare „Stava“) koji se usuđuje njegovati sjećanja na Izetbegovićev lik i djelo? Pa ako je suditi po dosadašnjem Haverićevom relativiziranju komunističkog, ali i ranijeg jakobinskog terora nad neistomišljenicima, revolucionarnom pravdom, po kratkom postupku. Možda bi se smilovao pa prepustio svojim drugovima sa četiri es na šubari da ih preodgajaju u kakvim halama propalih tvornica manjeg entiteta.

Ponovimo, sve bi to bila samo naprđivanja čangrizavnog i neshvaćenog starca koji se trudi na svom zalasku ostaviti neki trag i uspomenu makar i smradom da nije činjenice da Naša stranka politički artikulira Haverićevu antibošnjačku i antimuslimansku retoriku. Upravno u tome leži sva opasnost normalizacije Haverićevog šovinizma koji se praktično ostvaruje "Trojkinom" politikom sekundiranja velikosrpskoj i velikohrvatskoj politici te institucionalnog obespravljivanja bošnjačkog naroda.

Recimo još i da je zapanjujuće da ovakvo neofašističko divljanje po javnom prostoru ne provocira javne reakcije od strane silnih "bošnjačkih" stožernih i temeljnih i krovnih kulturnih i inih institucija zaduženih upravo za odbranu od ovakve vrste napada na bošnjačko pravo na vlastiti kulturni i politički subjektivitet. No, nije to neki novum jer već desetljećima na razne Haveriće uporno šute i mnogobrojni samoprozvani "bošnjački intelektualci" koji ugodno žive na račun takvih titula.

Kako objasniti takvu šutnju, naravno uz čast izuzecima kojih uvijek ima? Boje li se Haverićevih retoričkih sposobnosti ili argumenatacije? Dotični ne posjeduje niti jedno niti drugo. Zašto onda ne rade svoj posao? Šta je u pitanju? Uhljebarski konformizam, politika nezamjeranja, lični interesi, oportunizam, kukavička mimikrija, letargija ili kalkulantstvo... ko to zna. Ono što mi znamo jeste da je "šutnja odobravanje". Naročito dugogodišnja šutnja.