Poznati francuski novinar Eric Zemmour službeno je potvrdio da će učestvovati u trci za predsjednika te zemlje.

Do francuskih predsjedničkih izbora ostalo je četiri i pol mjeseca i rijetko se tko usuđuje pretpostaviti ko će u drugi krug trke s aktuelnim šefom države Emmanuelom Macronom. Anketa za anketom pokazuju da je Macron osigurao mjesto u finalu. Za petama i s dobrim izgledima za ulazak u posljednju bitku su Marine Le Pen, predsjednica Nacionalne grupe i Eric Zemmour, koji Le Penovoj želi oteti titulu vođe ekstremne desnice.

Zemmour, osuđen za mržnju prema muslimanima i optužen od nekoliko žena za seksualne napade, predstavio je svoju kandidaturu videom u kojem obećava da će "spasiti" zemlju od "dekadencije".

"Zadovoljio sam se ulogom novinara, književnika, (...) rekao sam sebi, svakome svoju ulogu, svakome, njegovu borbu (...). Ali više nije riječ o reformi Francuske, nego o spašavanju. Zato sam se odlučio kandidirati za predsjednika Republike”, kaže Zemmour na snimci na kojoj se ovaj krajnje desničarski političar pojavljuje kako sjedi ispred mikrofona, sa elegantnom bibliotekom u pozadini što podsjećča na govor koji je Charles de Gaulle održao 1940. pozivajući na otpor Njemačkoj.

"Prolaziš ulicama i ne prepoznaješ ih. Na televiziji ti govore na čudnom, stranom jeziku (...) U reklamama, serijama, emisijama, fudbalskim utakmicama, u knjigama za djecu. U ozu, na aerdoromu, škola,  bolnica (...), imate dojam da ste u zemlji koju ne poznajete“, kaže Zemmour u govoru koji slike trenutnih nasilnih nereda prožima okvirima iz 60-ih ili 70.

Bio je to govor u kojem je navodio svoje idole, svoje reference: Ivana Orleanka, Napoleon, De Gaulle, Victor Hugo, Descartes, Molièrebut i Belmondo, Brigitte Bardot, Brassens, Aznavour. "Zemlja nuklearnih elektrana koja je izumila kino i automobile. Ta zemlja nestaje", kaže Zemmour, koji će svoj prvi skup održati sljedeće nedjelje u Parizu.

Taj 63-godišnji pisac koji je napravio karijeru u 'Le Figaru' i proslavio se na televiziji zagovornik je teorije "velike zamjene" Renauda Camusa. Prema Camusu, ideologu suprematizma bijele rase koji je inspirirao teroristu koji je počinio masakra u Christchurchu, bijelu i kršćansku populaciju zamjenjuju muslimanski imigranti.

U predstavljanju svoje kandidature Zemmour okrivljuje "političare desnice i ljevice" za "tragičnu" sudbinu koja pogađa Francusku, ugroženu imigracijom koja "nije uzrok svih naših problema, čak i ako ih pogoršava".

'Francuski Trump', kako ga nazivaju, ima opasne poglede na rasu i imigraciju i čini se da stiče naklonost među dijelovima francuske elite.

Gerard Araud, francuski ambasador u Washingtonu u vrijeme Trumpovog mandata je rekao: "Vjerujem u poređenje s Trumpom, a također i s Borisom Johnsonom. U osnovi, Amerikanci žele milijardera, Britanci nekoga iz Etona i Oxforda, a Francuzi želim kulturnu osobu."

Međutim, Zemmourovi politički stavovi i iskustvo ga svrstavaju u isti politički tabor u kojem je Trump, Brazilac Jair Bolsonaro, Italijan Matteo Salvini i mnogi drugi desničarski populisti koji su trenutno na pozicijama moći diljem svijeta.

Zapravo, Zemmourovo divljenje Trumpu javna je stvar. Izrazio je to direktno tokom tv intervjua ranije ovog mjeseca, kada je rekao: “Uspio je spojiti radničku klasu i domoljubnu buržoaziju. To je ono o čemu sam sanjao... 20 godina."

Pobornik teorije velike zamjene, Zemmour provodi svoje vrijeme kao komentator i autor šireći etnonacionalističku lažnu ideju da su bijelci "domaći" u zapadnim zemljama "zamijenjeni" beskrajnom poplavom nebijelih imigranata

Na primjer, opisao je kako rasno raznoliko pariško područje Seine-Saint-Denis "više nije Francuska", dodajući da je postalo "drugi kontinent" zbog arapskog i afričkog stanovništva koje tamo živi. Čak je rekao da bi, ako ikada bude izabran za predsjednika, uveo zabranu Muhameda kao imena jer to "nije francusko ime".

Nadalje, njegovi rasistički i ksenofobični stavovi toliko su značajni da se suočio s nekoliko osuda zbog poticanja rasne i vjerske mržnje, uključujući i njegove izjave u tv programu da su "džihadisti svi muslimani smatrani dobrim muslimanima".

Čak i sada, upravo u trenutku kada pokušava prikupiti podršku francuskih iseljenika u Ujedinjenom Kraljevstvu, ponovno mu se sudi u Parizu zbog optužbi vezanih za “poticanje na mržnju ili nasilje” prema grupi ljudi zbog njihove etničke pripadnosti, vjere , rasa ili nacionalnost.

To se posebno odnosi na komentare koje je dao tokom televizijske debate na francuskom CNewsu 2020. godine kada je, u vezi s djecom koja migriraju u Francusku bez roditelja ili staratelja, izjavio: “Oni su lopovi, oni su ubice, oni su silovatelji, to je sve što su. Moramo ih poslati natrag.”

Njegov advokat, Olivier Pardo, tvrdio je da su trenutne tužbe protiv njega neutemeljene, navodeći da se „traži zbog 'rasne mržnje', ali koliko ja znam maloljetnik bez pratnje nije ni rasa, ni nacija, ni etničke pripadnosti”.

Zemmour je popularna figura Fachosphere , što je riječ koja se koristi za opisivanje mreže krajnje desnih internetskih prostora u Francuskoj. Kao i drugi političari krajnje desnice, Zemmour "generira" više angažmana na internetu od bilo kojeg drugog deklariranog kandidata izazivajući kontroverzu.

Ipak, kako stvari trenutno stoje, čini se malo vjerojatnim da bi Zemmour mogao pobijediti u predsjedničkoj utrci sljedeće godine protiv Emmanuela Macrona.

Između ostalog i zato što se Macron već prilagodio i pokazao razumijevanje tolikom broju otrovnih antimigrantskih, antimuslimanskih stavova kojima su se bavili Zemmour i Marine Le Pen. Od ciljanja muslimana kroz takozvanu separatističku akciju koja je dovela do zatvaranja džamija i muslimanskih organizacija, do drastičnog smanjenja broja viza koje će se dijeliti Sjevernoafrikancima, njegova je politika definirana daljnjim pomakom prema politici krajnje desnice.

Ali, sve bi nas trebao zabrinjavati utjecaj koji bi Zemmorova retorika mogla imati na političke rasprave i tijekom kampanje i u budućnosti. Tu on predstavlja najneposredniju opasnost za zajednice koje napada.

Pomakao je raspravu još više udesno. Napadi na migrante, muslimane i manjine, kao i poništavanje građanskih sloboda, već su definirali predstojeće izbore, s gotovo nikakvim izazovom koji dolazi iz političkog centra. Ova pitanja i dalje će biti u fokusu rasprava u godinama koje dolaze.