Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini još jednom je potvrdila kako je sastavni dio ovdašnje "geometrije okupacije" bošnjačkog naorda.

Njihova višedecenijska mantra o "podršci institucijama Bosne i Hercegovine", "transparentnosti" i "vladavini prava i zakona" pokazala se, po ko zna koji put, kao "bajka za Bošnjake male", dok se u stvarnosti, u saradnji sa srpsko-hrvatskom politikom, na terenu zagovara, podržava i sprovodi netransparentno zaobilaženje institucija naše države te blatantno kršenje i prava i zakona, kada to odgovara - no nekako redovno na štetu bošnjačkih interesa. Od jednodnevne suspenzije Ustava pa do nelegalnog otvaranja graničnih prelaza.

Tome odlično svjedoči činjenica da je Delegacija EU u Bosni i Hercegovini "pozdravila reakciju domaćih organa u pravcu odobrenja privremenog rješenja koje će omogućiti operativnost novog Graničnog prelaza Gradiška" iako im je odlično poznato da su "nadležni organi", tačnije kadrovi SNSD-a i HDZ-a na čelu kidnapovanih državnih institucija, izignorisali Vijeće ministara tj. državnu vladu te otvorili granični prelaz na svoju ruku.

I to sve nakon izjave SNSD-ovog ministra finansija Srđana Amidžića koji je, u stilu srpskih pobunjenika iz devedeset i neke, poručio da će prelaz otvoriti "kud puklo da puklo" čemu su prethodile njegove javno izrečene islamofobno-fašističke uvrede na račun bošnjačkog naroda.

Šta tek reći o volšebnom rušenju ograde na mostu nakon koje je, eto postalo neophodno i "kud puklo da puklo" otvoriti prelaz, uprkos izostanku kosenzusa na sjednicama Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje i Vijeća ministara koji su neophodni zakonsko stavljanje graničnog prelaza u upotrebu?

Naravno svakome je potpuno jasno kako se ograda mosta nije sama srušila već je u pitanju klasična diverzija i sabotaža, a isto tako je i kristalno jasno da Amidžić, Bošnjak i Tegletija nisu improvizovano djelovali već planski i u sinergiji kako sa sarajevskom Trojkom i njenim medijima, tako i sa Republikom Hrvatskom ali i Delegacijom EU u Bosni i Hercegovini.

Isto je tako jasno da je blaga reakcija Delegacije EU na Amidžićev antibošnjački fašizam u kojoj ga nazivaju "zapaljivim izjavama koje promoviraju nepovjerenje" umjesto neprihvatljivim šovinizmom što i jeste te pozivaju da se "politički akteri suzdržave od razorne retorike" umjesto da traže zakonskog sankcionisanje Amidžićevog govora mržnje, u stvari indirektno odobravanje onoga što je on izjavio.

Pogotovo ako se ovakve mlake osude Amidžića uporede sa daleko žešćom reakcijom na grafite koji su prije koji dan osvanuli na dvije sarajevske radnje u vlasništvu srbijanskog biznismena kada je Delegacija EU najoštrije osudila govor mržnje, pozvala na hitnu rekaciju policijskih organa i privođenje odgovornih pravdi.

No u Bosni i Hercegovini prava i zakoni su selektivni, baš kao i njihova primjena.

Tako to biva u evropskom protektoratu i rezervatu za autohtone muslimanske urođenike gdje se sprovodi "reducirana demokratija". U takvoj verziji demokratije, ukoliko je zakon na strani urođenika on se suspenduje, čak i na jedan dan, a njegovi legitimni predstavnici i institucije na čijem su na čelu se ignorišu i obesprave. Ako se sporni zakoni i institucije već ne mogu suspendovati i ignorisati onda se podržava vanzakonsko djelovanje drugih institucija kojima je na čelu "kršten svijet". U međuvremenu strastveno se priča i docira o vladavini prava i poštovanju zakona.

To će tako i ostati sve dok Bošnjaci konačno ne odluče da se oslobode stranog okupatora, njegovih saradnika i domaćih izdajnika. Pa "kud puko da puklo".