Dvije bolesne žene bez novaca zatražile su asistirano samoubistvo. Prije nekoliko mjeseci Sophia je zatražila eutanaziju u svojoj zemlji, Kanadi, kako bi okončala za nju neodrživu situaciju.
Osam dana prije nego što je umrla, objavila je video na društvenim mrežama kako bi objasnila zašto je donijela ovu odluku. "Vlada me doživljava kao potrošno, prigovarajuće, beskorisno smeće i glavobolju", kazala je ta žena koja je takođe priznala da je skrivala svoje pravo ime kako bi izbjegla patnje svoje obitelji.
Ali zašto je ova 51-godišnja žena iz Ontarija okrivila kanadsku vladu za svoju očajnu situaciju?
Sofiji je dijagnosticirana višestruka hemijska osjetljivost (MCR), stanje u kojem uobičajene hemikalije, poput onih u dimu cigareta ili deterdžentima za pranje rublja, mogu uzrokovati mučninu, zasljepljujuće glavobolje i, u nekim ekstremnim slučajevima, "anafilaktički šok".
Iz tog razloga je tvrdila da će specijalizirano kućište, gdje je protok zraka kontroliran, ublažiti njene simptome. Ali nakon godina borbe, ipak nije dobila što je tražila, Nesposobna za rad i s ekonomskom situacijom ispod granice siromaštva, vidjela je jedino rješenje u eutanaziji. Njezina bolest i siromaštvo naveli su je da zatraži pomoć u smrti. Dodijeljena joj je i preminula je.
Kako otkriva CTV News, žena je ostavila iza sebe nekoliko pisama upućenih socijalnim službama u kojima je molila za pristojan dom bez dima u kojem bi mogla boraviti.
Njen slučaj je raspalio raspravu o eutanaziji a rasprava se ponavlja i sada, kada se pojavio još jedan sličan slučaj. U ovom slučaju, riječ je o Denise, koja je takođe podnijela zahtjev za okončanje života nakon što nije mogla pronaći odgovarajući smještaj i borila se da preživi zbog bolova koje trpi. Ona boluje od iste bolesti kao i Sophia.
Za aktiviste, ovi slučajevi osvjetljavaju nedostatak pažnje Kanade za svoje najugroženije građane i potakli su javnu raspravu o tome kako se provode zakoni o potpomognutom samoubistvu. Sa svoje strane, stručnjaci upozoravaju da slučajeve Sophije i Denise koriste skupine koje se protive medicinskoj pomoći u smrti, umjesto da pomognu vladi da poboljša zakon.
„Neadekvatan smještaj nije jedan od razloga za ispunjavanje uslova za eutanaziju. Iako nečije životne okolnosti mogu doprinijeti njihovoj patnji, one ne predstavljaju ozbiljno i nepopravljivo zdravstveno stanje koje mora postojati", objašnjava liječnica Chantal Perrot za Guardian. Nadalje, dodaje da "iako je stambeno zbrinjavanje možda utjecalo na njezinu odluku, to je bio samo jedan dio veće borbe protiv njezine hronične bolesti."
Kada je Kanada uvela zakon o potpomognutom samoubistvu 2016. godine, nekoliko stručnjaka strahovalo je da bi ranjive populacije mogle postati žrtve ili da će liječnici biti prisiljeni povući zakletve koje su dali kako bi zaštitili pacijenta. Prošle godine zastupnici su revidirali kriterije zakona nakon što je Vrhovni sud zemlje odlučio da je ranija verzija zakona, koja je isključila osobe s invaliditetom, neustavna.
