Challenger Deep je najdublja tačka na planeti. Mala pukotina na dnu Marijanske brazde, oko 11 kilometara ispod Tihog oceana. Hladno i mračno mjesto, u kojem ekstremni pritisak vode većinu poznatog života čini nemogućim za život. Više je ljudi koji su kročili na površinu Mjeseca nego onih koji su tamo stigli oklopljenim batiskafom.
Svijet je bio šokiran kada su 2019. godine kamere japanske podmornice snimile gotovo vanzemaljsku faunu koja živi među ljudskim otpadom: igračkama, plastičnim vrećicama, limenkama Coca-Cole...
Dno mora tiho prikazuje sve civilizacije kroz vrijeme. To je premisa koja je pokrenula prve podvodne arheologe od 20. stoljeća koji su, uz pomoć rekreativnih ronilaca, tražili i katalogizirali ostatke drugih civilizacija sačuvane pod vodom. Tako je 1958. ronilac amater otkrio potopljeni brod u blizini obale Turske. Bio je to bizantski brod za koji se znalo da je prevozio vino od anisa u posudama i mali kameni štednjak, na kojem je kapetan sam kuhao tokom svojih putovanja.
Vjeruje se da stotine ovakvih "vremenskih kapsula" leže na dnu Sredozemnog mora poput brodskih olupina i čekaju da budu otkrivene. Zato je UNESCO pokrenuo ekspediciju koja će ispitati dno takozvane Skerki obale, jednog od najvećih 'groblja brodova' koje je nastajalo "otkad čovjek plovi".
"Poznato je da je to bilo područje gdje su se dogodili brojni brodolomi ali niko ne zna šta je u dubini", objašnjava fotograf Ángel Fitor, jedn od učesnika ekspedicije. Morske fotografije tog biologa po obrazovanju donijele su mu kao što je World Press Photo to Nature 2021. S timom arheologa i naučnika iz UNESCO-a, Fitor će svjedočiti prvom projektu koji ima za cilj mapirati i katalogizirati predmete pronađene u dubinama obale Skerki, koja se nalazi u Sicilijanskom kanalu.
"Skerki je veliko groblje brodova, gdje su mornari doživljavali brodolome gotovo otkad su počeli ploviti", objašnjava Fitor. "Osamdesetih godina Robert Ballard, koji je otkrio Titanic, na tom je području pronašao neke neprocjenjive rimske olupine. Pronađene su na velikim dubinama, na više od 500 metara. Ono što se događa u obali Skerki je da je to područje vrlo opasnih struja, s plićacima koji gotovo idu u ravnini s vodom. Oni su krivi što su kroz stoljeća mnogi brodovi tamo završili.“
Vode Sicilijanskog tjesnaca, u koji uplovljava ekspedicija UNESCO-a, nalaze se između Sicilije i Tunisa. To je brodski put iz drevne Kartage prema sjeveru Sredozemlja i obalama Italije, Korzike i Sardinije. Kanal dijeli more od sjevera prema jugu, smješten između zapadnog i istočnog bazena, te je stoljećima bio gotovo obavezan trgovački prolaz.
"Cilj ove misije je ponovo posjetiti olupine koje je pronašao Ballard osamdesetih godina i pratiti velike dubine obale sonarima za bočno skeniranje. To su instrumenti sposobni mapirati dno do milimetra. Ako se nešto otkrije, robot s kamerama će roniti da se provjeri je li to olupina. Ima li amfora ili nekog drugog predmeta, proučavat će se. Proučavat ćemo šta se tačno tamo nalazi, jer je to nepoznato područje", objašnjava Fitor.
Tokom Drugog svjetskog rata ovo područje sicilijanskog kanala ponovno je steklo svoju historijsku važnost. Skerki je doživio nekoliko pomorskih bitaka jer se nalazio u blizini zračnih baza sila Osovine, a saveznički su ga mornari nazivali 'alejom bombi'. U ovoj ekspediciji učestvuje osam zemalja: Alžir, Hrvatska, Egipat, Francuska, Italija, Maroko, Tunis i Španija.