Nakon godinama vještački konstruiranih termina “islamski fundamentalizam”, “islamski terorizam”, sada se vještački pravi konstrukcija s novim iskonstruiranim terminom – “politički islam”. U javnom prostoru u EU, a rjeđe u Bosni i Hercegovini, srećemo agresivnu kampanju kroz serije “istraživanja”, “analiza”, intervjua, kolumni i medijskih optuživanja kako nešto što zovu “politički islam” predstavlja opasnost. Pod tom se krinkom doslovno svakom društveno angažiranom muslimanu može vještački i zlonamjerno staviti etiketa i satanizirati ga.

Naprimjer, a o ovome smo nedavno pisali, Vlada Austrije počela je voditi evidenciju o imamima koji vaze u džamijama na njenom teritoriju s namjerom da “na vrijeme zaustave radikalizaciju”. Smatra se da ova inicijativa nije efikasna s obzirom na to da imami s prebivalištem u drugim zemljama Evropske unije povremeno odlaze u austrijske džamije ili islamska udruženja i uspostavljaju kontakte koje kasnije održavaju na internetu. Iz tog razloga Austrija želi zatražiti od ostalih zemalja EU da izvrše slične evidencije i da se ti podaci konvergiraju u Bruxellesu, tako da se stvori baza podataka koja će služiti kao alat u borbi protiv terorizma i protiv antisemitizma. To je objasnila austrijska ministrica za evropska pitanja Karoline Edtstadler, koja je također predstavila “pionirsku” inicijativu Vlade Austrije za kontrolu načina finansiranja rada džamija.

UVIJEK U SLUŽBI ZAJEDNICE

Islam je u različitoj mjeri relevantan za razne segmente života, a najčešće kao etika. Islam svojim učenjem uređuje sve društvene procese i podrazumijeva uređenje i principe i privatnog života i pravnog sistema i politike i ekonomije i obrazovanja i sporta i svakog drugog segmenta ljudskog življenja. On podrazumijeva obavezu muslimana da uvijek bude dio rješenja. Poznato je da je, po učenju islama, najbolji musliman onaj koji je najkorisniji svojoj zajednici. U njemu se uči da musliman mora biti uzor svim drugim ljudima, a to može samo ako je na usluzi i od pomoći ljudima. Tako da je potpuno neprihvatljiv pokušaj i konstrukcija o samo jednom segmentu islama, npr. političkom, jer je to samo dio ukupnog mozaika islama kao cjelokupnog načina i principa života i življenja čovjeka.

Bez obzira na to što su ovo već općepoznate činjenice u cijelom svijetu, odmah nakon novembarskog terorističkog napada u Austriji, vlada koju su formirali konzervativci kancelara Sebastiana Kurza i stranka Zelenih usvojili su paket preventivnih mjera koje sada žele proširiti i na ostatak EU. “U borbi protiv ‘političkog islama’ zalažem se za stvaranje imenika evropskih imama na temelju austrijskog primjera. Većina imama putuje kroz mnoge zemlje EU, pa sigurnosne agencije moraju znati ko šta u kojoj džamiji propovijeda. Austrija je pionir u zabrani finansiranja džamija i udruženja iz inostranstva, što je također vrlo popularno u Danskoj, naprimjer”, kaže ministrica Edtstadler.

U novembru je Vlada Austrije naredila zatvaranje dviju bečkih džamija u kojima se počinilac napada radikalizirao, što je bila mjera dogovorena s Austrijskom islamskom zajednicom (IGGÖ), najvećom u zemlji, tvrdeći kako su to “centri koji krše naše najosnovnije vrijednosti i kako se to ne može dopustiti”. Kao i tada, Vlada i dalje tvrdi da nije riječ o mjerama protiv muslimana ili njihove vjere, već “protiv onih koji religijom napadaju našu slobodu”.

