Nakon što su uspješno slomili rusku udarnu moć koncentrisanu na nekoliko napadnih taktičkih i operativnih pravaca, ukrajinske trupe sada pokušavaju aktivnom odbranom i napadnim operacijama na taktičkom nivou poboljšati svoje pozicije. U tom smislu prvi ciljevi takvih operacija su duboki klinovi od Hersona k Mikolajevu, te oba napadna kraka ruskih snaga ka Kijevu.

Ovi duboki klinasti prodori, bez potrebne širine i bokova, uglavnom su ostvareni brzim prodorom tenkovskih bataljonskih grupa ruske armije, koja od početka marta sve više izbjegava široka ravničarska prostranstva. Raskvašena zemlja, zbog rasputice onemogućava svaki vid masovnijeg kretanja oklopno-mehanizovanih jedinica. Ukoliko se komandanti na terenu uspiju izboriti s rasputicom, ravničarsko blato im značajno usporava marš i napredovanje i dodatno pospješuje kvarove kod popriličnog broja vremešnije tehnike.

Možemo zaključiti da plan invazije s ruske strane ima četiri cilja od kojih je jedan strateški (zauzimanje Kijeva), te tri operativna: zauzimanje Harkova, Mariupolja te prodor zapadno od Hersona ka Odesi. U Kijevu, koji se pokušava od strane ruske vojske okružiti sa zapada, istoka i sjeverozapada, ukrajinske snage u protekla dva dana izvode aktivnu odbranu pri čemu uspješno pomjeraju crtu ruskih snaga.

Na zapadnom krilu ruskog prodora ka Kijevu, ruske snage su izgubile kontrolu putne komunikacije Žitomir-Kijev, pri čemu ukrajinske snage sve snažnije guraju ka Gostomelu dok se situacija u Irpinu nije značajnije promijenila. Zbog zamaha u kojem su ukrajinske snage povratile putnu komunikaciju Žitomir-Kijev, ruska strana se utvrđuje a neke snimke ukazuju da se čak i ukopavaju u Irpinu gdje god je to moguće. Na istočnom krilu napada na Kijev ruske snage su uspješno prodrle u Brovarij kao istočnu periferiju Kijeva, međutim, zbog nesređene pozadine kod Sumija i Černjihiva, nemaju dovoljno snage za snažniji prodor ka Kijevu.

Sudeći prema snimkama s terena i koncentraciji trupa, ruske snage žele staviti u obruč Černjihiv kao sjeveroistočnu kapiju u Kijev. Trenutno nije moguće sigurno ustvrditi da li je Černjihiv opkoljen, ali da je u teškoj situaciji zbog intenziviranje bombardiranja i granatiranja to je nesumnjivo. Padom Černjihiva, magistralni put P69 Černjihiv-Kijev će biti u službi ruskih oklopnih klinova koji bi imali snažnu terensku potporu za juriš na Kijev.

Istočnije, na harkovskom pravcu, se i dalje razbijaju ruski napadni ešaloni pri čemu koncentracija ruskih napada je usmjerena ka Izyumu. U pokušajima zaobilaska Harkova s zapadne i istočne strane, 1. gardijska tenkovska armija trpi teške gubitke, a u zasjedama na periferiji grada je teško stradao 49. tenkovski puk ruske armije. Na jugu, Mariupolj postaje žrtva sve upornijih nastojanja ruskih snaga za osvajanje, čija će cijena biti mnogostruko veća iz dana u dan obzirom na frenetičnu odbranu ukrajinskih snaga. Mariupolj je danas ono što je Sevastopolj bio sudbonosne i sve češće komplementarne 1941. godine. Sama luka nije pretrpjela značajnija oštećenja, što nije slučaj s ostalom gradskom infrastruktrom koja trpi teška granatiranja svih kalibara i tipova artiljerije, kako cijevne tako i vučne pa i samohodne.

S druge strane, rukovodstvo grada je evakuirano kako bi rukovodilo odbranom pri čemu su vitalne ustanove u gradu i dalje u rukama ukrajinskih snaga. Ipak više snimaka potvrđuje da su čečenski dobrovoljci, koji su na Mariupolj detaširani kao udarna pesnica, prodrli u centar samog Mariupolja.

Na teritoriji koju kontrolišu ruske snage, ukrajinski izvori tvrde da se izvode prisilne deportacije civilnog stanovništva, dok se propagandom putem megafona ukrajinske branioce nastoji demotivisati proglasima da je Odesa pala i da su Ukrajinci u Mariupolju prepušteni sami sebi. Glavna opasnost za Mariupolj i njegove branioce jeste spajanje istočnog klina koji guraju čečenski dobrovoljci, od metalurškog kompleksa na istoku grada ka centru, te zapadnog klina koji je duboko zabijen u centar grada.

Zapadnije, najdramatičnije bitke se vode u širem reonu Hersona i dešava se da teritoriji prelaze iz ruku jednih u ruke drugih iz sata u sat. Jučer (25. marta) su ukrajinske snage potisnule tridesetak kilometara dug klin ruskih snaga koje su prodrle iz Hersona preko Dnjepra. Nadalje, ruska inženjerija žurno nastoji deminirati što veće površine kako bi manevrom zaobišla ukrajinske snage koje su koncentrisane na čišćenje preostalih džepova duž komunikacija M14.

Južnije, ukrajinska snage su napale luku Berdjansk teško oštetivši nekoliko i potopivši jedan desantni brod. Zapadni analitičari smatraju da je ovaj napad izveden preostalim i vremešnim taktičkim balističkim raketama OTR-Točka, mada je to teže za pretpostaviti obzirom na veliki CEP, odnosno grešku pogodka na cilj. Najnaprednija verzija Točke, čuvena C verzija, je imala grešku čak 70 metara na cilj, iako navođena poluaktivno i inercijalno. Sve je izglednije da su ove udarce ruskoj desantnoj eksadri nanijele taktičke bespilotne letjelice Bayraktar TB-2.

Na pregovaračkom planu ušlo se u ko zna koju stanku u kojoj se očekuje kost za koju bi se uhvatilo rusko javno mnijenje koje sada živi u restriktivnijoj policijskoj državi od Lukašenkove Bjelorusije. Rusima treba veliki ratni cilj i osvajanje jednog od gore pobrojanih operativnih ili strateških ciljeva kako bi rat dobio na smislu i ulio nadu. Dok nije kasno.