Specijalno izdanje sedmičnog lista “Stav” posvećeno je nadolazećim bajramskim blagdanima. U uvodnom tekstu novog dvobroja Mahir Sokolija piše o “mikrokosmosu jednog identiteta” u njegovih prvih stotinu Bajrama.

“Geografski prostor u kojem sam stjecao identitet u djetinjstvu drukčiji je od pradedinog, dedinog i babinog jer je Vratnik kod mene bio proširen Alifakovcem, bilo je u njemu tada više Jugoslavije, a manje Bosne, a u Porčinu džamiju jedva da sam ušao nekoliko puta. S godinama će se ta geografija proširiti na brojne druge toponime i ko zna gdje će na koncu završiti. Ali svoje obrise dobila je kroz obiteljsku tradiciju, kroz one četiri tačke na kojima je počivao pradedin identitet. Ne znam šta me je nagnalo da to činim, ali kao dijete sam uvijek brojao džamije. Gdje god bismo se vozili – do Jadrana ili prema Italiji – ja sam brojao džamije. Jednu za drugom, od Ilidže do Višića, od Hrasnog do Izačića. One su mapirale put i crtale moje identitarne granice. Nisam to tada mogao spoznati – tek mi je velikosrpska agresija to osvijestila – ali sam očigledno nekako osjećao da je tako.”

Bilo gdje drugdje bilo bi neshvatljivo zašto bi stav neke javne ličnosti, o tome kako je opstanak jedne države direktno vezan s moralnim stanjem većine njenog naroda, izazivao pravi pravcati cunami latentnog šovinizma usmjerenog ne samo ka pojedincu koji je izrekao sasvim ovu zdravorazumsku i objektivnu činjenicu već i ka čitavoj zajednici kojoj isti pripada.

Podsjetimo se, gostujući u emisiji Stil života u islamu televizije Hayat, Izetbegović je izjavio: “Vezivno tkivo Bosne i Hercegovine su Bošnjaci, da nema Bošnjaka, ne znam do kad bi Bosna potrajala, a vezivno tkivno unutar Bošnjaka je vjera. Da nema vjere, mi bismo polako izgubili identitet i rasuli se, ako bismo se mi rasuli, rasula bi se i zemlja. Izgubili bismo ono što su naši preci radili, što su držali hiljadu godina. Dakle, mi jesmo vjernici i nas je vjera spasila. I dokle god su pune džamije mladih ljudi i dokle god stotine hiljada ljudi posti dobrovoljno, noću se dižu..., ja nisam zabrinut za ovu zemlju.”

Mustafa Drnišlić objašnjava kako je ova Izetbegovićeva izjava razotkrila razmjere islamofobije, autošovinizma i kolonijalizma.

Također, o najnovijem zahtjevu podnesenom Ustavnom sudu BiH, o stručnom djelu Konačno i obavezujuće, ali i o izmjenama izbornog zakonodavstva te djelovanju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice u novom broju našeg sedmičnog lista govorio je i Dževad Mahmutović.

“Klub delegata bošnjačkog naroda u Parlamentarnoj skupštini BiH Ustavnom sudu podnio je zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o nepokretnoj imovini RS-a zbog toga što je ovaj zakon opetovani pokušaj vlasti manjeg bh. entiteta da riješi dio državne imovine u svoju korist, što je, jasno je, protivustavno. Ovaj zahtjev je važan, on predstavlja kontinuitet borbe za BiH i njenu državnu imovinu koju smo i do sada vodili. Nadam se da će se neko naći ko će reagirati u narednim pokušajima, ali još se više nadam da će vlasti u RS-u shvatiti da je nemoguće jednostrano rješavati pitanja, da će morati sjesti u Parlamentarnu skupštinu BiH i tamo voditi dijalog. Pitanje državne imovine jeste pitanje koje je jedan od elemenata državnosti, odraz je suvereniteta i teritorijalnog integriteta i zbog toga je važno razgovarati o ovom pitanju na državnom nivou. Klub delegata bošnjačkog naroda u Parlamentarnoj skupštini BiH ovim svojim potezom pokazao je da poštuje državne institucije.”

Važno je napomenuti da uz bajramsko izdanje naši čitaoci na poklon dobijaju i “Književni Stav”, što je naš doprinos pomalo utihloj borbi za očuvanje časopisa za kulturu i umjetnost. Generalni sponzor ovog projekta je BH telecom.  

O ostalim temama kojima se bavi ovosedmični “Stav” saznajte iz sadržaja:

SADRŽAJ

UVODNA RIJEČ
Mahir Sokolija: Mojih prvih stotinu Bajrama

POLITIKA
Mustafa Drnišlić: Bez Bošnjaka ne bi bilo Bosne i Hercegovine, a Bošnjaka ne bi bilo bez islama
Dževad Mahmutović: Pitanje državne imovine jedan je od elemenata državnosti (INTERVJU/Razgovarao: Mirza Abaz)
Nedim Hasić: Drugi maj 1992. godine, bitka svih bitaka
Amina Šećerović-Kasli: Pratnja gradonačelnika Istanbula İmamoğlua iftarila na podne-namaz
Almir Zalihić: Oružani otpor okupaciji nije “terorizam” nego pravo
Osman Softić: Izrael, država aparthejda
Alosman Husejnović: Velika teniska nada iz Doboja s novcem bh. sponzora otišla pod zastavu Srbije
Dean Džebić: Putinov Žukov i azijski ešalon
Bojan Budimac: Zaključavanje iračke granice za PKK teroriste
Ermin Zec: Putin dobio izbore u Srbiji i Mađarskoj, a izgubio u Francuskoj i Sloveniji

KOLUMNE
KRIVO SRASTANJE: Sjećanje na Aliju, Džemala, kišni majski dan... (Sadik Ibrahimović)
ZAPISI IZMEĐU RATOVA: Živi štit na obroncima Majevice (Amir Hasanović)
APOKRIFNI FRAZARIJ: Sofra, bijelo jedro i činije kao slova, iftar (Irfan Horozović)
HAZNA AŠKA: Kako ćemo se suprotstaviti šejtanovoj vojsci? (Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić/Priredio: Šaban Gadžo)

DRUŠTVO
Jakub Salkić: Nevolja nikad ne dolazi sama
Alma Arnautović: Zločinci su Ismeta premlaćivali dok nije izdahnuo
Amina Šećerović-Kasli: Mekteb u koji djeca vole ići
Almir Mehonić: Alija je volio kad pjevam “pod Tuzlom se zeleni meraja”
Sanadin Voloder: Naša je misija, hvala Bogu, uspjela
Bajro Perva: Devedeseti ramazan i ramazanski Bajram hadžinice Mulije Kalajdžić
Jakub Salkić: Džamija između zemlje i neba
Sanadin Voloder: Moramo biti iskreni, institucije su zatečene nespremne, treba nam novi pogled na poziciju imama
Nedim Hasić: Ferhadija, remek-djelo prvog beglerbega Bosne
Ammar Kulo: Između nade i straha: Može li Olovo pasti
Alma Arnautović: “Iznenadili smo neprijatelja i prošli bez ikakvih problema”
Izet Perviz: Štit Krajine