Rusija bi, procjenjuju ekonomski analitičari, mogla bankrotirati prije nego što uspije osvojiti Ukrajinu, ako uopće može osvojiti i četvrtinu njezine teritorije. Finansijski problemi napreduju brže od loše opremljene, logistički neuvezane i suštinski nemotivirane ruske vojske. To bi se moglo dogoditi, prema tim predviđanjima i prije nego se većina sankcija provede, a kamoli dok nastupe njihovi efekti.
Tečaj nacionalne valute pao je sa 75 na više od 100 rubalja za američki dolar, izgubivši skoro trećinu vrijednosti od početka godine. Sankcijama je već 40 posto deviznih rezervi Centralne banke Rusije zamrznuto, čime je ozbiljno ograničena njena sposobnost da se bori protiv kolapsa rublje. To ju je prisililo da uvodi drastične mjere, poput podizanja eskontne kamatne stope s 9.5 posto na 20 posto, a Ministarstvo finansija propisalo je izvoznim kompanijama da 80 posto deviznih prihoda moraju automatski mijenjati za rublje. To bi se uskoro moglo dogoditi i građanima.
Veliki dio finansijskog sistema Rusije izbačen je iz SWIFT-a, globalne platne mreže kojom komunicira većina finansijskih institucija u svijetu. To ozbiljno otežava poslovanje i trebaju se tražiti alternativni, manje sigurni kanali. Na raspolaganju su alternativni, iranski i kineski sistemi koji nisu informatički dovoljno pouzdani, ili mogućnost djelimičnog barter-plaćanja, kliringa i slično.
Burza u Moskvi ne radi već uzastopnih jedanaest dana, a njen ključni indeks izgubio je 35 posto vrijednosti. Prije zatvaranja već prvog dana agresije indeks je naglo pao zbog brze rasprodaje vrijednosnih papira, najviše stranih vlasnika dionica i obveznica. Zbog toga je donesena uredba kojom se strancima zabranjuje da prodaju dionice, što sada svakako, privremeno, ne mogu jer je berza zatvorena. Strani investitori vlasnici su od 15 do 20 biliona rubalja vrijednosnih papira u Rusiji, otprilike trećine tržišta.
Federacija evropskih berzi vrijednosnih papira, organizacija koja okuplja sve berze u Evropi, oduzela je Moskovskoj berzi status člana promatrača. Odluka je donesena jednoglasno, a u izjavi se izražava duboka podrška narodu Ukrajine. Neke članice, poput Njemačke berze sa sjedištem u Frankfurtu, već su zabranile trgovanje dionicama ruskih kompanija i trgovanje investitorima iz Rusije. Osim evropskih, i američke su berze zabranile trgovanje dionicama i drugim vrijednosnim papirima ruskih kompanija te investitorima iz Rusije. Dionice ruskih kompanija na Londonskoj berzi izgubile su čak 98 posto vrijednosti. Situacija na berzi u New Yorku nije ništa bolja. Isparile su stotine milijardi dolara. Do jutra 3. marta na Londonskoj berzi izgubljeno je oko 570 milijardi dolara vrijednosti dionica ruskih kompanija. Naravno, treba uzeti u obzir da berzovni gubici nisu odraz realnog stanja aktive, već spekulantskih pritisaka, pa ove podatke treba uzimati “cum grano salis”.
Najveća ruska banka Sberbank izgubila je 99.99 posto vrijednosti i trenutna cijena dionice jeste jedan cent. U 2022. je banka ušla s cijenom dionice od 16 dolara, a još 28. februara je bila 1.06 dolara. Zbog blokade, čak se dionice ne mogu kupovati ni za taj jedan cent.
Evropska centralna banka objavila je da će Sberbank Evrope, banka kći, uskoro propasti. Ruska Sberbank drži trećinu ukupne imovine svih banaka u Rusiji i njezina propast najvjerovatnije će započeti urušavanje finansijskog sektora. Kako je vlasnik Sberbanka državni fond koji upravlja mirovinskom štednjom, propast će i penzije mnogih građana Rusije. S druge strane, propast Sberbank Evrope ne predstavlja velik rizik za stabilnost finansijskog sistema EU jer evropska banka kći nije značajnija banka u EU. Čak je i matična Sberbank, daleko najveća u Rusiji, tek 26. u Evropi.
Agresija na Ukrajinu i sankcije uvedene Centralnoj banci Rusije zamrzavanjem 40 posto njezinih deviznih rezervi u inostranstvu mogli bi dovesti Rusiju u poziciju da ne može vraćati dugove. To praktički znači državni bankrot. Teorijski je “nemoguće” da država bankrotira, odnosno nad njom se ne sprovodi stečajni ili postupak likvidacije, ali se time stavlja u nemoguću poziciju i ne može voditi suverenu politiku. Centralna banka Rusije je zabranila plaćanje kupona vlasnicima obveznica, dakle obvezničkih kamata kao procenta nominalne vrijednosti.
