Odakle nam hastal?
Ima jedna novija sevdalinka koja počinje stihovima: “Na hastalu stoji svijeća...”
Ovdje je riječ hastal upotrijebljena kako bi se dobio metar, tzv. četverac, jer da je bio sto, tog četverca ne bi bilo. Zašto to spominjem? Da se vidi kako je poetski diskurs utjecao na čuvanje nekih oblika, kakav je recimo ovaj.
No, odakle nam je došao hastal?
Riječ je izvedena iz prasl. glagola *stati, koji može imati i nesvršeni vid: stajati, a prijevojem vokala dobijem je prezent stoj-im-ø, koji je nastao od nesvršenog vida glagola – stajati, dok prezent oblika glagola stati uopće nema jer je u upotrebi samo lik stanem, koji ima značenje svršenog vida, ali zato je rijedak i stilski markiran infinitiv stanuti, od kojeg nastaje oblik stanem.
Od navedenog korijena stati, dakle, u prijevoju vokala u korijenu, dobijen je oblik sto-, na koji je dodan sufiks l' s poluglasom, tako da je stariji oblik glasio stol', koji će poslije toga dati stol, kako je npr. danas standardizirano u hrv. U bos. savremenom standardu imamo sto, kao i u srp. jeziku zato što je tzv. finalno -l na kraju riječi prešlo u -o, i niz je primjera koji to potvrđuju. Ali, kako dođosmo do hastala? Riječ asztal potvrđen je u mađarskom jeziku i u taj jezik preuzeta je iz prasl. i stsl. starijeg oblika – stolъ, ali pošto je po zakonima mađarske fonetike početna skupina teška za izgovor, dodana je proteza a-, čime je dobijen oblik asztal. Kako je ta riječ kasnije opet vraćena u neke južnosl. jezike, to je dobijen oblik astal, koji je npr. normiran u srp., hrv. i cg. jeziku. U bosanskom, očekivano i po ustanovljenim zakonomjernostima, dodana je proteza, tzv. analoško h-, pa smo dobili hastal. Čudno li je kretanje ove riječi: posuđena pa nakon što je prerađena opet vraćena, a nakon toga dodan joj je još jedan bosanski ukras. Hastal je specifično bosanski obojen!
Aždaha od insana!
Riječ aždaha standardizirana je u bosanskom jeziku. U srp. je aždaja, a u hrv. aždaja (ali i aždaha). Inače, prvo i ujedno mitsko značenje podrazumijeva krilatu neman sastavljenu od različitih dijelova životinja od kojih dominira tijelo zmije, koja najčešće bljuje vatru, ali ne nužno, i koja guta ljude i životinje. Otuda se događa da postoji svojevrsni sinonim ove riječi: zmaj, koja je izvedena prijevojem vokala od imenice zmija. Međutim, razlika u značenju ovih riječi jasno je jer je aždaha s izrazito negativnom konotacijom, nešto što izaziva strah, dok zmaj može imati tu komponentu značenja, ali je ona dobro umanjena, s obzirom na to da zmaj može imati preneseno, pozitivno značenje koje podrazumijeva snagu, hrabrost i sigurnost – kakvo je npr. Zmaj od Bosne, ili kada se kaže da je žena zmaj, tada ima pozitivnu konotacija, a ako je žena aždaha, npr., ima negativnu.
Simbol aždahe, odnosno zmaja prisutan je u mnogim kulturama. Porijeklo riječi aždaha veže se za iranski – avest. jezik, a izvedena je od složenice až daha (Petar Skok), odakle je unakrštanjem proizvedeno značenje proždrljivca (up. žderati), s obzirom na to da Škaljić upozorava da je iz perz. preuzet iz oblika ežder, ežderha. U svakom slučaju, aždaha, tj. aždahaka je riječ koju je još M. Dizdar spomenuo u Kamenom spavaču, aludirajući na stare mazdeističke veze drevne Bosne s tzv. istočnjačkim učenjima pa pitanje odnosa Juraja / Đurđa i njegove borbe s aždahom posebno je pitanje koje traži kulturološko-etnološku elaboraciju. Još treba napomenuti da u nekim narodnim govorima postoji izraz ažbaha, koji je dodatno stilski markiran. Aždaha je aždaha, i nek tako ostane, a neka nam i zmaja – posebno od Bosne!
Da i nama sunce grahne!
Ima jedan glagol specifičan po svome bosanskom fonetskom ruhu – to je glagol grahnuti. U drugim, bosanskom jeziku bliskim sistemima, javlja se oblik granuti.
Šta zapravo znači ovaj glagol? Osnovno značenje jeste zasjati, a u semantičkoj je vezi s osnovnim oblikom koji je izveden iz glagola grijati, pri čemu je porijeklo od pie. oblik *gwhr-n-, što je najprije značilo postajati toplim. Inače, od prasl. korijena *gor-, od kojeg je po metatezi likvida nastalo gra- te dodavanjem infiksa -nu- i gramatičkog nastavka -ti, dobijen je oblik granuti, pri čemu upravo ovaj prasl. element *gor- potvrđuje oblik savremenog glagola gorjeti, odnosno goriti. Znači, gorjeti je nastalo do gor-je-ti, a grahnuti od gor-nu-ti, nakon čega je umetnuto -h- između korijena i infiksa pošto je izvršena metateza.