Bez posmatranja cjeline nema potpune i ispravne slike o islamu. Suprotan pristup i posmatranje samo jednog segmenta znači nepoznavanje islama i zlonamjeran pokušaj predstavljanja islama i muslimana kao nekakvog problema. Takve konstrukcije u kojima drugi (nemuslimani) tumače muslimanima ili bilo kojoj drugoj grupi kako da žive i kako da prakticiraju svoju religiju u temelju su u suprotnosti s evropskim i univerzalnim vrijednostima, s konceptom ljudskih prava, sloboda, demokratije, tj. onih vrijednosti kojima moderni svijet duguje svoj uspjeh. Islam ima cilj da svojim vrijednostima i svojim principima oplemeni i unaprijedi svaku teoriju i praksu, pa tako i političku, i pravnu, i ekonomsku, kao i privatni život finansiranja džamija i udruženja iz inostranstva, što je također vrlo popularno u Danskoj, naprimjer”, kaže ministrica Edtstadler.

POZNAVANJE I TEKSTA I KONTEKSTA

Ni islam ni Muhammed, s. a. v. s., nisu došli s posebnom političkom strankom niti to može biti islam, nego islam nosi principe i vrijednosti koji trebaju oplemeniti i unaprijediti svaki sistem i svaki segment ljudskog života. Te vrijednosti islama došle su svim ljudima i one pripadaju svima nama. Muslimani su unaprijedili matematiku i medicinu, ali ne vidimo danas da igdje postoji nešto što je nazvano “islamska matematika” niti “islamska medicina”. Stoga bi se dalo zaključiti da ne postoji ni “islamska politika”, odnosno “politički islam”, nego samo postoje univerzalne civilizacijske vrijednosti na korist čovjeka i ljudskog društva koje islam baštini i promovira.

To su odlično objasnili Sedad Dedić i Ajdin Huseinspahić u analizi Važnost poznavanja historijskopravnog i ustavnopravnog teksta i konteksta za uspješniji rad imama u Evropi, objavljenoj u 78. broju Novog Muallima u ljeto 2019. godine. Tu se pojašnjava da je cilj onih koji pozivaju u islam i promoviraju islam u prvim vremenima, baš kao i danas, usmjeren ka tome da ljudi zavole islam zbog dobra koje im on donosi, te da budu pokorni Gospodaru svjetova i služeći Svevišnjem, a poštujući ljude i njihovo realno stanje, da pozovu i uvjere ljude da zajedno učine što više dobra i koristi svim ljudima na ovom svijetu. “Za uspješan rad imama je neophodno poznavanje i teksta i konteksta, a u prilog tome u samom uvodu rada smatramo značajnim citirati izvanredne misli i ideje autora Ramadana koje doprinose boljem razumijevanju ostalih dijelova, ideja i ciljeva rada: ‘Suočeni smo sa dvije objave koje valja čitati i tumačiti paralelno. Navedeno traži od nas da duboko promislimo o višim ciljevima islamske poruke na noviji, ozbiljniji, stručniji i dinamičniji način. Biti moderan ne znači adaptirati se progresu ma kako nehuman on bio, nego čitajući i objavljeni sveti tekst i objavljenu stvarnost i kontekst, preobraziti svijet u ono što je najbolje za ljudska bića: dostojanstvo, pravdu, ljubav, oprost, dobrobit i mir. Naša etika treba da bude oslobađajuća. To znači odbijanje formalizma i slijepog slijeđenja, slijepe imitacije i fatalizma. Imperativ je inicirati razmjenu mišljenja i znanja, stvarati prilike, razvijati projekte i institucionalizirati vizije!’”, piše u analizi, u kojoj se dodatno pojašnjava da prihvatanje takvog pristupa u kojem imami razumiju i poznaju pravne, kulturne, političke i historijske okolnosti u zemlji u kojoj žive, rade i djeluju daje dodatno na važnosti, kako njih samih, tako i njihovog djelovanja u konkretnoj državi.

