Memorandum o razumijevanju (MOU) potpisan između Sjedinjenih Američkih Država i Irana zaustavio je više od tri mjeseca direktnog rata. Sporazum, koji uključuje ukidanje američke pomorske blokade i uspostavljanje fonda za obnovu Irana od 300 milijardi dolara, fundamentalno je promijenio geopolitički pejzaž.

Prema istraživačkom radu Centra za studije Al Jazeera (AJCS), MOU predstavlja strateški korak unazad za početne ratne ciljeve Washingtona, efektivno napuštajući cilj promjene režima.

Okvir također signalizira potencijalni kraj izraelskih ambicija neosporne regionalne hegemonije, pri čemu SAD implicitno priznaju Iran kao legitimnu regionalnu silu, piše Al Jazeera.

Američka analiza

Novi sukobi SAD-a i Irana otkrili su krhkost primirja, ali i zašto bi ono moglo uspjeti

Međutim, ovaj produženi sukob nametnuo je ozbiljan test stresa iranskoj "osovini otpora" - regionalnoj mreži proiranskih savezničkih snaga, uključujući libansku grupu Hezbollah, jemenske Hute i naoružane grupe u Iraku.

Dok se prašina sliježe, Al Jazeera je razgovarala sa stručnjacima za Iran u pokušaju da analizira taktičke gubitke, strateške adaptacije i buduće sposobnosti teheranske posredničke mreže kako bi odgovorila na ključno pitanje:

Da li je iranska regionalna odvraćajuća moć trajno degradirana ili se osovina pretvara u decentralizovaniju, otporniju silu? Decenijama se Iran oslanjao na svoje regionalne saveznike kao dio svoje doktrine "napredne odbrane" osmišljene da sukobe drži podalje od svojih granica.

Ali zanimljivo je da je tokom američko-izraelskog rata - sa iranskom teritorijom, vojnom infrastrukturom i nacionalnom sigurnošću u pitanju - Teheran odlučio da se uglavnom oslanja na vlastite rakete, dronove i kontrolu nad Hormuškim moreuzom, umjesto da oslobodi punu snagu svojih saveznika.

U stvari, nekoliko članova "osovine otpora", posebno Hutiji, djelovali su oprezno kada su mogli otvoriti nove frontove u sukobu.

Ta suzdržanost je ključna za debatu o budućnosti osovine. Da li je iranska regionalna odvraćajuća moć trajno degradirana ili se razvija u labaviju, decentralizovaniju mrežu koju je teže uništiti?

Nader Hashemi, profesor bliskoistočne politike na Univerzitetu Georgetown, tvrdi da je rat otkrio slabljenje iranske regionalne doktrine.

Uzrok destabilizacije

Američke obavještajne službe: Netanyahu prijeti Trumpovim mirovnim naporima u Iranu

- Trenutno je Osovina najslabija nego ikad od svog formiranja - izjavio je Hashemi.

Napomenuo je da je tokom sukoba iranska nacionalna sigurnost imala prednost nad Hezbollahom, zaključujući da je sveobuhvatna strategija odbrane "značajno oslabljena".

Zagovornici tog argumenta mogu ukazati na ograničen uticaj napada koje su izveli Hezbollah i proiranske grupe u Iraku, u poređenju sa iranskim arsenalom oružja. Ali to ne znači nužno da je doktrina propala, rekla je Negar Mortazavi, viša saradnica Centra za međunarodnu politiku.

Umjesto toga, Mortazavi vjeruje da je doktrina prošla kroz neophodnu stratešku adaptaciju.

- Ona je otkrila svoja ograničenja, ali je i ubrzala prelazak na odvraćanje zasnovano na domovini - objasnila je Mortazavi.

Dok su regionalni partneri ostali ključni za otvaranje novih frontova i stvaranje strateške dubine, napomenula je da su iranske rakete dugog dometa, jeftini dronovi i prednost nad Hormuškim moreuzom postali novi središnji dijelovi njihove odbrambene strategije.

To preusmjerava iransko odvraćanje. Ranije je doktrina prednje odbrane značila da je prijetnja da bi se frontovi mogli zapaliti u Libanu, Iraku, Jemenu i drugdje držala iranske neprijatelje opreznima.

Novi ciljevi

Veća prijetnja suniti od Irana: Cionisti kažu da se spremaju za sukob s Egiptom i Turskom

Ali izraelska spremnost da započne rat na nekoliko frontova, ističući relativnu slabost tih snaga i vlastitu spremnost da apsorbira troškove tih sukoba, oslabila je iransko odvraćanje.

Pokazavši da također može apsorbirati napade i direktno uzvratiti, na snažniji način nego što to mogu njegove savezničke snage, Iran je ponovo uspostavio odvraćanje, ali u drugačijem obliku.

Za Ahmeda al-Komija, palestinskog novinara i istraživača sa sjedištem u Teheranu, to nije dokaz neuspjeha. Istakao je da su performanse Osovine, posebno sposobnost Hezbollaha da izdrži ogromne udarce, iznenadile mnoge.

- Bila je to ispravna odluka [Irana] na početku da ostane uz saveznike - tvrdio je al-Komi, napominjući da Teheran i dalje smatra ovu mrežu nezamjenjivom linijom fronta protiv američkog prisustva i izraelskih operacija.

