Vlada Federacije BiH usvojila je izmjene Zakona o Južnoj interkonekciji koje je po hitnom postupku uputila u Parlament Federacije BiH, gdje bi zastupnici taj dokument trebali samo usvojiti, bez mogućnosti amandmanskog djelovanja.

Taj projekat od početka u sebi nosi problematiku državne imovine kroz koju će izgradnja plinovoda definitivno proći i toga su svjesne sve političke stranke u većem bh. entitetu. Stoga se u posljednje vrijeme u javnosti razvilo niz teoretskih mogućnosti kojima bi se problematika imovine države Bosne i Hercegovine mogla riješiti nakon trideset godina nemogućnosti da se između političkih sila u našoj državi postigne o tom pitanju postigne konsenzus zasnovan na presudama Ustavnog suda BiH.

Stranke Trojke, odnosno Narod i pravda, SDP i Naša stranka sa svojim partnerima HDZ-om čine vlast u Federaciji BiH. Tri od te četiri stranke, pod pritiskom medija, izdaju saopćenja ( ili poput lidera HDZ-a Dragana Čovića govore o usklađenosti stavova) u kojima pozivaju da se imovina može "gruntovno knjižiti" samo na državu BiH, ali da je potrebno staviti tu imovinu u funkciju razvoja privrede BiH.

Institucionalni presedan

Kako je BH Gas istisnut iz Južne interkonekcije? Dokumentaciju moraju ustupiti američkom investitoru

Nazovimo to pravim imenom. SDP i NiP (jer HDZ-u nije stalo do imidža u javnosti koja je probosanski orijentirana), žele da se projekat realizira misleći da time kupe poene kod aktuelne američke administracije, dok u isto vrijeme ne žele gnjev javnosti u izbornoj godini.

Oni su takav svoj stav doslovno potvrdili dokumentom izmjena Zakona o Južnoj interkonekciji uvrštavajući u neviđenom presedanu naziv specifične američke kompanije koja će biti zadužena za realizaciju projekta te potpunim ignorisanjem presuda Ustavnog suda Bosne i Hecegovine po pitanju državne imovine samo uvrštavajući u tekst izmjena zakona presude federalnog odnosno entitetskog Ustavnog suda.

Djelujući po principu praktičnosti političke menze, uzimajući sa stola što im odgovora, a odbacujući neuvrštavanjem u tekst zakona ono što im ne odgovara, te se kasnije u saopćenjima pozivati na presude Ustavnog suda koje su u prijedlogu zakona ignorisane, veoma je specifična forma licemjerstva.

Investicija ili rizik

Južna interkonekcija: HDZ dobio što je tražio, ali po kojoj cijeni za državu?

- Državna imovina obuhvata......poljoprivredno zemljište za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavlja državnu imovinu u svojoj odluci u predmetu br. U-8/19, i rijeke, šume i šumsko zemljište, za koje je Ustavni sud BiH utvrdio da predstavljaju državnu imovinu u svojim odlukama u predmetima br. U-9/19 i br. U-4/21- dio je saopćenja Naroda i pravde.

Ovo bi bilo veoma ohrabrujuće za vidjeti da se, recimo, našlo u dokumentu koji je Vlada FBiH uputila federalnom parlamentu na usvajanje bez mogućnosti da tekst mijenjaju, a ne unutar saopćenja NiP-a. Tako je za SDP zaboga neprihvatljivo da se tretiranje državne imovine tumači van konteksta odluka Ustavnog suda BiH. Sve dok to ne uradi njihova vlast, a premijer koji je i predsjednik stranke, ne potpiše.

SDP i NiP pokazuju da su samo marionete tuđeg, a ne interesa države Bosne i Hercegovine, jer će se svaka potencijalna odluka koja ne bude išla putem koji je o državnoj imovini zacrtao Ustavni sud Bosne i Hercegovina, nedvojbeno kretati u pravcu lišenja države njene suštine. Energetski projekti su potrebni našoj zemlji, strani investitori dobrodošli. No, čini se kako se projekat Južne interkonekcije nalazi u sjeni zloslutnih politika koje se bave državnom imovinom i koji su je već kroz grunt pokušavale i uspijevale prisvojiti.

