Odluka Ujedinjenih Arapskih Emirata, objavljena u Abu Dabiju 28. aprila, da od 1. maja istupe iz Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i OPEC+ saveza, odražava dugogodišnje strateške kalkulacije, a ne ishitrenu promjenu donesenu preko noći. Iako su neposredne reakcije tržišta bile ograničene, uglavnom zbog stalnih poremećaja u Hormuškom tjesnacu, implikacije ovog poteza vjerovatno će se značajnije osjetiti tokom vremena. Odlazak Ujedinjenih Arapskih Emirata nije samo pitanje naftnog tržišta, to je strateški signal ugrađen u intenzivirano ekonomsko rivalstvo sa Saudijskom Arabijom, koje sve više oblikuje postratni poredak u Zaljevu.
Putanja diverzifikacije
Odluka Ujedinjenih Arapskih Emirata o izlasku iz OPEC-a nije značila potpuno odbacivanje kartela. Naprotiv, Abu Dabi je dugo bio jedan od njegovih najposvećenijih članova, doprinoseći s otprilike 14 posto ukupne proizvodnje. Međutim, glavni izvor tenzija ležao je u stalnim rezervama Ujedinjenih Arapskih Emirata prema proizvodnim kvotama, što je bio problem koji je ovu zemlju sve više dovodio u sukob sa Saudijskom Arabijom, otkrivajući dublja razilaženja u njihovim ekonomskim strategijama.
U središtu ove divergencije je relativno mala zavisnost Ujedinjenih Arapskih Emirata o prihodima od nafte. Od početka 2010-ih, održivi programi investicija i reformi omogućili su zemlji diverzifikaciju s ugljikovodika prema sektorima kao što su turizam, logistika i finansije. Do prvog kvartala 2025. godine, nenaftni sektori činili su 77,3 posto realnog BDP-a Ujedinjenih Arapskih Emirata, u poređenju s približno 56 posto u Saudijskoj Arabiji početkom 2026. godine. Ovaj strukturni pomak smanjuje dugoročnu centralnu ulogu nafte za Ujedinjene Arapske Emirate, čak i ako ona ostaje važna u kratkoročnoj obnovi.
Druga tačka razilaženja leži u fiskalnim cijenama nafte potrebnim za rentabilnost. Predviđa se da će nivo rentabilnosti za Ujedinjene Arapske Emirate pasti na oko 38 dolara po barelu do 2030. godine, dok se očekuje da će za Saudijsku Arabiju ostati znatno viša, na otprilike 83 dolara. Ovaj jaz ima važne strateške implikacije. Naime, dok Rijad daje prioritet višim cijenama kako bi održao fiskalnu stabilnost, Abu Dabi je u boljoj poziciji da tolerira niže cijene i umjesto toga favorizira povećanje obima proizvodnje. Shodno tome, srednjoročna i dugoročna strategija Ujedinjenih Arapskih Emirata usmjerena je na povećanje udjela u globalnoj proizvodnji, uz podršku investicijama koje ciljaju povećanje proizvodnih kapaciteta na preko 5 miliona barela dnevno do 2030. godine, što je znatno iznad bivše kvote OPEC-a.
Postratno takmičenje
Potez Ujedinjenih Arapskih Emirata može se posmatrati i kao odgovor na sve veće napore Rijada da privuče investicije i ugrozi poziciju Ujedinjenih Arapskih Emirata kao vodećeg ekonomskog centra regije. Rastuća nastojanja Rijada da privuče ulaganja dalje od ekonomskog čvorišta Ujedinjenih Arapskih Emirata, s centrom u Dubaiju, odražavaju konkurentsku dinamiku koja se gradila od perioda nakon pandemije, ali se intenzivirala nakon nedavnih regionalnih poremećaja. Prije rata, Saudijska Arabija je već zabilježila 11 uzastopnih kvartala ekonomske kontrakcije, uglavnom uzrokovane uporno niskim prihodima od nafte. Kao odgovor na to, vlada je poduzela značajnu reprioritizaciju javne potrošnje, obustavivši ili smanjivši nekoliko megaprokjekata, od kojih je najpoznatiji "The Line", vodeća inicijativa projekta Vision 2030.
Ovaj zaokret prema fiskalnoj disciplini popraćen je ključnim promjenama u rukovodstvu. U februaru je Fahad al-Saif, prethodno direktor investicione strategije u Javnom investicionom fondu, imenovan za ministra investicija umjesto Halida al-Faliha. Predstavljena kao dio šireg birokratskog restrukturiranja, ova tranzicija signalizira da je kraljevstvo ušlo u kritičnu fazu u kojoj rastući fiskalni pritisci prisiljavaju na rekalibraciju prioriteta potrošnje i investicione strategije. Primarni stub ove strategije je privlačenje investicija u sektore u kojima Ujedinjeni Arapski Emirati imaju konkurentsku prednost, konkretno u turizam, finansije i logistiku. Budući da je Rijad bio manje pogođen ratom nego Ujedinjeni Arapski Emirati, sačuvao je veći stepen ekonomske otpornosti i može lakše usvojiti ovu novu strategiju.
U tom kontekstu, ekonomska konkurencija postaje centralna osa politike Perzijskog zaljeva, pri čemu investicioni tokovi, regulatorni podsticaji i strateško pozicioniranje sve više oblikuju ravnotežu snaga između dvije države. U tom svjetlu, izlazak Ujedinjenih Arapskih Emirata iz OPEC-a je strateški potez koji ide u korist Ujedinjenih Arapskih Emirata, povećavajući njegovu fleksibilnost u vođenju politike, dok istovremeno slabi ekonomske dobitke Saudijske Arabije.
Budući scenariji
Gledajući u budućnost, rivalstvo između ove dvije zemlje vjerovatno će se dodatno pomjeriti prema ekonomskim i diplomatskim poljima, a ne prema direktnom političkom ili vojnom sukobu. Nedavni signali, poput izvještaja o povlačenju Saudijske Arabije iz odbrambenog sporazuma koji uključuje Pakistan i Abdela Fattaha al-Burhana iz Sudana, sugeriraju rekalibraciju prioriteta. Zemlje Perzijskog zaljeva sve više prepoznaju potrebu za očuvanjem finansijskih sredstava kako bi obnovile i ojačale svoje ekonomske i institucionalne kapacitete.
Istovremeno, obje zemlje će vjerovatno staviti veći naglasak na očuvanje i održavanje svog ugleda stabilnih i atraktivnih investicionih destinacija, posebno na zapadnim tržištima. To će zahtijevati ne samo finansijski kapital već i oprezniji regionalni nastup, onaj koji izbjegava uplitanje u konfliktne zone, vojni angažman ili povezivanje s destabilizirajućim akterima.
U konačnici, intenziviranje konkurencije između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata dovest će do mješovitih ishoda za širu regiju. Manje države mogu imati koristi od povećanih investicija, kako ekonomski tako i politički, ali se također mogu suočiti s novim pritiscima da se opredijele, balansiraju ili pridruže jednoj od strana. Kako se ovo rivalstvo širi izvan Zaljeva u regije poput Afrike, njegove ekonomske i geopolitičke implikacije vjerovatno će postati još izraženije, piše Daily Sabah.

