„Sarajevo je nekada bilo centar rock i pop muzike, ali je to nestalo. Izgleda da su seljaci dobili rat. Urbana kultura umire. Sada je najpopularnija stvar ovdje turbo folk. Mislim da je to odvratno. Bili smo središte urbane popularne kulture, a sada smo središte ničega. Sad uvozimo kulturu iz Srbije i to ne najbolju. Ne želim zvučati pesimistično, u politici sam da promijenim stvari, ali potrebni su nam saveznici“, kazao je premijer Vlade Kantona Sarajevo Edin Forto za The Guardian i time (in)direktno nazvao sve one koji su stali u odbranu nezavisne i suverene Bosne i Hercegovine seljacima.

Na ovu groznu izjavu i protračenu šansu da govori o pravim stvarima za The Guardian na Facebooku je ostavio komentar Haris Zahiragić, zastupnik u Skupštini KS, koji je istakao da je čelnik Naše stranke dobio priliku da kao premijer KS, u kojem se nalazi glavni grad države koji je bio žrtva najduže opsade u modernoj historiji, čiji građani su pretrpjeli najteže ratne zločine i teroriziranje, upozori prijateljsku britansku javnost o svemu što se u ovom trenutku dešava u BiH.

Bilo kako bilo, mlijeko je proliveno...

Međutim, kao nauk Edinu Forti i sličnim njemu može poslužiti reakcija člana Predsjedništva BiH, koju je prenio ugledni francuski Le Monde u članku nazvanom „U Bosni Dodik orkestrira predstavu paravojne sile“.

„Deveti januar je godišnjica ustanovljenja Republike Srpske u Bosni. U to vrijeme, bio je to čin pripreme za rat u Bosni, kako bi ova separatistička teritorija bila uključena u projekt Velike Srbije koji je vodio Beograd. (...) Članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić nastavljaju osuđivati separatističku politiku Banja Luke, strahujući da bi ona zemlju mogla uvesti u oružani sukob. Gospodin Džaferović je u nedjelju osudio 'neustavnu ceremoniju', koja 'ide protiv Dejtonskog mirovnog sporazuma i prkosi međunarodnoj zajednici'", piše ova francuska dnevna novina.

Za razliku od Edina Forte koji se ovih dana nije pretjerano (gotovo nikako) trudio da govori o obilježavanju neustavnih praznika, već se, kako drugačije nego sarajevocentrično, bazirao na objašnjavanju pozicije rock i pop muzike u glavnom gradu, Šefik Džaferović je zajedno s kolegom iz zgrade u Ulici Maršala Tita 16 Željkom Komšićem upozoravao na realne opasnosti koje su nam iz dana u dan sve bliže i na primjeru pokazao razliku između ozbiljnog bavljenja politikom i politikanstva.