Ne samo da iza sebe taj gigant suvremenog jazza ostavlja popudbinu s kojom se teško i boriti koliko je velika, koliko bogata i raznovrsna i koliko široka; i stilski i duhovno i po utjecaju koji je širila oko sebe. U njegovoj ćemo karijeri naći projekte koji su pionirski otvarali putove spram spajanja jazza s rockom i električnom glazbom, on je eksperimentirao i s europskim suvremenim utjecajima, surađivao s mnogim velikanima jazza kao sideman, bio dio projekta u kome će biti organski i važan dio glazbe trubača Milesa Davisa, i to na pločama koje će redefinirati i otvoriti nove procese u razvoju jazza, svirao je s lakoćom i koncerte klasične glazbe, komponirao mnogo, vodio električne i akustične sastave, nastupao u duetima s mnogima... I skladao najrazličitiju glazbu; prvo onu u kojoj je s lakoćom kompleksne jazz harmonije spajao s latinoameričkim ritmovima, a koje će mu poput La Fiesta, Spain, Armando's Rumba, Spanish Song, Return To Forever ili What Games Hall We Play Today ili Tones For Joan's Bones donijeti slavu, ali iza toga je i serija tzv. dječijih pjesama i albuma na kojima se poigrava s minimalističkim utjecajima i s klasičnom glazbom. Nalazimo ga iza velikana poput latino udaraljkaša Monga Santamaríje i Willieja Boboa ili funky bebop trubača Bluea Mitchella, tenor-saksofoniste Stana Getza, prati pjevačicu Sarah Vaughan i tako redom i tako dalje.
DOBITNIK 23 NAGRADE “GRAMMY”
A onda, tu su i brojne nagrade, samo da kažemo da Armando Anthony Chick Corea u svojim vitrinama ima čak 23 Grammy nagrade, uz 60-tak nominacija, plus pobjede u kategorijama najboljih klavirista i klavijaturista u uglednoj reviji Down Beat i koješta još. I nije nevažno, dio njegove slave smo i mi u našoj bivšoj domovini mogli uživati: dolazio je u raznim formacijama; s grupom Return To Forever da nas razdrma svojom eksplozivnom verzijom fuzijske glazbe, u kojoj je bilo i rocka, i strasnih jazz improvizacija i latino utjecaja, bio je tu i u duetu s vibrafonistom Garyjem Burtonom da odsvira krasni album Kristalna tišina, njegove ploče su nam također bile dostupne putem licencnih programa naših diskografskih kuća. I nešto kasnije i o suradnji s nekima od heroja jazza s ovih prostora, da se ne mislim da se u tu čarobnu karijeru nismo i sami mogli uvrstiti.
Rođen u obitelji glazbenika (otac mu je bio trubač), Armando Anthony Chick Corea odrastao je u plodnoj klimi Bostona, gdje usisava utjecaje suvremenog jazz klavira, svira paralelno bubnjeve i klavir, uči glazbu na visokim školama u New Yorku, gdje postaje podjednako intiman i sa suvremenim europskim avangardnim težnjama, koliko i s klasikom i jazzom, razvija svoju tehničku spremu do virtuoznosti, koja je sama po sebi bila dovoljna da mu osigura slavu i uspjeh. Ali naš heroj je želio ići dalje, šire i kompleksnije, i to u raznim pravcima, pa ih je sve čak i sublimirati vrlo teško. Već će 1968. godine snimati u triju s češkim kontrabasistom Miroslavom Vitousom i bubnjarom Royom Haynesom album Now He Sings, Now He Sobs, a kojim će otvoriti nove putove u tretiranju klavirskog jazz trija i s grupom klavirista/klavijaturista poput Herbieja Hancocka, Joea Zawinula i Jana Hammera postavljati nove standarde. A onda mijenja Harbieja Hancocka u kvintetu Milesa Davisa i u kratkom periodu ekipa snima albume In A Silent Way i Bitches Brew. Klasika se tu miješala s elektronikom, funky vreli ritmovi s agresivnim solima električnih instrumenata, utjecaji su dolazili odsvuda; rodila se fuzijska glazba i ništa više nije bilo isto. Ali nakon tog perioda, Corea je opet u eksperimentalnim vodama i formira akustični kvartet Circle, u kome je s engleskim basistom Daveom Hollandom, s kojim se već susretao u ritam sekciji Davisovih sastava.
