Na kući, iznad prolaza u unutarnje dvorište, visi znak: Ömer-ül Faruk Camii. Džamija. Zatim u dvorištu mala dvokatnica, prilično neugledna i skrivena, poput garaže. I tako različita od slike koja je na fasadi obojena zelenom bojom: veličanstvena džamija u obliku kupole s munarom, okružena parkom. Starac stoji ispred ulaza pod nastrešnicom, sprema se otići. Smije li se ući? Da, naravno, kaže, više gestama nego glasom, i žuri izvući ključeve.

Samo nekoliko koraka dalje nalazi se druga džamija, sultan Ahmet, poput Plave džamije u Istanbulu. No, prije nego što možete baciti pogled, zaključana ograda blokira ulaz. Veliki znak obavještava da ovdje počinje privatno vlasništvo.

Moderna i elegantna trgovina nalazi se između dvije džamije. Dekoracija za vjenčanja. Mlada žena juri uokolo pripremajući izlog. Glas razglasa zvuči kao molitva. Žena se zove Dilara, tek je otvorila trgovinu. Je li čula da će uskoro petkom iz dvije džamije mujezini pozivati na molitvu? Ne, nije.

Köln će probati s ezanom. Grad će dopustiti da se iz približno trideset džamija u Kölnu javno poziva na molitvu, kako je to uobičajeno u islamu. Džemati moraju prvo podnijeti zahtjev, zatim se zaključuje pojedinačni ugovor o javnom pravu, s uvjetima. Naprimjer, ako se džamija nalazi u industrijskom području, vjerojatno će ezan biti glasniji nego u drugoj džamiji u stambenom području.

Za sve džemate vrijedi da se ezan za podne namaz može na razglas učiti samo petkom, i to ne duže od pet minuta. Osim toga, susjedstvo se mora prethodno obavijestiti letkom. Grad želi testirati javno pozivanje na molitvu dvije godine, a zatim vidjeti što će se dalje dogoditi.

Dilara kaže: “Ezan, muslimanski ezan, preko puta?” Ona misli da je to jako lijepo. "Ezan mi je poput doma, to me ne bi živciralo", kaže ona. To je poput zvonjenja zvona kod kršćana ili kao kod jevreja, možda i oni imaju nešto takvo, nažalost ona ne zna tačno. “Svi mi sada imamo aplikaciju na svom mobitelu koja nas podsjeća na vrijeme molitve.” Međutim, kad počne u supermarketu, počinje s Allahu ekber, mnogi ljudi je pogledaju s užasom. “Još se nisu navikli. Ali će to možda uskoro doći, Inšalah."

Ezan u stvarnom životu Dilara osjeća drugačije nego ezan u aplikaciji. Naježi se. "Tada imate unutarnji mir na minutu, potpuno se isključujete na minutu i mislite: Šta ste danas već učinili za Allaha?"

Poslovni ljudi ponekad zatvaraju svoje trgovine na 15 minuta ako je moguće. Ako bi se upravo tada mogao začuti i ezan, tada „imate osjećaj: dopušteno nam je i prakticirati svoju vjeru. I to je prihvaćeno."

Dilara ne zna da je gradonačelnica Kölna Henriette Reker opravdala projekt na potpuno isti način, naime kao "znak međusobnog prihvaćanja vjere". Čim je objavljeno, izbila je divlja rasprava. Radilo se o doista velikim pitanjima: pripada li islam uopće Njemačkoj. Je li zvuk crkvenog zvona nešto sasvim drugo od “nerazumljivog pjevanja osobe”. Hoće li se zbog toga ponovno traumatizirati muslimani koji su pobjegli od islamista. Javnost se podijelila “Nijemci” protiv “muslimana”, “mi” protiv “njih”, mujezini protiv zvona. I također: multikulturalni Nijemci protiv protivnika multikulturalizma.

Nazad na Keupstrasse, muškarac prolazi. Tamna kapuljača, traperice, vrlo kratka kosa, bijela koža. "Zapravo sam ovdje samo da radim", kaže. Kako mu se čini da bi mujezin uskoro mogao pozivati ovamo? “Ovo je još jedan problem Kölna, zar ne?” Zatim kaže: “Mislim da to nije tako dobro. Mislim da sam previše Nijemac za to."

Problem u Kölnu? O tome se također raspravlja i u drugim mjestima. Za vrijeme pandemije prošle godine vjernici se nisu mogli okupiti u džamiji, čak ni na ramazan. Mnogi su gradovi stoga izdali posebne dozvole za ezan kako bi malo podržali koheziju džemata. Duisburg je započeo, a mnogi drugi gradovi su ga slijedili. Neki su odbili dati dopuštenje, poput Mannheima ili Haigera. U mnogim općinama došlo je do spora oko toga.

U Dürenu, međutim, ezan uči od 1985. godine. Tri puta dnevno, u podne, popodne i navečer. U to vrijeme, jednan džematlija borio se za ovo pravo na sudu, a već nekoliko godina postoji i druga džamija u ovom gradu koja također poziva na molitvu.

Općina Oer-Erkenschwick također je dopustila džamiji da poziva na molitvu, ali par u susjedstvu osjećao se toliko uznemirenim da su podnijeli tužbu. Ne zbog glasnoće, već zbog sadržaja. Spor je trajao pet godina sve dok nije Viši upravni sud Sjeverne Rajne-Vestfalije prošle godine konačno odbio tužbu. Sada je mujezinu dopušteno pozivanje na molitvu preko zvučnika.

Sloboda vjeroispovijesti zakonski je zaštićena u članu četiri Osnovnog zakona, pa tako i mujezinov poziv ili molitva. ali postoji i Zakon o kontroli i zaštiti od buke koju stvara tehnologija.

Ako bongo bend želi svirati u parku, potrebno im je izuzeće od zabrane stvaranja buke. Slično je i s mujezinom kada za pojačanje koristi zvučnik. Kao i kod crkvenih zvona, sudovi su obično vrlo velikodušni u procjeni buke koju stvara prakticiranje vjere. Ne predstavlja smetnju, ako je razumno. Dakle, sve je zapravo razjašnjeno na saveznoj i državnoj razini. Sve je na općinama jer one provode zakon. One određuju izuzetke. I uvijek imaju određenu slobodu.

Protivnici uvijek navode iste argumente. Ne znaju molitvu i problematično im je što ne razumiju kako se ezanom poziva na molitvu. Mnogim ljudima smeta činjenica da je Njemačka tolerantna prema islamu, ali islamske zemlje nisu prema kršćanstvu. Jedan kaže: “Uopće se ne radi o buci, gotovo nikome ne smeta. Radi se o političkom islamu i njegovom utjecaju ovdje u Njemačkoj."

Kako god, Köln će probati sa ezanom dvije godine, pa ćemo vidjeti za dalje. Ali do sada, prema riječima glasnogovornice grada, nije primljena nijedna prijava džamija za ezan petkom.

(Izvor: FAZ)