Plin je postao instrument kojim se mjere napeti odnosi između Rusije i EU, dvosjekli mač koji je istovremeno i ekonomsko oružje u rukama Bruxellesa, koji je sposoban zadati smrtonosni udarac blagajni Kremlja ako se EU odluči za embargo  i, u isto vrijeme, poluga ucjene iz Moskve, vlasnika i gospodara tokova ovog goriva za EU. Ovih je dana postao vidljiv taj potencijal, ruski energetski div Gazprom u srijedu je odlučio prekinuti opskrbu Poljskoj i Bugarskoj zbog odbijanja plaćanja u rubljama.

Zatvaranje je upalilo alarme u Bruxellesu a odluka je također produbila političke podjele između glavnih gradova EU koji su manje-više skloni plaćanju u ruskoj valuti, što je krajnji cilj Moskve i vratila u fokus raspravu o tome kako prekinuti energetske veze s Rusijom i ukinuti uvoz koji generira milijarde kojima Kremlj finansira svoj ratni stroj u Ukrajini.

Bruxelles je finalizirao sankcije na uvoz ruske nafte, paket koji bi mogao biti na stolu već ove sedmice. Bruxelles želi odgovoriti udarcem tamo gdje ga najviše boli.

Poljska i Bugarska odbile su slijediti mehanizam koji je jednostrano nametnula Moskva da klijenti Gazproma plaćaju u rubljama; Ova formula, donesena 31. marta, zahtijeva od klijenta da otvori dva računa u Gazprombanci: jedan u dolarima ili eurima; drugi u rubljama. Ali ovaj drugi račun bi implicirao kršenje sankcija nametnutih Moskvi.

Poljska i Bugarska do sada su primale 50% odnosno 75% svog uvoza plina iz Rusije. Obje zemlje uvjeravaju da su spremne nositi se s ovim problemom u narednim mjesecima. Poljske rezerve su na 76%, što pokriva njezinu potražnju za sljedeća dva mjeseca, ima alternativne izvore iz susjednih zemalja, a uskoro očekuje otvaranje veze s Norveškom. Slučaj Bugarske je nešto kompliciraniji: ima 17% rezervi, što je dovoljno za mjesec dana potrošnje.

Evropska komisija objavila je u četvrtak da pokreće regionalnu radnu grupu u Bugarskoj, svojevrsni pilot sistem za njen zajednički plan kupovine plina, platformu stvorenu u žaru energetske krize. Ova grupa "proučavat će potrebe, cijene i tokove plina i električne energije, kao i aspekte povezane s infrastrukturom", navodi Izvršna vlast Zajednice.

Moguće je i da su druge zemlje EU u opasnosti. Shema koju Rusija jednostrano zahtijeva za plaćanje plina u rubljama ostavlja široku slobodu djelovanja Gazpromu da odluči o rezovima. U Community Executiveu smatraju da ga je Kremlj pretvorio u oruđe političke ucjene, koje ruski predsjednik Vladimir Putin može koristiti po svom nahođenju da podijeli dvadeset i sedam članica Unije.

Nakon blikrane isporuke dvjema zemljama Evropska komisija jasno vidi kamo vodi takva situacija: postoji veliki rizik od novih blokada i EU bi mogla krenuti prema scenariju energetske racionalizacije. Bruxelles se nada da će se Gazprom odlučiti igrati s rezovima u zemljama u kojima može napraviti veću štetu: u onima koje su ratobornije protiv Moskve (poput Poljske) ili u kojima može stvoriti veće unutarnje podjele (kao što je Bugarska).

Zemlje članice EU su posljednjih mjeseci izradili posebne planove za nepredviđene situacije kako bi se suočili s djelimičnim i potpunim rezovima u opskrbi plinom iz Rusije. Ove programe izradila je svaka država članica, u koordinaciji s takozvanim regionalnim rizičnim grupama. Bruxelles ima konačnu ulogu koordinacije i nadzora.

Bruxelles vjeruje da se može suočiti sa scenarijem trenutnih rezova, ali se boji sljedeće zime: rezerve se počinju puniti tek ovih nekoliko sljedećih sedmica. EU već mjesecima pregovara s dobavljačima iz cijelog svijeta, poput Sjedinjenih Država, Norveške, Azerbajdžana i Katara za povećanje protoka ukapljenog prirodnog plina (LNG) i plinovoda za skladištenje.

Predsjednik Joe Biden obećao je tokom svoje posjete Bruxellesu u martu da će povećati opskrbu LNG-a EU-u za gotovo 70%, ali taj iznos je daleko od nadoknade uvoza ruskog plina. Izaslanstvo na visokom nivou iz Komisije posjetilo je Washington prošle sedmice kako bi pregledalo razvoj "diverzifikacije opskrbe u Evropi", navodi se u priopćenju Izvršnog odbora EU.

U najnovijem paketu sankcija, EU je stavila veto na kupovinu ruskog uglja, što je uvoz koji doseže oko 4,2 milijarde eura godišnje, daleko od 42 milijarde koliko se troši na naftu. Izvori iz zajednice predviđaju da će paket sankcija za rusku naftu biti stavljen na stol narednih dana. Paket bi bio snažan odgovor na smanjenja isporuke plina koja bi Gazprom mogao donijeti.

Oko 90% cjelokupnog plina koji se svake godine potroši u EU kupuje se izvan njezinih granica, a od toga 45% dolazi iz Rusije. Vrijednost onoga što se kupuje od Moskve u plinu iznosi 284 milijarde. Račun za naftu je veći, oko 420 milijardi. Unatoč tim brojkama, Evropa više zavisi od plina nego od sirove nafti iz Rusije, koja čini 25% ukupnog uvoza nafte.

Estonija ili Finska uvoze 100% plina koji troše iz Rusije ali ga koriste za samo 9% proizvodnje svoje energije. Ni u Bugarskoj trenutno nije dramatično jer 99% plina koji troši ta zemlja je ruski, ali ga koristi za proizvodnju 12% svoje energije. U Njemačkoj je situacija već složenija: ona kupuje 54% plina koji troši od Rusije, ali njezina ovisnost o ovom fosilnom gorivu za proizvodnju energije iznosi 27%. U Italiji taj omjer ostaje na 33%, odnosno 31%.