Faruk Kapidžić, član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, ponovno se našao na udaru predvodnika koalicije “Trojka” u Kantonu Sarajevo.  Naime, radovi na sanaciji platoa ispred Upravne zgrade “Sarajevo-šuma” u strogom centru Sarajeva do daljnjeg su obustavljeni, što je dovelo do nezadovoljstva načelnika Općine Centar Sarajevo Srđana Mandića te zastupnika u Skupštini KS Elmedina Konakovića, inače koalicionih partnera iz Naše stranke i Naroda i pravde. Ovaj slučaj bio je razlog svojevrsnog okršaja objavama na društvenim mrežama. Faruk Kapidžić u razgovoru za Stav detaljno objašnjava zašto je naložio inspekciji da obustavi sporne radove u Sarajevu.

STAV: Prošla je godina otkako smo posljednji put razgovarali o ovoj temi. Šta se desilo u međuvremenu u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH? Ako se ne varamo, došlo je do određenih nerazumijevanja među samim članovima?
KAPIDŽIĆ: Dok sam bio predsjedavajući u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, krenulo se u aktivnosti kojima se ovo tijelo trebalo podići na nivo na kojem i zaslužuje biti. Ja sam tada dva zasjedanja, tj. sjednice na kojima su se donosile odluke, organizirao u “plavoj sali”, gdje održava sjednice i Vijeće ministara BiH, i na tim skupovima su bile prisutne medijske ekipe, gosti i mnoge zvanice. Od početka blokade rada državnih institucija, s potpisom Milorada Dodika i njegovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koje je počelo u augustu prošle godine, vidio sam da kolegica Anđelina Ošap-Gaćanović na neki način postupa po njegovoj odluci, a ja sam želio da se naše aktivnosti nastave na ovaj ili onaj način. Ja sam naložio da se interno sastajemo u prostorijama Komisije. Nakon što je istekao moj mandat predsjedavajućeg, rukovođenje je preuzela upravo kolega Anđelina Ošap-Gaćanović, na kojoj je bila obaveza da saziva sjednice. Sada insistiram da se one odluke iz augusta prošle godine, koje nisu razmatrane, nađu na dnevnom redu, i to kao prioritet, ali tu je došlo do mimoilaženja između nje i mene. Donošenje odluka je stagniralo iako su donošenje mišljenja i rad inspekcija tekli bez ikakvih problema.

Uzevši navedeno u obzir, ne znam kako su Elmedin Konaković i Srđan Mandić uopće smogli hrabrosti izvaliti toliku glupost da ja u dogovoru s kadrovima SNSD-a rušim Sarajevo kada i sam imam nerazumijevanja u Komisiji. Elmedin Konaković i Srđan Mandić, čije su stranke predložile zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva BiH, trebali bi znati da Komisija djeluje isto kao i Predsjedništvo BiH, da svi članovi Komisije moraju biti za kako bi se određena odluka usvojila te da se i tu odvija jedna tiha borba koja nije stručna, već politička. Gadno je kada imate ljude koji bi svaku javnu instituciju i svaku njenu odluku sveli na entitetsku razinu, tj. koji bi svaku javnu instituciju pretvorili u formalnost. Naravno da nisam dozvolio da se ide u tom pravcu i ponosan sam što Komisija i dan-danas donosi odluke i u Sarajevu, i u Banjoj Luci, i u Mostaru, ali i u svakom drugom dijelu naše domovine.

