Sarajevo je pod palicom bivše gradonačelnice Beniamine Karić proživljavalo estetsku renesansu. Skele su nicale preko noći, a sivi, čađavi zidovi austrougarskih ljepotica u Titovoj i okolnim ulicama ubrzano su dobivali nove, jarke boje. Građani su aplaudirali, turisti fotografirali, a društvene mreže gorjele od hvalospjeva o "evropskom Sarajevu koje konačno sija".

Među obnovljenim fasadama, igrom slučaja ili neobične sudbine, našla se i zgrada u kojoj je sama gradonačelnica, po izuzetno povoljnim uvjetima, kupila stan. Čista sarajevska "nafaka", rekli bi cinici. No, dok je javnost raspravljala o etičkim i estetskim dometima ove obnove, iza svježe ofarbanih zidova krila se istina koju političari s kistom u ruci nisu željeli vidjeti.

Danas, kada su se reflektori ugasili, a skele skinule, struka konačno progovara o onome što se zapravo dogodilo. Poznati sarajevski arhitekta Amir Vuk Zec u razgovoru za Fenu otvara Pandorinu kutiju i bez dlake na jeziku upozorava: bacili smo ogroman novac na šminkanje nečega što zapravo truli iznutra.

Zubar, most i truhlo tkivo

- Stalno ponavljam da nema "šminkanja" fasada dok se zgrade iznutra ne saniraju i ne stabiliziraju - kaže Vuk Zec.

Njegova komparacija s medicinom pogađa u srž problema: "U operaciji vam zubar ne postavlja most dok ne dođe do zdravog tkiva. Isto je i sa fasadom... Nije dovoljno samo ofarbati fasadu, to je najlakše uraditi."

Austrougarski objekti u Sarajevu nisu obični zidovi, to su živi organizmi stariji od jednog stoljeća. Prošli su kroz tri rata, decenije divljih adaptacija, rušenja unutrašnjih zidova i neplanskog razvođenja instalacija. Kada na takvu zgradu, bez prethodne detaljne rekonstrukcije i stabilizacije međuspratnih konstrukcija, samo nabacite novi malter i farbu, napravili ste tempiranu bombu. Zagreb nas je nakon zemljotresa surovo naučio koliko su historijske jezgre ranjive ako se o njima ne brine sistemski. Mi, očito, tu lekciju nismo željeli prepisati.

Umjesto da se skinuo dotrajali sloj sve do zdrave cigle, riješila vlaga i učvrstila statika, gradska administracija je izabrala prečicu. Jer, budimo iskreni, ko bi na izborima glasao za skupe podzemne sanacije i statičke proračune koje niko ne vidi? Farba se vidi odmah. Ona donosi glasove.

Personifikacija bosanske politike: Fasada sjajna, unutrašnjost truhla

Cijela ova priča o sarajevskim fasadama i "nafaki" gradonačelnice Karić zapravo je savršena metafora za cjelokupnu politiku koja se vodi u Bosni i Hercegovini. Mi smo društvo koje je davno odustalo od rješavanja problema u korijenu. Mi ne popravljamo sisteme – mi ih samo lakiramo.

Pogledajte bilo koju sferu života: od obrazovanja i zdravstva, pa sve do pravosuđa. Svugdje imamo sjajne, moderne nazive projekata, potpisane memorandume i evropske floskule (naše političke "fasade"), dok iza njih stoji truhla infrastruktura, nefunkcionalan aparat i sistem koji se urušava sam od sebe. Baš kao i komad zida koji svakog trena može pasti na glavu nekom nesretnom prolazniku u Titovoj ulici.

Iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove (KUIP) nemoćno podsjećaju na zakone prema kojima su za održavanje odgovorni stanari, odnosno upravitelji. No, kada se radi o historijskom urbanom krajoliku Sarajeva, koji je od 2020. na UNESCO-voj Tentativnoj listi, stvari postaju prekomplicirane za obične džepove građana. Zahtijevaju se licencirane firme, stručne procjene i višemilionska ulaganja.

Šta nam ostaje nakon skela?

Dok se odgovornost prebacuje s etažnih vlasnika na općine, s općina na Grad, a s Grada na Kanton, realnost ostaje neumoljiva. Buduće vlasti će, kako prognozira Vuk Zec, morati platiti ceh ovog populizma. Istinski oporavak ovih objekata – koji su ponos ne samo Sarajeva nego i cijele države – tek predstoji, a novac koji je potrošen na površno krečenje morat će se ponovo tražiti.

Sarajevo je preživjelo vijekove jer je građeno na čvrstim temeljima. Ali ako ga nastavimo tretirati kao kulisu za političko slikanje, unutrašnjost će pojesti samu sebe. Vrijeme je da prestanemo kupovati jeftinu šminku i da konačno počnemo liječiti tkivo. U suprotnom, svaka nova "nafaka" mogla bi nas koštati preksupo.