STAV: Možete li nam predstaviti historijat džamije?
ĆUPRIJA: O izgradnji prve džamije i njenom vakifu nemamo pouzdanih podataka. Prvobitna džamija sagrađena je od kamena, a njeni tragovi sačuvani su nakon njenog miniranja. Prema nezvaničnim podacima, sagrađena je 1551. godine, renovirana u više navrata: 1936, 1947, 1982. godine, a temeljitu obnovu je doživjela 1988. godine. Džamija je služila svojoj namjeni sve do izbijanja agresije na Bosnu i Hercegovinu. Minirana je i u potpunosti porušena početkom marta 1993. godine od strane srbočetničkog agresora.
STAV: Gdje se nalazi džamija? Kakva je sudbina tog mjesta kroz rat pa do danas?
ĆUPRIJA: Džemat Orahovci smješten je na lijevoj obali Drine i graniči s džematom Međeđa, a udaljen je šest kilometara od centra Višegrada. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu u ovom džematu živjelo je oko četiri stotine bošnjačkih domaćinstava, a nakon rata vratilo se njih pedesetak. Orahovci kroz svoju povijest imali su veoma značajnu ulogu po svom geografskom položaju, ali nekada i po broju stanovnika. Naime, poslije Prvog svjetskog rata, kada se Višegrad sastojao od sedam općina, Orahovci su bili jedna od općina s 2.374 stanovnika, odnosno 434 domaćinstva. Nažalost, krajem sedamdesetih 19. stoljeća, nekako u vrijeme ukidanja uskotračne pruge poznate pod imenom “Ćiro”, stanovništvo je počelo intenzivnije da napušta ove krajeve. “Ćiro” je sedamdesetih godina, tačnije 1. augusta 1978. godine, prestao saobraćati, što je veoma rastužilo stanovnike predjela kroz koje je prolazio. Taj neobjašnjivi čin vlasti osiromašio je neke dijelove, posebno dijelove Istočne Bosne, vrijeme je pokazalo da će doprinijeti migracijama stanovništva zbog gubitka veze s drugim dijelovima tada još uvijek jedne države i loše drumske infrastrukture.
Džematu Orahovci pripadaju sljedeća sela: Crni Vrh, Drokan, Holijaci, Hranjevac, Jelačići, Kabernik, Orahovci, Palež, Pretiša, Tvrtkovići, Rohci, Dubočica, Stupa i druga obližnja sela. Džamija, pored toga što je geografski u centru navedenih sela, kroz historiju je bila centar ovih prostora u svakom pogledu. I u posljednjem je ratu organizacija protiv srbočetničkog agresora i spašavanje stanovništva počela upravo u njoj. Hrabri Orahovčani sa svojim saborcima slabo naoružani i bez hrane branili su ovaj prostor skoro godinu dana suprotstavljajući se 4. vojnoj sili, Užičkom korpusu, ruskim borcima, paravojnim formacijama. Posljednje mjesto koje je na području Višegrada palo u ruke agresora i gdje se pružao otpor jeste šire područje Orahovaca. Važno je napomenuti da je i u Drugom svjetskom ratu jedno od rijetkih mjesta koje nije palo u ruke neprijatelja. Nakon povlačenja naših boraca, srbočetnički agresor je džamiju minirao i do temelja porušio.
STAV: Odakle inicijativa za njenu obnovu?
ĆUPRIJA: Nakon povratka stanovnika na svoja predratna ognjišta koja su u potpunosti uništena i osiguravanja osnovnih uvjeta za život, pokrenuta je i inicijativa za obnovu porušene džamije. Duboko svjesni važnosti džamije i ljubavi prema džamiji, već godine 2010. vrijedni povratnici se organiziraju da očiste prostor porušene džamije i započinju aktivnosti oko njene obnove svojim sredstvima i sredstvima predratnih stanovnika prosutih po cijeloj Bosni i Hercegovini i svijetu.
STAV: Kada je krenula obnova?
