11 godina nakon njegove smrti, teorije zavjere cvjetaju o bivšem libijskom lideru. Ovo je osvrt na posljednje dane čovjeka koji je sebe proglasio 'Kraljem kraljeva Afrike'.
“Kheyr, kheyr. Chnou fi?” Kada ga policijaci izvuku iz tunela za odvodnju vode, negdje zapadno od Sirta, ovo je jedina rečenica koju je izgovorio dolazi Moameru Gadafiju. "U redu je, u redu je, šta nije u redu?" Kao da je nepoželjan komšija pokucao na vrata usred drijemanja, ali u četvrtak, 20. oktobra 2011. je 11 sati ujutro, a čovjeku koji je vladao Libijom više od 40 godina ostalo je samo nekoliko trenutaka živjeti.
Od augusta i svog bijega iz Tripolija, koji ga je nekoliko mjeseci nakon početka NATO intervencije odveo u ruke pobunjenika, Kralj luta Sirtom, od kvarta do kvarta, od stana do stana. Prati ga posljednje jezgro lojalista, uključujući njegovog rođaka Mansour Doua, komandanta Narodne garde, Abu Bakr Younesa Jabera, njegovog ministra odbrane, i Ezzedina al-Hanshirija, šefa njegove lične garde.
Njegov sin Motassem je na prvoj liniji, odakle se redovno vraća da ga vidi. Sirt je uporište porodice i Qadhadhfa, plemena kojem pripadaju Gadafiji. Tu je Gadafi odlučio da se skloni od pobunjenika i bombardovanja NATO aviona, protivno savjetu svog zeta Abdallaha Senusija, šefa vojne obavještajne službe, koji ga je pozvao da napusti zemlju.
Bombardovan od strane revolucionara
Dana 20. augusta, nakon što su napustili distrikt Damask gdje su se sklonili nakon pada štaba Bab al-Aziziyya, Gaddafi i njegovi ljudi prvo su krenuli u Beni Walid. Grad, lojalan Gadafiju, sigurniji je od obalnog puta koji kontroliraju revolucionarne milicije. Ne nailaze na veliki otpor, ali ih je milicija Zintan upucala u blizini međunarodnog aerodroma u Tripoliju. Konvoj stiže do Sirta bez daljih problema, ali sigurnost tamo jedva da je bolja.
Nakon što smo otišli na drugu stranu, četiri ili pet [Gadafijevih lojalista] koji su [pokušavali pobjeći] su se predali i rekli nam da se Gadafi krije unutra.”
“Prvo smo bili u zgradama centra grada […], selili smo se svaka tri-četiri dana. Završili smo u distriktu 2, ali su ga revolucionarne grupe počele intenzivno bombardirati”, kaže Mansour Dou, kojeg je pritvorila milicija iz Misrate, dan nakon smrti pukovnika Gadafija.
Nakon nekoliko mjeseci ovakvog stanja, čovjek se mora suočiti s činjenicama: Sirt je postao previše opasan za njegovog sina, a Qadhadhfa više nije voljan da ga štiti, dok pobunjenici iz dana u dan jačaju. Šef narodne garde ga tjera da ne napusti samo grad, već i državu i vlast, barem ono što je od nje ostalo. Međutim, Gadafi kaže: „[…] Ja sam već napustio vlast 1977. godine“, godine kada je Libijska Arapska Republika preimenovana u „Narodnu socijalističku Libijsku Arapsku Džamahiriju“.
U ranim satima 20. oktobra, Motassem uvjerava svog oca da pokuša izaći nekih 20 kilometara južno od Sirta, u Qasr Abou Hadi, njegovom rodnom mjestu. Oko 100 sljedbenika u konvoju od 45 vozila uspjelo je prijeći Sirt, nakon što ih je pogodio neuspješan hitac američkog drona Predator. Zatim kreću na zapad, nadajući se da će ponovo krenuti na jug, ali cestu kontrolišu dvije milicije iz Misrate, žestokog revolucionarnog primorskog grada.
“Odmah sam ga prepoznao”
Katibat al-Nimr i Katibat al-Khirane primaju upozorenje da Vodič bježi i napadaju konvoj pod poplavom metaka. Oko 11 sati, dvije bombe koje su bacili francuski avioni izazvale su krvoproliće u konvoju, uništivši oko 15 vozila i ubivši više od polovine Gadafijevih sljedbenika. Nastaje panika. Vodič je pogođen komadom gelera u glavu, ali uspijeva pobjeći pješice sa Abou Bakr Younèsom i Mansourom Douom. Hodaju 140 metara i ulaze u kanalizacione cijevi ispod puta.