Šta će biti s dospjelim obveznicama i njihovom isplatom u punom iznosu? Plaćanje kupona zamrznuto je da bi se zaustavio odljev dolara, čime se dodatno ruši tečaj rublje. Kuponske isplate strani vlasnici dobijaju u rubljama, pa kupuju dolare ili eure i time smanjuju najvažnije devizne rezerve, a povećavaju količinu rubalja, čime se stvara dodatni pritisak na pad vrijednosti rublja i posljedičnu inflaciju. Ovim potezom posljednjeg utočišta pokušava se zaustaviti daljnji pad rublje. Dakle, Rusija još uvijek vraća glavni dug, odnosno isplaćuje dospjeli po maturiranju obveznica, ali ne plaća kuponske isplate.
Kreditne rejting-agencije “Fitch” i “Moody's” su drastično smanjile kreditni rejting Rusije, što je ekonomski neopravdano, ali je dio politički dirigiranih sankcija. “Fitch” je spustio rejting s BBB+ na B- za šest pozicija, na nivo “smeća”. Također, “Moody's” je kreditni rejting Rusije spustio s Baa3 na B3, također za šest pozicija, u isti status. Te agencije u svojim izvještajima navode da su sankcije EU i SAD kojima se zabranjuju sve transakcije s Centralnom bankom Rusije imale veći utjecaj od prijašnjih i potvrđuje izglede da će Rusija prestati vraćati svoj dug. Također, navodi se, sankcije će osjetno smanjiti i ruski BDP, čime se revidira ranije očekivanje agencija o njegovom skromnom rastu od 1.6 posto. Te prognoze potvrđuje i J. P. Morgan.
Centralna banka Rusije 2. marta objavila je da manjak likvidnosti bankarskog sektora iznosi 68 milijardi dolara, tj. 6.9 biliona rubalja, dok je dan prije iznosio milijardu rubalja manje. Pokrenut je program repoaukcija kojim Centralna banka Rusije pokušava sačuvati likvidnost bankarskog sektora, ali trenutno bez većeg odjeka. Politički su rizici za otkup preveliki.
Ruske banke i kompanije duguju gotovo 400 milijardi dolara u inostranstvu, no sve i da žele, ne mogu vraćati te dugove zbog zabrane Centralne banke Rusije. Prisiljene su ne vraćati dugove, što tehnički predstavlja bankrot, ali i ugrozu kreditora, što je nuspojava onima koji uvode sankcije. Nove sankcije će ograničiti mogućnost ruskih tvrtki da kupuju ili prodaju robu i usluge izvan Rusije, prema navodima Philipa Torbøla, osnivačkog partnera briselskog ureda advokatske tvrtke “K&L Gates”.
Sudeći po svemu, finansijski udarac Rusiji će biti snažan. Čak ako se i ostvare svi vojni ciljevi u Ukrajini, cijena rata bit će ogromna i teško izdrživa. Već je nastupila kriza likvidnosti u finansijskom sektoru, nakon čega će Centralna banka morati pokrenuti štampariju rubalja da bi održala likvidnost. To će nastaviti obezvređivati rublju, a Centralna banka Rusije ne može efikasno održavati tečaj jer joj je veliki dio deviznih rezervi (euri i dolari) zamrznut.
Inflacija se već 25. februara, drugog dana agresije, popela na 9.05 posto godišnje, dakle prije uvođenja sankcija. Rusija ima i 2.300 tona zlatnih rezervi. Peta je država na svijetu po zlatnim rezervama, iza SAD (8.133 tone), Njemačke (3.359 tona), Italije (2.452 tone) i Francuske (2.436 tona). Centralna banka objavila je da će nastaviti kupovati zlato na domaćem tržištu. Zlato bi moglo odgoditi finansijski slom, a rast cijene zlata na međunarodnim tržištima će se smanjiti ili stabilizirati za određeni period. Bez obzira na alternativne kanale plaćanja i nužne inonabavke, kada sankcije ostvare svoj puni efekt, pitanje je hoće li i zlato biti dovoljno da spasi Rusiju od finansijskog sloma. Protumjere koje je najavio kremaljski diktator, zasada, ne daju rezultata. Čini se da je potcijenio odgovor zapadnih i drugih zemalja na agresiju i kršenje međunarodnog prava.
No, sankcije imaju i kontraefekt. Na berzama (dakle, i uz uračunat spekulantski efekt) cijena barela nafte u SAD narasla je na 126 dolara, što je sedmični porast od preko 20 posto, odnosno na najvišu razinu u posljednjih deset godina. Zasada se radi o efektu očekivanih smanjenja isporuka iz Rusije, koja je drugi svjetski proizvođač nafte. To je još uvijek bitno manje od naftnog šoka iz krize 2008/2009, kada je u jednom trenutku ona iznosila tadašnjih (dakle vrednijih) 147 dolara za barel. Naime, naftni spekulanti strahuju da bi sankcije mogle biti proširene na izvoz ruske nafte, pa je odbijaju prodavati. Prisutan je i strah prijevoznika od kazni zbog eventualnog kršenja sankcija. Očekuje se smanjenje ruskog izvoza nafte za cca milion barela dnevno, od sadašnjih maksimalnih 5 miliona.