Sljedeći test bit će rekonstrukcija.

Memorandum o razumijevanju obećava odmrzavanje iranske imovine i uspostavljanje međunarodnog fonda za obnovu – i iako će vjerovatno biti pokušaja ograničavanja onoga što Iran može učiniti s novcem – rastu pitanja o tome hoće li se Teheran fokusirati na domaći oporavak ili usmjeriti resurse na obnovu kapaciteta svojih oslabljenih saveznika.

Strateško ograničenje

Izraelska slijepa ulica: Sve manji izbor opcija protiv Irana

Hashemi predviđa da će obnova države imati apsolutni prioritet.

- Prioritet će biti odbrana, obnova iranskog kapaciteta dronova i raketa, podrška Islamskoj revolucionarnoj gardi i rekonstrukcija iranskih saveza. Sve ostalo će ići građanima ako išta ostane - objasnio je Hashemi, ostavljajući finansijsku podršku regionalnim saveznicima uveliko ovisnom o krhkom stanju iranske ekonomije.

Mortazavi smatra ekonomski oporavak i odvraćanje komplementarnim. Ona predviđa strategiju dvostrukog kolosijeka u kojoj Teheran ulaže u domaći oporavak kako bi stabilizirao tržišta, a istovremeno očuvao svoje vojno odvraćanje.

Vojni establišment, istakla je, "dat će prioritet obnavljanju odbrane domovine, obnovi ključnih kapaciteta i održavanju strateških regionalnih partnerstava kao osiguranju od ponovnog sukoba“.

Neki od iranskih saveznika su teško pogođeni u proteklih nekoliko godina, a rat je otkrio granice pretpostavke da će automatski otvarati nove frontove kad god Iran bude napadnut. Ali osovina nije iskorijenjena. Umjesto toga, čini se da mijenja oblik.

Jedna vjerovatna posljedica je veća decentralizacija. Rat je oštetio velike, vidljive vojne strukture i linije snabdijevanja.

Također je pokazao da svaki član osovine ima svoja lokalna ograničenja. Hezbollah se bori za opstanak unutar Libana, a njegovi domaći protivnici osjećaju priliku. Iračke naoružane grupe su ugrađene u državu, što im daje druge razloge, a često i preferenciju za stabilnost.

Sukob cjelokupnih sistema

Rat protiv Irana pokazao kako će izgledati budući ratovi

Huti imaju svoj vlastiti – pauzirani – rat u Jemenu i održavaju pažljivu ravnotežu između projiciranja dovoljne prijetnje da odvrate regionalne neprijatelje od napada, a istovremeno ne izazivaju dovoljno haosa da susjedne zemlje odluče da ih se mora odmah prisiliti da odu.

Al-Komi napominje da je operativna nezavisnost namjerni princip poslijeratnog okruženja. Održavanje autonomije savezničkih grupa omogućava Teheranu da porekne direktnu odgovornost, a istovremeno ostane strateški usklađen protiv američkog i izraelskog utjecaja.

- Iran će se u sadašnjoj i narednoj fazi kretati ka jačanju ovog odnosa, a istovremeno će održavati nezavisnost savezničkih snaga - izjavio je Al-Komi.

Mortazavi se slaže da će osovina vjerovatno postati manje ovisna o izloženoj infrastrukturi, a više ovisnija o asimetričnim alatima.

- Rezultat će vjerovatno biti vitkija, decentralizovanija i tehnološki prilagodljivija mreža, fokusirajući se na asimetrične sposobnosti poput sajber ratovanja, obavještajnih podataka i preciznih projektila, a ne na kvazikonvencionalne vojske - naglasio je.

Hašemi ističe da, iako su grupe poput Huta historijski najnezavisnije, one su u konačnici "samo onoliko jake i efikasne koliko Islamska Republika može biti“. Uprkos šteti, on očekuje da će Teheran agresivno pokušati da rekonstruiše ovu mrežu jer ona pruža vitalnu polugu na regionalnoj sceni.

Taj uticaj je razlog zašto je malo vjerovatno da će osovina nestati. Ona Iranu daje pregovaračku moć širom regije i daje Iranu više eskalacijskih karata za igru.

Analiza

Da li je sporazum između SAD-a i Irana pobjeda ili poraz za Izrael?

Ali rat je pokazao da se mreža možda bolje razumije kao grupa savezničkih aktera koji su spremni da rade zajedno, ali samo kada to ima smisla za njihove lokalne potrebe, koliko je vjerovatno da će biti napadnuti i za vlastite interese Irana. Al-Komi tvrdi da Teheran već priprema svoje buduće sposobnosti.

- Jedna od najvažnijih lekcija koju će Iran naučiti je da će biti spreman za sljedeći rat - upozorio je, predviđajući da će se podrška pokretima otpora nastaviti i direktnim i skrivenim kanalima.

Kako je Mortazavi sažeo, regija ulazi u period upravljane konkurencije. Iranski saveznici sada mogu biti samo jedna komponenta šire, integriranije strategije odvraćanja, ali oni ostaju otporna, mutirajuća sila osmišljena da projektuje moć širom nestabilnog Bliskog istoka.