Sudeći prema informacijama koje zasad niko nije potvrdio, ali nije ni opovrgao, Ukrajini su isporučeni dodatni aparati Bayraktar TB-2 s potrebnim naoružanjem i baznim elementima. U proteklih nekoliko dana, turski teretni avioni su dopremili određeni tovar za koji se sumnja da je u pitanju sada već proslavljena turska bespilotna letjelica Bayraktar.
S obzirom na svoju efikasnost i deklarisanost kao taktičkog oružja, ova bespilotna letjelica (UAV) ima tendenciju postati strateški adut koji apsolutno gospodari ukrajinskim operativnim umijećem vođenja kopnene bitke. S druge strane, kada smo ukazivali na krah ruske logističke baze i manjak goriva, pojedinci iz miljea polustručne javnosti su imputirali da stvarni razlog napuštanja tenkova, borbenih vozila pješadije i oklopnih transportera nisu nedostaci pogonskog goriva već problemi tehničke prirode te dezertiranja posada.
Tu razobličenu teoriju pojedinih analitičara u proteklim danima su poništili snimci napuštene opreme koja je snimljena na čvrstom zemljištu (dakle teška oprema nije zaglibljena), također i sve češće zarobljavanje posada ruskih vozila. Suštinski, za nauk analitičarima koji nemaju pregled vojne povijesti, ruska kampanja na Ukrajinu je naprosto krcata operativnim ali i strateškim promašajima koji se nisu dešavali niti poluvojničkim i pobunjeničkim formacijama koje su vodile svoje kampanje.
Sistem snabdjevanja je u povoju uslijed niza faktora koje smo naveli u prethodnom komentaru borbenih dejstava, pri čemu dominira djelovanje bespilotnih letjelica Bayraktar po logističkim čvorištima u dubokoj pozadini ruskih formacija na prednjem kraju. Upravo to djelovanje, čiji snimci dodatno ojačavaju oreol superoružja što ga predstavlja turska bespilotna letjelica, ukazuju zapravo na potpuni podbačaj ruske trupne protivvazdušne zaštite cijevnih PA sistema kao što je 2K Tunguska ili sistema Tor-M2.
S tim da iz dana u dan ukrajinske specijalne jedinice uspješno zarobljavaju sve veći broj sistema trupne PA zaštite, ali ih najčešće teatralno zapale ili zbog nepoznavanja upotrebe i nemogućnosti integracije tih sistema ili zbog marketinškog momenta, mada ukoliko su motivirani nečime drugim onda govorimo o totalnom neprofesionalizmu i onome što kao posljedicom uspjeha kolokvijalno nazivamo „ulaskom vode u uši“.
Također sva neobičnost ovog rata kao i njegovog vođenja može se uočiti u potpunom podbačaju ruskog operativnog umijeća vođenja bitke pri čemu koncentracija borbenih grupa na strateškim pravcima zapravo ne postoji zbog sve notornijeg zamora trupa za koje se sada pouzdano zna da su iz ruske rezervne komponente. Ako uzmemo u ozbir činjenicu da su upravo ruski (tada sovjetski) teoretičari rata Frunze, Šapošnjikov ili Tuhačevski početkom 30-ih godina razvili teoriju „duboke bitke“, današnja nemogućnost ruskog generaliteta da zbir taktičkih bojeva i ofanzivnih borbenih dejstava združeno dovede do operativnog umijeća vođenja bitke - djeluje poražavajuće. Naročito u kontekstu manevarskog ratovanja s koncentracijom jedinica u napadu na pravcima po zadanim otpornim tačkama.
Jednostavno, osim brzih prodora komunikacijama koje nisu urušene, ruska snaga je postigla sve svoje uspjehe bez imalo nade za odučnije djelovanje po prigradskim pravcima. S druge strane, ukrajinska strana izvodi manevarsko ratovanje po operativnoj dubini neprijatelja zadajući vojne udarce na koje ruska strana odgovara asimetrično, uz masovnu i neselektivnu upotrebu artiljerije po civilnim ciljevima, ne prezajući niti od termobaričnih ili kasetnih punjenja. Istini za volju Ruska Federacija nije potpisnica zabrane upotrebe kasetnog naoružanja, ali je to ne abolira odgovornosti za civilne žrtve.
Dodatna bolest i praktička nemogućnost koju su nesumnjivo uočili kako strani tako i ukrajinski posmatrači jeste veoma stidljiva upotreba jurišne avijacije od strane ruskog Ratnog zrakoplovstva koje ili zbog nedovoljnog broja naleta nije u stanju voditi masovne napade u paketu s više od pet aviona ili je riječ o nekim drugim razlozima. Međutim za ukrajinsku stranu vrijeme uveliko radi obzirom na nadolazeću rasputicu o kojoj smo govorili u prošlim tekstovima, ali i sve stručnijem rukovanju bespilotnim letjelicama Bayraktar TB-2.
Zbog toga uspješnost Ukrajinaca u upotrebi turske bespilotne letjelice podsjeća na odgovor afganistanskog mudžahedina za BBC, na pitanje što treba Afganistancima za borbu protiv Sovjeta. „Afganistancima su potrebni samo Kur'an i rakete Stinger", odgovorio je jedan ud upitanih.