STAV: “Trojka” Vam je opasno zamjerila što ste neke njihove radove obustavili u Sarajevu? Tačnije, zamjerili su Vam načelnik Općine Centar Sarajevo Srđan Mandić i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Elmedin Konaković.
KAPIDŽIĆ: To je fuzija mišljenja jednog potpuno nesposobnog načelnika, koji je možda dobar čovjek, ali je dokazano nesposoban i kao načelnik i kao ministar, i ogromnog manipulatora Elmedina Konakovića, predsjednika populističkog projekta Narod i pravda, koji je ovog prvog i njegovu Našu stranku i doveo na vlast. Moraju svi znati da smo mi zaustavili radove za koje nije bilo niti jednog jedinog papira. Dakle, nismo uopće došli do faze da pričamo o projektnom rješenju, da pričamo o planovima i o tome kako bi se nešto trebalo uraditi. Razlog zašto nešto počinjete raditi iako nemate niti jedne jedine dozvole jeste i više nego jasan – kriminal, tj. izvlačenje javnih para u privatne džepove. Bez obzira na to radi li se o tehničkom održavanju, sanaciji, rekonstrukciji, dogradnji, nadogradnji ili izgradnji, svako mora imati odobrenje za te stvari. U slučaju zaštite urbanog historijskog krajolika u Sarajevu, papir za tehničko održavanje izdaje općina, a za sanaciju, rekonstrukciju, dogradnju, nadogradnju ili izgradnju Federalno ministarstvo prostornog uređenja. Međutim, općine ne izdaju nikakav papir i s tim smo već imali ogromnih belaja. Takav slučaj smo imali i na Trgu Alije Izetbegovića u starom dijelu grada, a sada i na pješačkom prijelazu kod Upravne zgrade “Sarajevo-šuma”. Zašto to rade? Da bi izdali bilo kakav papir, pa i onaj o tehničkom održavanju određenog lokaliteta, on se prvo mora nasloniti na dokument, bez obzira na to je li to elaborat, premjer radova ili projektna dokumentacija, gdje tačno piše šta će biti urađeno i koliko će koštati. Kada nemate nikakvog papira, ne možete znati ni šta će se raditi niti koliko će koštati. Onda oni mogu za radove koji objektivno koštaju građevinsku firmu 50.000 KM izdvojiti pola miliona KM, što znači da “izvlače” 450.000 KM naših, građanskih para i od toga plaćaju predizbornu kampanju ili naprosto sebi stavljaju u džepove. Znači, zaključak je jasan – kriminal je jedini razlog ako neko nešto radi bez papira. Nije to neznanje, nedostatak vremena niti želja da nešto bude ljepše. Građani moraju znati – kriminal! Sve ono što je Komisija zaustavila jeste rad neke firme bez ikakvog papira.

Da budem do kraja jasan, građevinska kompanija “Dinalsa”, koja je oformila radilište na raskrsnici kod Alipašine džamije ispred Upravne zgrade “Sarajevo-šuma, jer su ih Srđan Mandić i Općina Centar tu uveli bez ikakvog odobrenja, napravila je krivično djelo za koje je kazna nekoliko hiljada KM. Oni će to bez problema platiti. Međutim, oni su za to uzeli nekoliko puta veći avans od ove Općine. Platit će, primjerice, 5.000 KM kaznu, ali će možda biti dobri ko zna koliko više. Niti rade, niti imaju obavezu da rade. Baš fino. Neka meni neko da, lupam, 100.000 KM, ja ću s njima napraviti dobit od 120.000 KM i “posuđeni” novac ću vratiti. Njima faktički i odgovara da mi zaustavimo radove i da onaj plato ostane raskopan. Tada će poručiti Sarajlijama: “Evo, pogledajte šta vam onaj Faruk Kapidžić radi.” Dok se ta priča vrti, nova će građevinska firma, ili ista, raskopati i most “Festina lente” kod Akademije likovnih umjetnosti i krenuti dalje. Oni su u plusu. Zašto se to tako radi? Zato što su kaznene odredbe nikakve. To će se morati mijenjati, ja ću se svim silama zalagati za to. Ja sam tu relativno kratak period i provalio sam ovu shemu, Bog sami zna šta se sve u prošlosti događalo. I to nisu radile stranke, već ljudi koji su dobili povjerenje od stranaka. I to je jedna uigrana taktika gdje nije bilo bitno ko dolazi iz koje političke opcije, pojedinci na pozicijama se umreže i onda počinje rokenrol.