Smanjena ponuda i povećana potražnja idealno su tlo za povećanje cijena, iako je koordinirano puštanje u prodaju 60 miliona barela nafte iz strateških rezervi članica Međunarodne agencije za energetiku (IEA) trebalo smanjiti spekulantska očekivanja. Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) i njezini saveznici, uključujući Rusiju, odlučili su u martu povećati proizvodnju za samo 400.000 barela dnevno, odbijajući pozive da tržištu ponude znatno više. Ovo bi moglo reaktualizirati razmišljanja o davnašnjem planu direktora italijanskog ENI-a Enrica Matteija o bilateralnim sporazumima zemalja proizvođača i zemalja potrošača nafte za godišnje utvrđene cijene kako bi se stabilizirala i isporuka i cijena te spriječili inflatorni pritisci. Nafta, plin i energenti ne mogu, a to upravo ova kriza pokazuje, biti predmetom spekulantskih trgovina na spot tržištima jer o njihovoj isporuci ovise ekonomije svih zemalja svijeta. Upravo je apsurdan rast cijena plina na evropskom tržištu nekoliko mjeseci prije ruske agresije pokazao razliku u cijeni i stabilnosti opskrbe po takvim ugovorima zaključenima s Rusijom i berzovnih spekulacija u Evropi.
Smanjenje isporuka prirodnog plina iz Rusije, posebno ako se ostvari ruska prijetnja o obustavi isporuka plinovodom “Sjeverni tok 1”, već jeste kamen spoticanja među tzv. zapadnim saveznicima, posebno zbog stava Njemačke, koja smatra da u doglednom vremenu neće biti kvalitetne supstitucije za ruski plin i naftu o kojima je ona previše ovisna. Problem ovisnosti prisutan je i u Austriji, čiji je kancelar izjavio da će njegova zemlja ostati neutralna, iako se Austrija pridružila sankcijama. Također, američka inicijativa za zabranu uvoza ruske nafte će, kako se čini, teško naići na razumijevanje saveznika.
Turski predsjednik Erdoğan inicirao je obnavljanje pregovora o nuklearnom programu Irana koji bi rezultirali skorim prekidom ili ublažavanjem sankcija toj zemlji, čime bi se ona svojim punim kapacitetima velikog proizvođača nafte, s dodatnih miliona barela dnevno, vratila na svjetsko tržište i svojom proizvodnjom amortizirala manjkove i stabilizirala cijene. To, zasada, nije naišlo na razumijevanje, prvenstveno u Washingtonu. Rusija se tu pokušala prošvercati i zatražila ustupke u sankcijama koji bi se odnosili na njezinu saradnju s Iranom.
Analitičari upozoravaju i na jačanje inflacijskih pritisaka koje potiče cijena barela iznad 100 dolara. Jačanje inflacije moglo bi prisiliti centralne banke da snažno zaoštre monetarnu politiku, dizanjem referentnih kamatnih stopa, što bi izazvalo usporavanje rasta, a time i potražnje za naftom, te padom njezine spekulantske cijene. Neki analitičari već govore o mogućoj stagflaciji, dakle kombinaciji visoke inflacije i ekonomske stagnacije, što je svijet posljednji put iskusio prije 40-ak godina. Porast cijena energenata ruši cijene dionica na svim berzama.
Ne treba zanemariti i ekonomski učinak sve većeg broja izbjeglica koji bi, po nekim projekcijama, mogao narasti na čak 10 miliona ljudi, i to samo ako rat ne bi eskalirao preko ukrajinskih granica. Gromoglasan kao uvijek, britanski komičar-premijer Johnson već je najavio ograde za primanje ukrajinskih izbjeglica. Čekaju se tradicionalni ksenofobi s istoka Evrope da postupe isto. Krenulo je s nebijelcima i nekršćanima, ali će završiti na svim izbjeglicama iz Ukrajine.
Posebnu pažnju zaslužuje mogući nagli rast cijena žitarica i ulja jer je Ukrajina jedan od najvećih proizvođača i izvoznika istih, a vlasti su već najavile uvođenje izvoznih dozvola radi opskrbe domaćeg stanovništva.
Zato je vrlo bitno, jer to može ubrzati odluku kremaljske vojne elite da smakne poludjelog diktatora i njegovu kliku, podržati ukrajinski otpor. Iako, neki politolozi tvrde da u Putinovom ludilu ima kalkulantskog sistema, jasno je i zašto. (Moguće je da su neke brojke u međuvremenu promijenjene od trenutka pisanja do trenutka objavljivanja članka)