ĆUPRIJA: Formiran je Građevinski odbor za izgradnju porušene džamije 2016. godine, napravljen plan aktivnosti obnove džamije koja je usko vezana za obnovu i infrastrukture mjesta na kojem se džamija nalazi. Naime, pored džamije, uništena je i zapaljena trafostanica, vodovodna mreža, a i putna komunikacija je bila u katastrofalnom stanju. Odlučili smo da Građevinski odbor za izgradnju džamije preuzme na sebe obavezu obnove i infrastrukture te da na taj način stvorimo pretpostavke za povratak predratnih stanovnika i džematlija jer bez njih džamija nema dušu. Hvala Allahu, u tome smo i uspjeli uz pomoć donatora izgradili smo rezervoar za vodu od 15 kubika i ostavili mogućnost besplatnog priključka za sve one koji se vrate na svoja predratna ognjišta, završili smo i izgradnju trafostanice vrijednosti 70.000 i doveli struju na džamiju, ali stvorili i pretpostavke za besplatan priključak i drugim povratnicima. Putnu infrastrukturu u više navrata sanirali smo na dužini od 3,7 kilometara te dobili čvrsta obećanja da će se početi s asfaltiranjem puta. Također smo započeli i s javnom rasvjetom u blizini džamije i imamske kuće. Sve gore navedeno usporilo je samu gradnju džamije, ali smo smatrali da su to osnovni preduvjeti za izgradnju džamije i funkcioniranje džamije i džemata. Trenutno smo u završnoj fazi izgradnje džamije, ostalo nam je još da završimo uređenje harema džamije u kojem će se nalaziti prelijepi šadrvan i spomen-obilježje borcima koji su dali svoje živote za Bosnu i Hercegovinu, a koji su rođeni na području našeg džemata. Pored navedenog, u završnoj fazi smo obnove imamske kuće koju će moći koristiti i povratnici prilikom obnove svojih porušenih domova.
STAV: Kako ste pronašli finansije?
ĆUPRIJA: Kao što sam već istakao, najvećim dijelom izgradnju džamije su finansirali stanovnici koji su porijeklom s ovih prostora, a rasuti su po cijelom svijetu i prijatelji su našeg džemata. Od institucija, najveću podršku nam je pružilo Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica na čelu s ministrom Edinom Ramićem. Važno je istaći da se radi o velikom broju ljudi koji su u skladu sa svojim mogućnostima učestvovali, što joj daje veću vrijednost nego da smo imali jednog donatora. Na ovaj način su ljudi pokazali svoju povezanost i ljubav prema svojoj džamiji, džamiji svojih očeva i pradjedova. Veliki broj radova smo realizirali radnim akcijama i mnogi su se ugradili u trajno dobro upravo svojim radom. Ja bih rekao da je ovo nafakali džamija jer bilo je trenutaka kada bi započeli neke aktivnosti i ostali bez novca, a onda bi dolazila nafaka odakle bi se najmanje nadali.
STAV: Kakva je reakcija mještana?
ĆUPRIJA: Mještani su živjeli za dan kada će džamija otvoriti svoja vrata, svakodnevno su stariji dolazili i obilazili radove i s ushićenjem i suzama se radovali njenoj izgradnji i završetku. Određen broj svakodnevno je pomagao svojim radom na džamiji donošenjem hrane za majstore i, naravno, finansijski. Samoinicijativno su se javljali predratni mještani koje je ratni vihor odnio izvan granica Bosne i Hercegovine, iz Amerike, Njemačke, Austrije, skandinavskih zemalja i pružali nam značajnu finansijsku podršku bez koje bismo teško uspjeli završiti obnovu džamije.
STAV: Vi ste direktor jedne osnovne škole u Sarajevu. Kako je došlo do Vaše uloge u obnovi ove džamije? Šta za Vas znači ova obnova?
ĆUPRIJA: Moje je porijeklo iz Orahovaca, moj dedo je živio do 1963. godine u Orahovcima, moj otac je išao u mekteb u ovu džamiju. Nekoliko imama su bili iz moje porodice koji su hizmetili džamiji. Dakle, povezanost s ovim mjestom je u genima. Nikada u životu nisam rekao da sam iz Sarajeva iako sam rođen u Sarajevu. Nakon angažmana na obnovi vjerskih objekata na području općine Pale, gdje su obnovljene četiri porušene džamije i jedna nova sagrađena, izgrađena je imamska kuća i šadrvan, smatrao sam svojom obavezom da se uključim u obnovu džamije svojih očeva i pradjedova. Obnova džamije u jednom mjestu jeste krucijalan za povratak jer daje jednu sigurnost, a i obilježje jednog mjesta da tu žive muslimani. Izgradnjom porušenih džamija dajemo jasnu poruku da agresorski planovi nisu realizirani. Džamija okuplja džemat, ujedinjuje ljude i duhovna je centrala i pokretač dobra. To se već do sada potvrdilo na primjeru naše džamije jer ta duhovna centrala je privukla i uvezala stotine ljudi porijeklom iz ovog džemata širom svijeta, bila je sebeb obnove kompletne infrastrukture i stvaranje pretpostavki za povratak. Vikendima okupi 50 ljudi na radnim akcijama, rodbina se upoznaje, svoja tradicija i običaji. Djecu sam vezao za ovaj kraj, upoznao ih s njihovim korijenima jer stablo bez korijena će se osušiti, a s druge strane, iz panja posječenog stabla će niči mladice. Odredbom Allaha, moj sin je proučio i prvi ezan s munare. Naša djeca su budućnost i garant opstanka Bošnjaka na ovim prostorima.