Kasnije, u bosanskom jezičkom idiomu dodano je analoško h u kombinaciji -a- + -n-, što je dalo oblik grahnuti jer je u nesvjesnom jezičkom poimanju h doživljeno kao element koji nedostaje u strukturi: granuti > grahnuti, kao što to ima npr. pihnuti, bahnuti, gruhnuti i sl., što pokazuje unutarnje zakonomjernosti i uopćavanja prema oblicima koji imaju etimološko h: dahnuti, duhnuti, mahnuti, lahnuti itd. Ali o tome drugi put. Važno je da nam je napokon grahnulo, a onda i lahnulo!
E jest grohn'o!
Zanimljiv glagolski oblik koji je u semantičkoj vezi s imenicom grohot onomatopejski je motiviran. Imajući u vidu spomenuto, dolazi se do zaključka da je korijenski oblik groh- na koji se dodaju različiti afiksi, kao npr. -nu- za glagol ili -ot- za tvorbu imenice, pri čemu nas etimološki rječnici upozoravaju da nema uporednice prema drugim ie. jezicima. Prvobitno je značenje glagola bilo stropoštati, srušiti, pasti, da bi se metaforički prenijelo i na imenicu grohot, iz koje se opet može proizvesti glagol grohotati – što znači glasno se smijati, ili se npr. može tvoriti pridjev grohotan, iz kojih se kasnije razvijaju druga i nova značenja.
Tako je npr. moguće grohotom se smijati, ili imati grohotan smijeh, što upravo, prema izvorno navedenom značenju, podrazumijeva glasnost zvuka koji se semantički povezuje sa stvaranjem stropoštavanja, krhanja, kršenja, pa grohotan smijeh označava ustvari gromoglasno smijanje (moguće je da je upravo morfemski element gro- onomatopejski motiviran i u riječi grom- i u riječi groh-, no to još uvijek nije dokazano). Kako je već kazano, kasnije je došlo do pomjeranja značenja koje se često može čuti u bosanskom žargonu: glagol grohnuti, za nekoga, znači propasti u fizičkom smislu, oslabiti, podmaknuti, usukati se, izmršati, ostarjeti itd. U svim tim nijansama riječ je o metaforičkom proširivanju značenja. Tako neko i nažalost grohne, ali se srećom može i popraviti, ili kako bi se još u narodu kazalo, ćohnuti, tj. ćohn'o se!
Eh što je gruhalo!
Glagol gruhati donekle je sporan sa stanovišta utvrđivanja njegova porijekla, što se dakako odnosi i na druge izvedene riječi. Prema morfemskoj strukturi, proizlazi da je osnova riječi gruha-, iako neki leksikografski priručnici ne navode pretpostavljeni oblik, pa tako npr. neki hrvatski rječnici navode oblik gruvati, dok neki drugi daju gruhati. U srpskoj jezičkoj praksi oblik je gruvati, a u bosanskoj – samo gruhati. Prema dostupnim podacima, može se pretpostaviti da je došlo do unakrštanja s oblikom grohnuti te da je porijeklo ovog oblika iz te korelacije a što se povezuje s elementom značenja koje podrazumijeva lupanje, lomljenje, kršenje i sl., a što je imanentno prisutno u riječima grohnuti, grohot i dr. Svakako, i ostali oblici koji se izvode iz navedene osnove jesu: gruhanje, ugruhan, gruhnuti i dr., pri čemu sve one imaju svoja značenja. I jedna individualna asocijacija – tokom granatiranja opkoljenog Sarajeva ova riječ bila je jako frekventna: Ma sve je dobro, samo da ne gruha!
Uhavizaste li ovo o čemu pišem?
Riječ havizati specifično je bosanska, iako ponegdje u našim rječnicima nije evidentirana ili je navedena pod natuknicom avizati. Naime, riječ nije orijentalnog već romanskog porijekla, kako potvrđuje franc. avis, ital. avvisare, što znači obavijesti, obavještavati (se), iako je ustvari u bosanskom došlo do pomjeranja značenja u odnosu na osnovno, tako da znači shvatiti, razumjeti, ali nakon određenog spleta okolnosti, jer nerijetko podrazumijeva da (se) neko nakon nekog vremena uhaviza, isprva ne shvatajući o čemu je riječ, a što je svakako u semantičkoj korelaciji s obavijesti (se). A otkud u bosanskom havizati a ne avizati? Može se pretpostaviti da je u navedenom slučaju -h- naknadno dodano radi uklanjanja tzv. hijata između dva vokala: u-aviza-ti, što je dalo u-h-aviza-ti, tj. uhavizati. Kasnije je ovo h- preneseno u osnovni oblik –avizati, dajući specifično bosanski oblik: havizati. Eh, ako smo uhavizali, neka tako i ostane, napokon!