Dok se opozicija u Turskoj  i dalje uzdržava od izjašnjavanja i/ili kritikovanja Vlade po pitanju odnosa prema prijemu Švedske i Finske u NATO, odnosno njenom protivljenju (pod ovim uvjetima), pitanje se ipak prelilo na domaći politički teren. Kako? Predsjednik Udruženja turskih industrijalaca i privrednika (TÜSİAD – Türk Sanayicileri ve İş İnsanları Derneği) Orhan Turan 15. juna u govoru na sastanku Visokog savjetodavnog vijeća te organizacije kritikovao je, između ostalog, način na koji turska diplomatija rješava taj problem. To je pak izazvalo oštru reakciju predsjednika Republike Recepa Tayyipa Erdoğana, koji se osvrnuo na to kritizerstvo u govoru na sastanku poslaničke grupe Partije pravde i razvoja (AKP).

O tome malo kasnije. Šta je TÜSİAD i zašto je vrijedan reakcije predsjednika? Zvanična predstava ili samopercepcija industrijalaca okupljenih u tu organizaciju kaže: “Osnovana 1971. godine da predstavlja turski poslovni svijet, TÜSİAD je dobrovoljna, nezavisna, nevladina organizacija posvećena promicanju dobrobiti kroz privatna preduzeća. Zbog institucija koje predstavljaju njegovi članovi, TÜSİAD ima značajan reprezentativni kapacitet ekonomske aktivnosti u Turskoj u mnogim sferama kao što su proizvodnja, dodana vrijednost, zapošljavanje i vanjska trgovina. Aktivnosti TÜSİAD-a usmjerene su na stvaranje društvene kohezije zasnovane na konkurentnoj tržišnoj ekonomiji, održivom razvoju i participativnoj demokratiji.”

Ako zaista vjeruju u posljednju rečenicu, naročito da su aktivnosti ovog NVO-a usmjerene ka “participativnoj demokratiji”, njeni autori i članovi TÜSİAD-a pod hitno bi morali potražiti stručnu pomoć da se kurtališu te (opasne) deluzije. Naime, historijski TÜSİAD nikad nije radio na ničijoj dobrobiti osim na dobrobiti njegovih članova – elitnih kapitalista koji se smatraju “vlasnicima” Turske – a prezir prema svakom obliku demokratije ova je NVO pokazala mnogo puta od njenog osnivanja, podržavajući, a ponekad i pozivajući na pučeve u Turskoj ili pak gromoglasnom tišinom nakon neuspjelih pučeva. Najpoznatiji primjeri prvog jeste uloga TÜSİAD-a u smjenjivanju Vlade Necmettina Erbakana 28. februara 1997. godine, a primjer drugog šutnja nakon pokušaja gulenističkog puča 15. jula 2016.

 CILJEVI KAMATNOG LOBIJA

Može se reći da je TÜSİAD, kao ekstenzija stranog (čitaj, zapadnog) kapitala u Republici Türkiye, bio dio kočionog sistema koji je sprečavao brži razvoj turkijske ekonomije. Privreda bazirana na proizvodnji i izvozu nije nikad bila toliko interesantna TÜSİAD-u (zbog toga im je tada Erbakan bio, a sada Erdoğan jeste, trn u oku), koliko ih je interesovala spirala niskih kurseva, visokih kamatnih stopa i povećanje dugova. To čini TÜSİAD dio tutorskog sistema iz kojeg se Turska oslobađa evo već dvadeset godina. Mnogo se postiglo u tih posljednjih dvadeset godina na razgrađivanju tutorskog sistema, naročito kada je tutorstvo armije i birokratije u pitanju, međutim, najmanje po pitanju ekonomskog tutorstva koji je ovaj “kamatni lobi” jedan od najjačih predstavnika.

Bez znanja gore navedenih činjenica, nemoguće je razumjeti Erdoğanovu reakciju na prvi i nadasve površni pogled “blagu” kritiku glede stava turske Vlade prema švedskoj i finskoj želji da postanu članice NATO-a. Isto tako ju je nemoguće razumjeti bez pažljivog čitanja cijelog Turanovog govora, koji je u suštini veoma otrovna kritika posljednjih 20 godina, spakovana u blagoglagoljiv celofan “brige” za budućnost.

Mahmut Övür,  kolumnista dnevnika Sabah, piše: “U tom govoru se ne vidi ogromna saobraćajna infrastruktura koja je utrla put za trgovinu, hiljade organizovanih industrijskih zona, kao i revolucionarni koraci preduzeti u oblasti energetike, domaće i nacionalne odbrambene industrije tokom dvadesetogodišnjeg perioda AK partije. Ono što je najvažnije, ne postoji niti jedna rečenica o borbi protiv terorizma, koji život čini nesnošljivim, ali postoji potražnja za “povećanjem kamatne stope”. Postoji protivljenje izvozu i rastu. Postoji “direktiva” da se ne insistira na protivljenju da Švedska i Finska uđu u NATO. Govori se čak o povratku u Istanbulsku konvenciju, otkazivanju festivala i koncerata, ali ne postoji ni jedna pozitivna stavka o revolucionarnim transformacijama u zemlji.”