STAV: Kao što ste već naveli i prije ste pokretali inicijative za obnove. Da li namjeravate nastavljati sa sličnim inicijativama?
ĆUPRIJA: Gospodar posebno nagrađuje one koji se angažiraju u izgradnji džamija i koji koriste ljudima. Veliki broj hadisa govori o tome: Ko sagradi džamiju radi Allaha (postizanja Njegovog zadovoljstva), Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.; Allahu je najdraži onaj čovjek koji najviše koristi ljudima. Zar treba čovjeku drugi motiv, smatram da me dragi Allah počastio iz milosti Svoje prema meni i pružio priliku da mogu da učestvujem u izgradnji džamija. Nadam se da će me zdravlje poslužiti i da će mi se pružiti još neka prilika da budem učesnik u izgradnji hajrata. Spomenuo sam svoj petnaestogodišnji angažman na području općine Pale, tu mi je ostao jedan nezavršen projekt koji sam sebi ostavio u obavezu da se realizira, a to je sanacija Semiz Ališ-pašinog turbeta u Prači. Projektna dokumentacija je u završnoj fazi, a stupili smo u kontakt s predstavnicima TIKA-e i nekih turskih općina koje su obećale finansijsku podršku.
STAV: Kakve su reakcije donatora? Da li nailazite na potpunu podršku?
ĆUPRIJA: Svaki od donatora se osjeća počašćen da može podržati izgradnju porušene džamije na Drini, a donatori čije je porijeklo iz mjesta koja pripadaju ovoj džamiji s posebnim zadovoljstvom to čine i raduju se njenom brzom završetku. Podrška građana je bezrezervna, svakodnevna, u svakom smislu, finansijskom, moralnom i fizičkom, gdje učestvuju lično u njenoj gradnji brojeći dane kada će biti otvorena. Osjećaji se riječima ne mogu opisati, to je poseban neki hal da se nakon skoro trideset godina ponovo otvore vrata naše ljepotice za vjernike. To je pobjeda dobra nad zlim, graditelja nad rušiteljima, dobrotvora nad zlotvorima.
Ramiz Tvrtković
Za obnovu je zaslužan bošnjački duh koji voli džamiju i inat onima koji su je porušili
Ramiz Tvrtković je rođen u Višegradu, a porijeklo mu je iz Tvrtkovića, gdje je živio i radio do rata sa svojim roditeljima i porodicom. Danas ima 56 godina i kao vojno lice je u penziji. Tvrtković je blagajnik džamije u Orahovici.
STAV: U toku je obnova džamije čiji ste blagajnik. Šta za Vas znači njeno ponovno otvaranje?
TVRTKOVIĆ: Ja sam rođen odmah pored džamije, djetinjstvo sam proveo pored džamije i odrastao svakodnevno je gledajući. U mekteb išao, a kad sam odrastao, prve komšije i prijatelji su mi bili imami džamije. Za mene otvaranje znači novo rođenje i novi početak, tako da sam ga nestrpljivo čekao.
STAV: Kakvi su utisci, očekivanja mještana? Da li im se sviđa novi izgled džamije?
TVRTKOVIĆ: Reakcije mještana su izuzetno pozitivne, svakodnevno dolaze, obilaze i raduju se svakom napredovanju i njenoj izgradnji. Prezadovoljni su njenim izgledom jer se nastojao zadržati njen predratni izgled, posebno su zadovoljni što će se izgraditi šadrvan i spomen-obilježje borcima.
STAV: Ko je sve zaslužan za obnovu? I šta želite poručiti onima koji su učestvovali u obnovi?
TVRTKOVIĆ: Svi koji su na bilo koji način doprinijeli njenoj obnovi, a u skladu sa svojim mogućnostima, zaslužni su za njenu obnovu. To je veliki broj ljudi, možemo reći da je zaslužan za njenu obnovu bošnjački duh koji voli džamiju i inat onima koji su je porušili misleći da je više nikada tu neće biti. Koristim priliku da se od srca zahvalim svima koji su podržali izgradnju džamije, imamske kuće i spomen-obilježja. Ugradili su se u trajno dobro jer bez njihove podrške zasigurno ne bismo uspjeli.
