Španska regija Murcia mjesto je na kojem su se posljednjih mjeseci desili brojni rasistički i islamofobni napadi. Što nimalo ne iznenađuje brojne strance koji žive u toj zajednici. Rasizam i ksenofobija pojačali su se u regiji u posljednje vrijeme, posebni nakon što su postali uobičajeni u dnevno-političkom diskursu nakon jačaanja ekstremne desnice.

Najteži incidenti bili su napad nakon kojeg je 22-godišnji Mimun Kutaibi ostao u komi te ubistvo Marokanca Yunesa Bilala 12. juna u Mazarronu. Murcia polako postaje teritrorija na kojoj se pojačavaju napadi na na migrantsku populaciju. I to ne samo na muslimane.  

"Rasizam postoji već dugo. Oni kažu da ne postoji, ali mi to osjećamo. Nažalost, sada kada je Španija u krizi, rasizam se sve više pojačava”, žali se Yolima, koja živi u Španiji više od 14 godina.

Otkako je napustila Kolumbiju žali se da joj nikada nisu dopustili da zaboravi da ona nije "odavde.  

"Udana sam za Španca i viša sam i tamnija od njega. Kad izađemo van, svi me gledaju a neki tvrde da me je našao u bordelu” , kaže ona. "Ovdje se ne osjećam slobodno; ne dopuštaju mi ​​da budem svoja. Čak i kad idem u kupovinu. Otišla sam po madrac, a prodavačica me odvela u stražnji dio trgovine i pokazala mi stvari na akciji. Tražila sam nešto drugo a ona mi je rekla da nema i da je to ono što autsajderi uvijek kupuju.”

Mustafá, stanovnik Murcije, dijeli osjećaj da se ne može pobjeći rasizmu koji ga prati gdje god krene. Primjećuje da se situacija za migrante pogoršala "zbog ksenofobičnih govora i mrskih poruka krajnje desne stranke Vox".

“U Murciji radimo najgore poslove, a ekonomija ovisi o stranim rukama", naglašava Mustafá. I pita se "kakva bi bila regija da jednog dana osvane bez stranaca. Ko se brine o starijim osobama? Ko izlazi u tri ujutro kako bi odradio 400 km dnevno samo da bi stigao na posao? Ko radi 14 sati dnevno za 30 eura? "

Yolima smatra da rasizam započinje obrazovanjem mališana. "Vidite to, vidite kako roditelji govore svojoj djeci da se ne druže s ovim ili onim djetetom. Na kraju smo uvijek odvojeni. Imala sam neke marokanske susjede. Gađali bi njegovu djecu i vikali im uvijek da su teroristi. To boli, kako da to dijete ne odraste ogorčeno, ako ga vlastiti prijatelji nazivaju teroristom ili usranim Maorom? Traže od nas da se integriramo, ali ne dopuštaju nam", jadikuje Yolima.

Rasistički napadi takođe utiču na religiju. Neki španski stanovnici kvarta Apolonia (Lorca) demonstrirali su protiv otvaranja džamije na tom području, unatoč činjenici da, prema gradonačelniku, mjesto ima sve dozvole.

Jadiyatu, stanovnik Las Torresa, ogorčen je demonstracijama. "Ja sam musliman. Katolik i musliman vjeruju u Boga. Ali svaki ima svoj način molitve. Svaka osoba treba imati slobodu i mogućnost susreta na nekom mjestu da bi mogli stupiti u kontakt s Bogom ", primjećuje on dok Mustafá zaključuje kako nikada nije zaboravio šta se dogodilo prije deset godina u La Aljorri, kada su vandalizirali džamiju u toj maloj općini Cartagena. "Svojim sam očima vidio mrtvu svinju na vratima džamije i s grafitima Maori van na fasadi."