STAV: Upravo je slučaj radova na platou ispred Upravne zgrade “Sarajevo-šuma” najviše i uznemirio aktuelnu vlast u našem glavnom gradu. Zašto ste dali negativnu ocjenu ovom projektu?
KAPIDŽIĆ: U suštini, mi smo od Federalnog ministarstva prostornog uređenja dobili projekt na razmatranje i mi smo mu dali negativnu ocjenu. Čim smo mu mi dali negativnu ocjenu, nadležno ministarstvo nije moglo izdati dozvolu za izvođenje radova. Načelnik Srđan Mandić jadan i nije znao šta bi drugo u ovoj situaciji osim slagati. Treba voditi računa da su od nas ranije dobili odobrenje za radove u Parku “Jelene Vitas”, u Kalin hadži Alijinoj džamiji, u pješačkoj zoni “Sarajevski ćilim” i na mnogim drugim mjestima. Recimo, Komisija je za gradnju u parku “Hastahana” dala negativnu ocjenu i tada je Srđanu Mandiću i stranačkim mu jatacima Komisija bila odlična. Dakle, stalno su dobijali pozitivne ocjene za one projekte koji su ispunjavali minimum onoga što struka zahtijeva. Mi ne tražimo maksimum, već minimum.

Kada nam je došao ovaj projekt za rekonstrukciju platoa ispred Upravne zgrade “Sarajevo-šuma”, to je bila bruka za vidjeti. To nije na nivou prve godine arhitekture. Znači, oni su u projektu Upravnu zgradu “Sarajevo-šuma” nacrtali većom u odnosu na njen stvarni izgled, dodali joj red prozora, a na onom trotoarčiću ispred su nacrtali klupe i djecu kako se igraju. Rekao bi čovjek bajka i milina. Tamo gdje prolaze tri saobraćajnice, tramvajske šine, oni bi stavili da se djeca igraju. To je takva ludost da je mene sramota što ovo govorim i unaprijed me sramota za njih što će ljudi ovo pročitati. Mi, jasno je, odbijamo projekt, u obrazloženju pišemo da je “neiskren”, što i jeste tako jer lažu o veličini, podvlačimo da ne dolaze u obzir nikakve klupe niti sjedenje, jer nigdje na svijetu nema da ljudi sjede nasred raskrsnice, i oni se onda ljute. Oni su tu nakitili i neke rasvjete. Živi haos!

Vrhunac blamaže se dešava nešto kasnije, kada na Twitteru Elmedin Konaković objavljuje prepravljeni projekt, ne stari, u kojem je postupljeno u skladu s našim primjedbama. Niti ima djece, niti klupa, a niti rasvjete. Zgrada je u stvarnoj veličini, a i trotoar je po propisima. On objavljuje tu fotografiju uz opis kako sam ja zaustavio izgradnju. Umjesto škrabanja na društvenim mrežama, tu korigiranu verziju projekta su ponovno trebali poslati nama, mi bismo se usaglasili i oni bi dobili odobrenje za radove. Međutim, njima nije u interesu da rade, već da pred izbore pričaju okolo kako Faruk Kapidžić ne dozvoljava da se uljepša Sarajevo. Ako tako misle raditi, onda OK. Mi smo poslali inspekciju i za most “Festina lente”, pa ćemo vidjeti imaju li i za njega potrebne dozvole. Ako ne budu imali, i to gradilište zatvaramo. Meni nije problem da hodam za njima i zatvaram ono što rade bez papira. Sada na sva zvona pričaju kako je taj most u ruševnom stanju i da se nešto mora uraditi. Ja mislim da je on samo odraz našeg stanja općenito. Osmanlije su napravile most prije nekoliko stotina godina i on i dalje stoji. Mi napravimo nešto prije deset godina i odmah se počine raspadati.

STAV: Elmedin Konaković Vam je postavio i jedno javno pitanje: “Zašto niste tako 'zaštitili' Banju Luku, Široki Brijeg, Doboj, Teslić, Livno, Jahorinu?” Pretpostaviti je da Vam je na ovaj način predbacio da u ovim sredinama ne smijete ili ne želite intervenirati, već da samo obustavljate radove tamo gdje je “Trojka” na vlasti.
KAPIDŽIĆ: Sarajevo je glavni grad i prirodno je da ima veći broj nacionalnih spomenika od nekih drugih sredina. Nema tu puno polemike. Široki Brijeg, Teslić i Livno imaju daleko manje nacionalnih spomenika, a one i koje imaju smo sve pojedinačno zaštitili. Na Jahorini postoji na jednoj lokaciji nekoliko stećaka, i to smo zaštitili. Grupna zaštita spomenika dosad je napravljena u centralnom jezgru Trebinja, u Mostaru, u Kreševu, u Jajcu i sada je zaštićeno Sarajevo. Svi oni imaju veliki broj nacionalnih spomenika na maloj površini. U Banjoj Luci je zaštićen centralni dio, i to identičnom odlukom kao i za ostala pobrojana mjesta, ali je obuhvaćena manja površina. Tamo su Ferhadija džamiju napadali s nekim urbanističkim planovima, ali i to je davno Komisija spriječila. Naša Ferhadija džamija je sačuvana i očuvana, i to danas poštuju u Rs-u. Neka se Dino potrudi ovo shvatiti. Što je najsmješnije i ujedno najtragičnije u cijeloj priči, niko naše nacionalne spomenike nigdje ne napada. Samo ih u Sarajevu pametnjaković Dino napada. Nema veze, mi u Sarajevu imamo žute trake. Neka Sarajevo bude grad žutih traka. Iću ću za “Trojkom” i zaustavljati nelegalne radove.