Abu Bakr Younes je u jednom od njih, Muammar Gaddafi i Mansour Dou u drugom, kada milicioneri Katibat al-Khirana, zaduženi za čišćenje područja, uočavaju skrovište. Oni još ne znaju identitet onih koji su se tamo sklonili. Abu Bakr Younes, koji je prvi otkriven, isprazni svoj časopis na milicionere prije nego što bude pogubljen.
“Nakon što smo otišli na drugu stranu, četiri ili pet [Gadafijevih lojalista] koji su [pokušavali pobjeći] su se predali i rekli nam da se Vodič krije unutra”, rekao je Omran Ben Chaabane, mladi 21-godišnji policajac koji bi kasnije ubijen 2012. “Kada sam ga vidio u kanalu, odmah sam ga prepoznao po dlakavoj glavi”, kaže čovjek koji ga je razoružao i zgrabio njegov 357 Magnum. Gadafijev proganjani zlatni pištolj Browning, koji nije koristio, pronašao je još jedan mladi policajac iz Misrate.
Pogubljen sa dva metka
Zbunjenost prati hvatanje Vodiča dok ga okružuje desetak muškaraca koji su histerični od ideje da zarobe onoga koji je upravljao njihovom sudbinom. Gadafi je pretučen, dobija "udarce bajonetom u zadnjicu, što dovodi do novih rana i krvarenja", navodi se u izvještaju Human Rights Watcha.
Neki borci su htjeli da ga odvedu, tada sam ga upucao dva puta, u glavu i grudi.”
Na video snimcima koje su objavili milicioneri, vidi se kako ga tjeraju ispred kamioneta, a lice mu je natečeno u drugom, kako se raspada pod težinom preuzbuđenih policajaca. Ošamućen i kose počupane u pramenove, on se vidljivo zalaže za život, pokušavajući da urazumi revolucionare. Ovo su posljednje poznate slike Vodiča dok je bio živ.
Prema riječima Mohameda Lahweka, jednog od rijetkih muškaraca koji su ga pokušali zaštititi od gomile, Gadafi je još bio živ kada su ga smjestili u kola hitne pomoći. Međutim, na snimku koji je nekoliko dana kasnije postavljen na YouTube, izvjesni Sana El Sadek tvrdi da ga je dokrajčio. “Neki borci su hteli da ga odvedu, tada sam ga upucao dva puta, u glavu i grudi.” On predstavlja zlatni pečat Vodiča kao dokaz svojih tvrdnji. Druge verzije ukazuju da je Vodič dvaput pogođen u grudi, čak i u kolima hitne pomoći.
Francuska odluka?
U svakom slučaju, Gadafi nije živ izašao iz kola hitne pomoći kada je stigao u Misratu. Njegovo tijelo, kao i tijelo njegovog sina Motassema i Abu Bakr Younesa, ležalo je izloženo u hladnoj prostoriji u gradu tri dana, prije nego što je zakopano u pustinji, na tajnoj lokaciji.
Danas, osim policijske istrage o osobi koja je povukla okidač i okončala Gadafijev život, pitanje odgovornosti ostaje bez odgovora. Da li su koalicione snage vođu mogle uhapsiti ili uhvatiti živog? Ko je rekao milicijama Misrate da Gadafijev konvoj bježi? Da li je Francuska, koja je posjedovala avione koji su bombardovali konvoj, odlučila van bilo kakvog pravnog okvira da dokrajči Vođu?
Ovo sugerišu istrage Mediaparta o tajnom finansiranju kampanje Nicolasa Sarkozyja iz 2007. godine. Na pola puta između pozorišta i dokumentarca, francuska predstava Čovjek koji je ubio Muamera Gadafija, izvedena prošle godine u Avinjonu, u ime bivšeg službenika DGSE-a koji je tada stacioniran u Tripoliju, odgovoran za manipulaciju djevojkom jednog od sinova bivšeg vođe Libijska Džamahirija. Za njega nema sumnje da je smrt Vodiča rezultat igre klana Sarkozy.
Šta reći o obećanjima u ugovorima koje je Gadafi dao Sarkozyju tokom njegove posjete Parizu u decembru 1997. godine, a koja se nisu ostvarila? Iz njegove tajne grobnice, Vodič još nije završio proganjanje bivšeg francuskog predsjednika.
Izvor: theafricareport.com