Navedeno je ključ za razumijevanje Erdoğanove reakcije, jer, u osnovi, jedan nepolitički igrač izražava stavove koji na momente (NATO, Švedska i Finska) idu dalje od stavova glavne opozicione Republikanske narodne partije (CHP), kao da je CHP delegirao  TÜSİAD da ih izrazi. O tome da je jedan od velikih problema turkijske politike težnja nepolitičkih igrača da vuku političke konce pisao sam mnogo puta.

Dio Turanovog govora koji je izazvao reakciju može se bez znanja historije i pozadine učiniti benignim: “Naravno, pravo je Turske da zahtijeva od prijateljskih i savezničkih zemalja da obrate više pažnje na osjetljivost društva koje je mnogo patilo od terorizma. Međutim, metod koji ćemo izabrati dok štitimo svoje interese, čak i po pitanjima u kojima smo upravu, treba da bude formulisan na način koji će nam omogućiti da dođemo do cilja. U tom kontekstu, nadamo se da se problemi i zahtjevi Turske u vezi s članstvom Švedske i Finske u NATO-u mogu riješiti pregovorima, razvijanjem međusobnog razumijevanja i u skladu s duhom savezništva.”

POTREBNO DA SE I ŠVEDSKA I FINSKA BORE PROTIV TERORIZMA

Međutim, kada se pozadina i historija znaju, Erdoğanov odgovor: “O, gospodo iz TÜSİAD-a. Ne možete nam držati predavanja o vanjskoj politici, vi ste samo šegrti. Prvo znajte svoje granice. Nećemo mijenjati našu odluku sve dok Švedska i Finska ne preduzmu jasne korake u borbi protiv terorizma. O, TÜSİAD, možeš stati na njihovu stranu, mi nećemo ostaviti krv naših šehida na zemlji. Ako TÜSİAD nastavi ovako, nikada ne bi trebalo da pokuca na vrata ove Vlade”, ne izgleda tako oštar.

Za potpuno razumijevanje možda je još bitnije razumjeti duh govora predsjednika  TÜSİAD-a. Naime, iz govora je jasno da se industrijalci TÜSİAD-a otvoreno deklarišu kao apsolutno pozicionirani na osovini EU-SAD i da se nikada neće razumjeti  multidimenzionalni i vrlo balansirani pristup Turske u geostrateškom pozicionioniranju, koje uključuje i euroazijsku osovinu. Niti će ga razumjeti, a kamoli prihvatiti.

Koincidentalno, samo nekih 12 sati prije nego što je predsjednik TÜSİAD-a zagovarao “strategije koje daju prioritet diplomatskim prefinjenostima” iliti ekvivalent moljakanja Švedske i Finske tipa “nemojte (više) podržavati teroriste”, u Stockholmu su aktivisti terorističke organizacije PKK projektovali svoje simbole, sliku lidera Öcalana i sličan sadržaj na zgrade glavnih švedskih institucija.

Poslije tri dana sabiranja i oduzimanja, švedsko Ministarstvo vanjskih poslova izdaje smiješno (ako ne i glupavo) saopštenje o incidentu, s blagom primjesom pokušaja njegovog negiranja koja je startovala omanju komediju na Twitteru. Saopštenje kaže (naglašavanja i komentari u zagradama moji): “Poruke i slike za koje imamo razloga vjerovati da su izmanipulirane kruže društvenim mrežama, tvrdeći da Švedska podržava PKK. (O, pa da, optužimo stari dobri Photoshop!)

Poduzete su relevantne mjere. Ovo je namjerna i zlonamjerna kampanja utjecaja s jasnim ciljem opstruiranja pristupanja Švedske NATO-u. (Koje mjere? Jeste opstrukcija koju izvode teroristi kojima dozvoljavate da vršljaju po vašoj zemlji i koje podržavate i finansirate?)

Švedska je jasno osudila PKK, koja je teroristička organizacija, a Švedska osuđuje terorizam u svim njegovim oblicima. (Osuditi PKK je lako i nije dovoljno, mora se prestati praviti blentav da druge skraćenice poput PYD, YPG nisu dio PKK-a.)

Ministrica vanjskih poslova Švedske  Ann Linde nikada nije izrazila nikakvu podršku PKK-u i snažno odbacuje izmanipulirani video i PKK.

Posljednja rečenica jeste ilustracija nebranog grožđa u kojem se našla Švedska generalno i Ann Linde posebno. Twitter nalog Rojavakommittéerna nakon ovog saopštenja je serijom tvitova ukazao ministrici da se kao prvo akcija desila i da nije nikakva manipulacija u pitanju (ambasador Turske je također dobio potvrdu od švedske policije da su se projekcije desile), a glede njene lične (ne)podrške: “Ann Linde dobro zna da je video koji smo objavili izvod iz njenog govora koji je održala na gala svečanosti Humanity For Change u Rojavi 24. novembra 2019. Rožava ili Rojava, podsjećanja radi, jeste nukleus zamišljenog PKK-istana.

Epizoda, osim što je komična, pokazuje uzaludnost “diplomatskih prefinjenosti” kakve zamišlja TÜSİAD.