Neki će reći isuviše smjelo, ali Oscara Wildea i danas zovu najvećim dramatičarem u historiji koji je pisao na engleskom jeziku. Iako je vodio bonvivanski život, u kojem je nerijetko pretjerivao (jer je smatrao da umjerenost može biti fatalna), mnogi ga pamte po djelima potpuno lišenim angažmana, pisao je čisto da bi pisao, da bi stvarao umjetnost zbog umjetnosti. Sa svojim djelima postao je dijelom kanona svjetske književnosti, a njegova najljepša ispisala su, paradoksalno, teški životni izazovi.

Rođen je 16. oktobra 1854. godine, u porodici oca ljekara i majke pjesnikinje, koja ga je uvela u taj čarobni svijet književnosti iz kojeg nije izašao sve do svoje smrti. Od malih nogu znalo se da će uspjeti... Volio je klasiku, bio je kreativac još u ranom djetinjstvu, zlatni student na Univerzitetu Oxford i čovjek kojeg će njegove oratorske sposobnosti odvesti i do New Yorka.

U Londonu će napisati svoje prve pjesme, a tek kasnije se isprofilirati kao prozaik i dramatičar. Nekoliko godina radio je kao urednik ženskog časopisa "The Woman's World" i upravo se taj period smatra najplodonosnijim u njegovoj karijeri. Tada piše globalno poznatu zbirku priča "Sretni kraljević i druge bajke", ali i knjigu eseja o esteticizmu "Namjere". Ubrzo izdaje i svoj jedini roman "Slika Doriana Grayja" te odlučuje na pozorišne daske postaviti svoju dramu "Obožavatelj Lady Windermere". Upravo će ga ova drama ohrabriti da se posveti u potpunosti pisanju za teatar.

Ono što je bacilo ljagu na lik i djelo Oscara Wildea bile su optužbe za "teške nedoličnosti i sodomiju", zbog čega će završiti i na robiji i što će ga u konačnici doći i glave. Uprkos činjenici da je bio oženjen Constance Lloyd, s kojom je imao sinove Cyrila i Vyvyana, irski pisac vodio je dvostruki život. Tačnije, viđao se i s muškarcima, što je bilo zabranjeno u eri viktorijanizma. Najprije u ljeto 1891. godine upoznaje lorda Alfreda Douglasa, s kojim ulazi u vezu, a u to doba postaje i alkoholičar, što doprinosi ruiniranju njegove slave. Četiri godine nakon upoznavanja lorda Alfreda Douglasa biva osuđen na dvije godine prisilnog rada zbog "nakaznog ponašanja", a nakon povratka iz zatvora seli u Pariz, gdje umire 30. novembra 1900. godine.

Još jedna interesatna stvar vezana za ovog ekstravagantnog, samobitnog te nadasve duhovitog genijalca jeste da njegov jedini unuk Merlin Holland ne nosi njegovo prezime. Nakon što je homoseksualna afera procurila u javnost, supruga Constance Lloyd i dva tada maloljetna sina bili su zbog negativnih reakcija prisiljeni napustiti Englesku, pa čak i promijeniti prezime. Holland, koji trenutno živi u Francuskoj, više od tri desetljeća bavi se istraživanjem lika i djela njegovog djeda, a jednom prilikom je priznao da mu je sinula ideja o vraćanju "izvornog prezimena".

"Da sam to učinio, to ne bi bilo samo za Oscara, već i za njegovog oca i majku, za cijelu porodicu. Bila je to izuzetna porodica i prije nego se on pojavio. Ako ikada promijenim prezime, to će sigurno biti iz pravih razloga", kazao je Holland za New York Times 1998. godine.

U knjizi Gerarda Hanberryja "Više od jednog života: Nevjerovatna porodica Oscara Wildea kroz naraštaje" spominje se još jedan detalj – Oscar Wilde bio je pravi celebrity svoga vremena.

Naime, nakon povrata s američke turneje na kojoj je bio 1881. godine, na svom kreativnom vrhuncu, zaradio je više od 6.000 funti, što je jednako današnjoj zaradi u iznosu od 550.000 eura. Jedna njegova uspješna predstava u prvoj godini igranja mogla mu je priskrbiti gotovo 7.000 funti, što bi danas bilo, prema nekim procjenama stručnjaka, 640.000 eura. Međutim, nije umio "šparati" i novac bi potrošio prije nego što bi zaradio.

Iako nikada definitivno potvrđeno, već dugo se među ljubiteljima Oscara Wildea i njegove književnosti, ali i biografima, spominje da se neposredno prije smrti, narušenog zdravlja, i fizičkog i mentalnog, odlučio na odlazak u samostan gdje je okajao grijehe iz prošlosti. Tu je, kako se pripovijeda, živio mirno i povučeno do definitivnog kraja kojem je kumovao meningitis.

Uprkos činjenici da je dolazio iz dobrostojeće porodice, da je imao novac i slavu, za Oscara Wildea se govorilo da je bio duboko tužan čovjek te da je ta tuga i pisala njegovu književnost koja je velikim dijelom čitaoce poučavala temeljnim ljudskim vrijednostima i koja je upravo zbog toga svevremenska.