STAV: Kada govorite o greškama u prostornom uređenju i okolišu, ne štedite ni SDA kadrove?
KAPIDŽIĆ: Tako je, ali ovi se okupljeni oko “Trojke” očigledno prave ludi. Znaju dobro šta sam radio za onih deset mjeseci na poziciji ministra prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS, tj. koju sam imao borbu s pojedinim načelnicima koji upravo dolaze iz SDA, ali sada ne žele to vidjeti niti čuti. Zna dvadeset ljudi iz tog resora kada mi je pred svima psovao i oca i majku jedan bivši načelnik koji je bio upravo u SDA. I onda mi počnu spočitavati da neke štitim samo zato što su u mojoj stranci. Mislim, to su teške baljezgarije. Njima je trn u oku što sam tu i dalje, što je predsjednik Bakir Izetbegović bio iskren u namjeri da se spašava Sarajevo od zagađenja vode i zraka, od infrastrukturalne propasti grada, i što je mene prepoznao kao čovjeka koji može tu dati svoj doprinos. Vrlo vjerovatno je to htio uraditi i mnogo prije, ali garant nije imao mogućnosti. Nikada me nije nazvao niti bilo šta sugerirao, sve radim po vlastitoj savjesti. Ovi otpaci iz SDA su imali problem što nisu mogli svaljivati vlastite grijehe na pleća Bakira Izetbegovića dok su bili unutra. Sada vidimo da to pokušavaju raditi i kada više nisu u SDA. Da je više ispravnih ljudi generalno u politici, lakše bi se neke stvari rješavale. Ovako će nam trebati malo više vremena, trebat će da nam oni ljudi koji nisu vjerovali da konačno povjeruju, i Bakiru Izetbegoviću i meni, te da se priključe, da se ne boje. Ja već dvije godine trpim neke laži o sebi, o svom privatnom životu, ali mene to ne zanima. Zanima me da se progura dobra stvar, da spasimo državu. Trebamo znati da se naša država ne može srušiti zbog Milorada Dodika, već zbog naših malih marifetluka. Samo je mi možemo srušiti, niko drugi. Ne mogu ni Srbi, ni Hrvati, ni Zapad, već mi sami. To ne shvata Elmedin Konaković niti oni koji su okupljeni oko njega.

STAV: Da slučajno Vi niste u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, šta bi se hipotetički moglo desiti s našim urbanim historijskim krajolicima?
KAPIDŽIĆ: Sve zavisi ko bi umjesto mene bio. Iskustveno, vjerovatno bi ovo tijelo i dalje bilo držano daleko od očiju javnosti, mnogi ne bi znali ni da postoji, i onda bi se, ako bi bio neki letargični lik unutra, gledalo kroz prste raznim malverzacijama. Sve bi se to dešavalo jer bi se taj letargični lik vodio logikom da je dobro sve dok njega niko ne dira. Oko mene je galama jer ne dozvoljavam da koverte ili neki telefonski pozivi rade. Ovi iz “Trojke” su na mene vršili pritisak i dok sam bio u Ministarstvu prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS. Prvo su počeli s prepadanjem, onda s omalovažavanjem, a potom su digli ruke jer su vidjeli da mi ne mogu ništa. Jedino što mogu jeste da sačekaju izbore, da eventualno pobijede, sve nas smijene i tako ovu državu sruše do temelja. Ili, njihovim riječima kazano, da je izvale “iz temelja”.