Evropska komisija odobrila je Reformsku agendu koju je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo 30. septembra 2025. godine, čime je Bosni i Hercegovini omogućen pristup stotinama miliona eura u okviru Plana rasta EU za Zapadni Balkan.

Reformska agenda sastavljena je od četiri oblasti: zelena i digitalna tranzicija, razvoj poslovnog okruženja i privatnog sektora, obrazovanje i socijalna zaštita te temeljna pitanja koja se odnose na vladavinu prava i funkcionisnje pravosudnih institucija.

Usvajanjem Reformske agende BiH se obavezala da će ispuniti 113 reformi u za to predviđenom roku. Jedan dio novca Evropske unije predstavljaju grantovi, dok drugi dio čine krediti.

Investicije prate svaki od od uspješno okončnih reformskih koraka, ali BiH još uvijek nije pristupila novcu jer je na nivou Vijeća ministara potrebno ratificirati dva sporazuma ( Sporazum o zajmu, Sporazum za Instrument za reforme i rast sa Evropskom komisijom) te imenovati koordinatora za Plan rasta.

Trojka odbija da to bude aktuelni ministar finansija BiH Srđan Amidžić. HDZ će vjerovatno podržati Amidžića iako formalno nisu izrazili stav, dok SNSD-ovi ministri insistiraju da koordinator Plana rasta za BiH bude Amidžić, pozivajući se na praksu drugih zemalja. 

Iz EU su jasno stavili do znanja da ukoliko se sporazumi ne ratificiraju do ljeta 2026. godine, sredstva namijenjena BiH bit će raspoređena drugim državama Zapadnog Balkana.

Također, Zakon o sudu i Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH ponovno su na dnevnom redu Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 6. marta, a većina parlamentaraca smatra da se izmjene navedenog zakona neće usvojiti ni tokom ove godine.

Izmjene ova dva zakona potrebne su za otvaranje pregovora Evropske unije i Bosne i Hercegovine, a koje je postavila Evropska komisija. Paradoks je u tome što se evropski put formalno zagovara na svakom političkom skupu, dok se istovremeno suštinski blokira u institucijama.

Kadrovi HDZ-a i SNSD-a u institucijama Bosne i Hercegovine po vertikali blokiraju napredak države te njen evropski put.

Od SNSD-a je to manje iznenađujuće budući da predsjednik te stranke Milorad Dodik često govori protiv EU i smatra je propalim projektom.

No, HDZ-ov lider Dragan Čović kao samoprozvani "nositelj europskih vrijednosti", aktivno sa članovima svoje stranke unutar institucija Bosne i Hercegovine učestvuje u blokadama evropskog puta.

Takvo djelovanje nastavlja i delegatkinja u Domu naroda BiH Marina Pendeš (HDZ) koja tvrdi da Hrvati ne blokiraju evropski put BiH.

- Mi smo već u Evropi, za razliku od Bošnjaka i Srba - istakla je.

Dakle, HDZ-u se ne žuri, a evropski novac takvim stajalištem državi, čini se, nije potreban, pa ćemo ga prepustiti susjedima.

Dom naroda BiH, mjesto gdje se trebaju usvojiti zakoni koji će pomoći državi na njenom putu ka EU, u višegodišnjoj je blokadi. Upravo u tom domu svjedočimo najvećoj neprohodnosti reformskih zakona, te je svaki od koalicionih partnera koji su trenutno vlast na državnom nivou ponudio svoju veziju tih zakona.

Evropska komisija je uradila svoj dio posla, odobrila Reformsku agendu i otvorila prostor za finansijsku injekciju kakvu Bosna i Hercegovina nije imala godinama.

Međutim, domaće vlasti još nisu pokazale minimalni nivo političke odgovornosti da ispune proceduralne obaveze koje su same preuzele.

Ratifikacija sporazuma i imenovanje koordinatora za Plan rasta pretvoreni su u još jednu rundu koalicionog nadmudrivanja.

Posebno je zabrinjavajuće što izmjene Zakona o Sudu BiH i Zakona o VSTV-u, koji su ključni uvjet za otvaranje pregovora, već sada imaju sudbinu političke monete za potkusurivanje. Umjesto da budu reformski prioritet, oni postaju instrument za testiranje snaga unutar vladajuće koalicije.

Ukoliko se do ljeta 2026. godine sporazumi ne ratificiraju, sredstva iz Plana rasta bit će preusmjerena drugim državama regiona. To neće biti kazna iz Brisela, nego posljedica domaće političke neodgovornosti. U tom slučaju, odgovornost neće snositi apstraktne "institucije" nego konkretni politički akteri na državnom nivou koji su odlučili da im je kontrola važnija od razvoja.