POMIRLJIVI KONCEPT SREDNJEG PUTA

Muslimani, koji to nisu razumjeli do sada, morali bi odbaciti političku naivnost i pasivnost i prestati politiku i vlast, u smislu služenja ljudima, promatrati s podozrenjem, jer je to suprotstavljeno islamskom učenju. Apolitičnost i nezanimanje za politiku u suprotnosti je s glavnom misijom islama, a to je služenje ljudima u ime Boga, a politički rad upravo treba biti služenje ljudima u ime Boga, zato što politički rad znači brigu o društvu i zajednici i popravljanje, unapređenje i uređenje stanja zajednice u kojoj ljudi žive. U tom smislu, islam je u svojoj srži duboko i politička religija, jer neprestano teži uspostavljanju pravde i dobra među ljudima. Svijet je iskusio fašizam, komunizam, kapitalizam. Možda je vrijeme za političke paradigme koje promoviraju raznolikost i upoznavanje, slobodu, jednakost i pravdu među ljudima. I u tom smislu i na političkom tržištu u demokratskim, slobodnim društvima ideja i aktivnosti, tj. prakse koje najviše koriste ljudima treba da imaju mogućnost dati svoj doprinos.

Ova nastojanja nisu ekspanzionistička ni fundamentalistička. Vratimo li se u povijest, vidjet ćemo da je islam čovječanstvu donio mnogo dobro. Iz perspektive Bosne i Hercegovine, ali i Evrope, posebno važan segment, kada govorimo o islamu u Evropi, jeste činjenica da je islam u Bosni prisutan stoljećima, a stoljeće i po prisutan je i institucionalno i organizacijski. Evropa izvan Bosne nema to iskustvo, stoga bi morala ozbiljno sagledati integrativni i pomirljivi koncept srednjeg puta koji upravo baštine bosanski muslimani. Srednji put, kao razumijevanje islama koje je prisutno na našem prostoru pokazalo se kao najpoželjniji historijski model međukulturalnih odnosa. Određivanje ljudima kako da žive i kako da prakticiraju svoju religiju, osim što je suprotno prirodi čovjeka i osim što nije moguće uraditi demokratskim putem, to je i u suprotnosti sa svim evropskim i međunarodnim pravnim dokumentima o ljudskim pravima i slobodama. Sloboda manifestiranja vjere može se ograničiti pod striktno utvrđenim okolnostima iz člana 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Da li pričom o “političkom islamu” svjedočimo novu konstruiranu hajku na islam i muslimane u Evropi? Primijetimo li da novu vještačku konstrukciju “politički islam” protiv islama i muslimana koriste i mnogi “liberali” diljem demokratske Evrope i svijeta? Događa li se opasna tendencija da se priča o “političkom islamu” etablira novo oružje za eliminaciju slobodnih muslimanskih intelektualaca u nevladinim organizacijama, politici, obrazovanju itd., kako bi se doslovno satjerali u kuću i islam i obrazovani muslimani? Da li putem kontinuiranih napada na islam kroz vještačke i neutemeljene konstrukcije o islamu preko konstruiranih teza o islamskom fundamentalizmu, islamskom terorizmu, političkom islamu svjedočimo novom početku i kreiranju ambijenta za neviđeno kršenje ljudskih prava i sloboda u praksi pod plaštom zaštite ljudskih prava i univerzalnih vrijednosti modernog demokratskog svijeta?

Samo sloboda pluralizma ideja i pluralizam njihovog razumijevanja i primjenjivanja može donijeti prosperitet svijetu. Sve ostalo u suprotnosti je sa slobodom i pluralizmom ljudske prirode. Nepravda i ograničavanje sloboda pod izlikom zaštite demokratije ne može donijeti rezultat, nego samo može narušiti dostignute demokratske vrijednosti i stepen uživanja ljudskih prava i sloboda koje su donijele napredak modernom društvu, a to znači upravo urušavanje dostignutih standarda i uvjeta života ljudi. Nepravda i ograničenje slobode prema bilo kome dovest će do urušavanja slobode i do nepravde prema svima kao krajnji rezultat. A prvi korak da izgubite svoju slobodu jeste da je nekome drugom oduzmete.