Ne postoji političar na dunjaluku koji nije. Osim Elmedina Konakovića. On nikada nije. Svi drugi jesu, samo Konaković nije, ali kaže da će. Ubrzo. Uskoro. Vidjet ćete. Inšalah.
Elmedin Konaković nije bio košarkaš. Konaković nije bio ni rezervni igrač nekakvog rumunskog tima kojem se naziva ne sjeća čak ni Edin Avdić. Konaković nije položio deset ispita za trinaest dana na sarajevskom Fakultetu sporta. Konaković nije bio predsjednik KK “Bosna”. Konaković nije bio direktor KK “Bosna”. Konaković nije napravio dugove KK “Bosna”. Konaković nije bio blizak s Miškom Ražnatovićem. Konaković nije bio blizak s Harunom Mahmutovićem. Konaković nije izlazio u moskovske klubove.
Konaković nije bio kadar Stranke demokratske akcije. Konaković nije bio blizak Sebiji Izetbegović. Konaković nije bio premijer Kantona Sarajevo. Konaković nije kriv za redukcije vode Sarajlija slične onim u danima opsade. Konaković nije stvarao paralelnu strukturu u vrijeme dok je bio član SDA. Konakoviću nije u tome pomagao Kemal Ademović. Konaković nije molio novinare da ne izostave njegove izjave u kojima hvali Sebiju Izetbegović.
Konaković nije sakrio pečat. Konaković nije znao ništa o kupovini raspalih švicarskih trolejbusa. Konaković nije blizak Amiru Pašiću Faći. Konaković nije tražio ništa od Zinete Bogunić. Konaković nije dijelio budžetsku rezervu. Konaković nije budžetskim parama kupovao stanove hodžama.
Konaković nije prepoznao talenat Jusufa Nurkića. Konaković nije branio SDP nakon hapšenja predsjednika srebreničkog ogranka te stranke.
Konaković nije. Svi drugi nešto jesu. Konaković nije. Elmedin Konaković. Čovjek koji nije.
