U dvadeset i četiri sata nakon objave da je Vladimir Putin priznao nezavisnost dviju ukrajinskih pokrajina, SAD, UK i zemlje EU kupile su od Rusije 3,5 miliona barela nafte i rafiniranih proizvoda u vrijednosti od 350 miliona dolara, prema Javieru Blasu, novinaru Bloomberga. On je dodao i još 250 miliona za ruski plin izvezen toga dana, uz desetine miliona drugih sirovina, poput aluminija, uglja, nikla.

Stoga, nakon što je Putin krenuo u agresiju i kršenje međunarodnog prava i evropskih granica, račun za trgovinske odnose Rusije sa Zapadom iznosio je više od 700 miliona dolara dnevno. Gotovo je nemoguće prekinuti ekonomski odnos.

Teško je nametnuti ekonomske sankcije zemlji koja je jedan od glavnih dobavljača sirovina u Evropiu, posebno plina i nafte. Sredstva dobivena njegovim izvozom omogućila su Rusiji da uz modernizaciju Oružanih snaga, istih onih koje sada napreduju na ukrajinskom teritoriju, poveća rezerve zemlje na više 600 milijardi dolara. Putin koristi ta sredstva koja su osigurali SAD i Evropa za stvaranje najveće međunarodne krize na evropskoj teritoriji od 1945. To su pravila tržišta.

Godine 2014. Putin je aneksijom Krima pokazao da ga ta međusobna ovisnost neće spriječiti da poduzme mjere za koje je smatrao da su prikladne za odbranu ruske pozicije. Sada je to sve ponovio, "Ovo su teške sankcije", rekao je Joe Biden u četvrtak kada je najavio nove mjere protiv Moskve. "Idemo da obavimo ovaj razgovor za mjesec dana da vidimo rade li." Do tada možda neće ostati puno od Ukrajine.

Ono što je najupečatljivije bilo na press konferenciji američkog predsjednika je to što je priznao da sankcije nisu direktno uticale na glavni izvor prihoda ruske ekonomije, "U našem paketu sankcija izričito smo odlučili dopustiti plaćanje izvoza energije. Pomno pratimo poremećaje u opskrbi energijom." U prevodu, želimo sankcionirati Rusiju, ali takođe nam je potrebno da cijene goriva i plina za domaću i industrijsku upotrebu ne dosegnu previsok nivo. To su dva cilja koja nije lako uskladiti.

"Cilj je krenuti za velikim (ruskim) bankama bez potpunog kažnjavanja globalnih energetskih tržišta", rekao je visoki dužnosnik američkog State Departmenta, koji kaže da će održavanje niske cijene nafte, jednog od najvećih ruskih izvoznih proizvoda, poslužiti tome da Putin nema koristi od poskupljenja.

To je način skrivanja činjenice kako je iznad svega prioritet odbrana vlastitog interesa. Očito, sprječavanje eskalacije cijene nafte i plina koristi vladama SAD-a i Evrope zbog svog predvidivog uticaja na inflaciju koja već dostiže brojke koje nisu do sada viđene u posljednjem desetljeću. Rizik nije mali: druga recesija u posljednje tri godine.

U četvrtak, na dan početka invazije, cijena barela sirove nafte tipa Brent premašila je 100 dolara, ali je potom pala i u petak poslijepodne iznosila je oko 93 dolara, slično kao i danima prije sukoba.

SAD i EU su najjače sankcije usmjerile na dvije najveće ruske banke, Sberbank i VTB banku. Ministarstvo finansija SAD-a navelo je da se 80% globalnih finansijskih transakcija u valutama ruskih finansijskih institucija obavlja u dolarima, pa će ograničenja imati ozbiljne posljedice. Budući da su sankcije osmišljene tako da ne nanose štetu evropskoj opskrbi energijom, plaćanja za uvoz ruskog plina dopuštena su putem finansijskih institucija izvan SAD-a koje nisu zahvaćene sankcijama, na primjer, evropskih banaka.

Putin će nastaviti naplaćivati ​​svoju naftu i plin, iako ne preko svojih banaka.

Radikalniji potez bio bi izbacivanje Rusije iz međunarodnog registra Swift plaćanja. To bi spriječilo bilo kakvo plaćanje za uvoz ruskih proizvoda. Francuski ministar ekonomije rekao je u petak da će to biti posljednja kaznena mjera koja će se poduzeti. Njemačka i Italija to do sada nisu prihvatile.

Ukrajina traži ruski veto na Swift. To je imalo ozbiljne posljedice na sposobnost Irana da izvozi naftu i da u skladu s tim prima novac. Utjecaj Swifta na ekonomiju kakva je ruska, koja bi mogla računati na saradnju Kine u organizaciji svojih finansijskih transakcija, nije jasna. Ali u praksi bi evropskim zemljama onemogućila plaćanje uvoza ruskog plina. Morao bi se zaustaviti njegov izvoz, a to bi dramatično uticalo na opskrbu plinom evropskih domaćinstava.

Evropa dobija 40% svoje ukupne potrošnje plina iz Rusije. Katar, jedan od najvećih proizvođača, već je upozorio da nije u poziciji popuniti prazninu koju bi kraj tog uvoza ostavio.

Mjera bi također potvrdila da Swift lako može postati oružje američke vanjske politike, što je već dokazano sankcijama Iranu. To bi ubrzalo konsolidaciju drugih platnih sistema koji se ne bi radili u dolarima, što nije zgodno za Washington.

Koliko god bila oštra evropska retorika protiv Putina, posao ne prestaje. Nakon snažnog poskupljenja plina prvog dana rata, u petak je cijena imala jasan pad. Evropa kaže da će se suprotstaviti Putinu, i to najoštrije, ali na kraju svima je jasno da joj treba njegov plin.