Za ECM će snimiti dva meditativna solo albuma Piano Improvisations, a onda se udružuje i s vibrafonistom Garyjem Burtonom, s kojim će 70-tih i nadalje redovito nastupati i snimiti prekrasnu, lirsku ploču Cristal Silence, sve odreda antologijska djela. Slijedit će dueti s još mnogim važnim glazbenicima: s Hancockom prije svih, Kubancem Chuchom Valdezom, s Japankom Hiromi, Bečlijom Friedrichom Guldom... A na početku 70-tih grupa koja napušta Milesa Davisa nastavlja širiti taj električni/eklektični zvuk u raznim grupama. Corea 1972. godine formira grupu Return To Forever s pjevačicom Florom Purim i udaraljkašem Airtom Moreirom, da bi nakon dvije odlične ploče u sastav uveo električnu gitaru i otežao zvuk koji postaje pristupačniji i otvoreniji kao publici izvan klasičnih jazz prostora. Iz tog perioda s gitaristima Billom Connorsom i Al Di Meolom snima seriju sjajnih ploča Hymn To Seventh Galaxy, Where Have I Now You Before, No Mistery i Romantic Warrior, te basistom Stanleyem Clarkom i bubnjarom Lennijem Whiteom biva među najpopularnijim i najtraženijim sastavima. Ali Corea nikad nije pristajao da bude jednodimenzionalan i u svom će radu od sredine 70-tih pa nadalje pokazivati afinitet prema najrazličitijim poetikama; od latino i flamenko utjecaja, sviranja u klasičnom klavirskom triju, izvodeći neka od važnih djela klasične muzike sa simfonijskim orkestrima diljem svijeta, formirajući ad hoc sastave u kojima je udruživao snage sve s vrhunskim zvijezdama, od francuskog violiniste Jean-Luca Pontyja, serije odličnih bubnjara, saksofoniste Michaela Breckera (koga smo davno gostili i u Sarajevu). Tako će sedamdesete i osamdesete za njega biti godine kada ga nalazimo u punoj formi, i to opet u raznim kontekstima, tu je s ekspertom za Beethovena iz Beča Friedrichom Guldom, reformira električni sastav s basistom Johnom Patituccijem i bubnjarom Daveom Wecklom, vraća se često standardima jazz literature koje rekontekstualizira u suklađu s novim duhom 80-tih i 90-tih godina.
NEUMORNI MUZIČKI GENIJE
Armando Anthony Chick Corea snima s grupom vrhunskim glazbenika odlično ocijenjenu ploču Remembering Bud Powell kao posvetu jednom od njegovih istinskih klavirskih heroja, novoformira pred kraj prošlog milenija sekstet s izraelskim kontrabasistom Avishaiom Cohenom, i ta ga grupa naprosto inspirira da sklada seriju kompozicija u kojima je sve ono što je ranijih godina apsorbirao kao utjecaje sublimirao. A u ovom stoljeću evo ga na sceni u duetima s mnogima; tu su Kubanac, pijanist izvanredne tehnike Gonzalo Rubalcaba i italijanski pijanist vulkanskog temperamenta Stefano Bollani, Japanka Hiromi Uerhara, bendžoits Béla Fleck, stalno reformira jazz trio gdje ritam sekcije uključuje i mnoge mlađe od sebe. A među njima je i meksikanski bubnjar Antonio Sanchez, koji u braku s hrvatskom pjevačicom Thana Alexa Pavelić upravo ovih dana slavi njenu Grammy nominaciju za najbolji vokalni album.
U ovom će stoljeću Corea u više navrata imati rezidenciju u čuvenom njujorškom jazz klubu Blue Note, kada će se oko njega okupiti sve najbolji od najboljih; prvo 2001. godine, pa onda 2011. i 2016. godine. Sve to dokumentirano na CD i DVD izdanjima. U zadnjem izdanju, kad je slavio 75. rođendan 2016. godine, on okuplja novu postavu Elektric Banda, zatim novi kvartet i još jedan širi sastav. Opet je s različitim grupama i u duetima sa starim poznanicima, ali i novim glazbenicima sa scene, radi i sa simfonijskim orkestrima diljem svijeta, ponovo se udružuje s Garyjem Burtonom i s Herbiejem Hancockom, njegove ploče iz tih godina, dakle kad je već bio u punoj zrelosti, osvajaju hrpe nagrada Grammy, a prošle se godine ponovo oglasio s dvostrukim solo klavirskim CD-om Plays, koji dobija vrhunske ocjene, 2019. je sa svojim bendom Spanish Hearts snimio sjajan latino album Antitode, a s novim trijom, u kome su bili i mladi lavovi, kontrabasist Christian McBlade i bubnjar Brian Blade, CD Trilogy. Toliko da se ne misli da je se u jednom trenutku stvaralački uspavao i prepustio rutini sviranja.
I onda mala digresija. Priča koju mi je svojedobno ispričao sarajevski kompozitor, aranžer i dirigent Mladen Bobby Gutesha (1923–2015), koji je godinama djelovao kao stuff aranžer na Radiju Stuttgart. Jedne će godine pozvati Chicka Coreu za jednu od produkcija s f gudačima, ono treća struja između jazza i klasične glazbe. Corea je oduvijek volio Europu i njenu kulturu i rado se odazvao. Ritam sekciju su sačinjavali najbolji njemački kontrabasist Eberhard Weber i naš bubnjar Branislav Lala Kovačev. U jednom trenutku snimanja u studiju Corea će prekinuti da svira, Bobby Gutesha ga je pitao u čemu je problem, a on se osmjehnuo i odgovorio: “Ma gdje mi nađe ovako dobru ritam sekciju” i nastavio sa zadovoljstvom da svira.