Opasnosti vrebaju

BiH će umjesto administrativnih imati gruntovne granice? Mijenjanje Dejtona odlukama o državnoj imovini

SNSD i HDZ, partneri Trojke, žele koristiti eventualno nerješavanje pitanja državne imovine za potrebe projekta Južne interkonekcije za vlastito djelovanje na zaokruživanju ciljeva politika koje smo gledali devedesetih, jer će način rješavanje ovog pitanja biti način na koji će vlasti manjeg bh. entiteta realizirati Istočnu interkonekciju ili bilo koji drugi projekat.

Ukoliko se pak nekim čudom pod pritiskom međunarodne zajednice donese zakon u Parlamentu BiH, strahuje se od političkih trgovanja, posebno sa SNSD-om koji državi kroz državnu imovinu negira svaki trag postojanja.

Opasnost postoji i jer većina političkih aktera u našoj zemlji ne znaju o čemu govore kada je u pitanju državna imovina, pa neki misle da se radi o popisu od hiljadu nekretnina koje je nekada dobio OHR, ne znajući da u to ne ulaze presude Ustavnog suda BiH o šumama, poljoprivrednom zemljištu, vodama i slično te činjenici da kada je popis nastajao, uprava koja se bavi geodetskim poslovima iz RS-a nije htjela dostaviti Uredu visokog predstavnika podatke o državnoj imovini.

O OHR-u i mogućnosti da zemlje Kvinte nametnu rješenje o državnoj imovini umotano u plašt "omogućavanja investicija", drugi put.

Sada gledamo kako isti oni koji čine Vladu FBiH pozivaju na poštivanje Ustavnog suda, državne imovine Bosne i Hercegovine sve dok član 7. stav 2. izmjena zakona o Južnoj interkonekciji glasi:

- Izuzetno od odredbi Zakona o eksproprijaciji....(presude Ustavnog suda Federacije BiH broj U-64/14 i 34/16).

Niti riječi o odlukama Ustavnog suda BiH koje se bave državnom imovinom. A, mogli su to navesti. Postoji razlog zašto nisu. Građani ove zemlje moraju biti svjesni da će nepovoljnim rješavanjem pitanja državne imovine, uz divergentno djelovanje SNSD-a i HDZ-a koji sve glasnije spominje i "treći entitet", bilo kakve probosanske snage ostati getoizirane i podstanari u vlastitoj državi.

Ostaje nam jedino nadati se da rješenje koje će nam servilnošću isporučiti stranke Trojke uz oduševljanje koalicionih partnera, neće u miru uništiti ovu državu, na način na koji rat nije uspio.

Iako projekat Južne interkonekcije predstavlja važan energetski iskorak za Bosnu i Hercegovinu, način na koji je zakon upućen u parlamentarnu proceduru pokazuje da je Vlada Federacije BiH odlučila zastupnicima uskratiti mogućnost amandmanskog djelovanja, čime se sužava prostor za suštinsku raspravu o pitanjima koja su od ključnog državnog značaja, posebno kada je riječ o imovini kroz koju će plinovod nužno prolaziti.

Dok politički akteri u javnosti naglašavaju važnost odluka Ustavnog suda BiH o državnoj imovini, sam tekst zakona to ne reflektira. Umjesto toga, referira se na presude entitetskog ustavnog suda o eksproprijaciji.

Ključna odluka

Da li će BiH dobiti zakon o državnoj imovini zbog američkih planova i Južne interkonekcije?

Takav pristup političkog pragmatizma u kojem se pravni argumenti koriste selektivno u zavisnosti od trenutnih interesa i pritisaka, zaista pokazuje da stranke koje čine vlast u Federaciji BiH balansiraju između potrebe da realiziraju projekat važan za međunarodne partnere i straha od reakcije domaće javnosti.

Pitanje državne imovine ostaje jedno od najosjetljivijih političkih pitanja u zemlji, a metod njegovog rješavanja u okviru ovog projekta mogao bi postaviti presedan za buduće infrastrukturne projekte. Upravo zbog toga, izostanak dosljednog oslanjanja na presude Ustavnog suda BiH predstavlja dugoročni politički rizik.