Čitam ovih dana islamistiku iz Drugog svjetskog rata. Iako je Rat bio snažno zahvatio sve društvene sfere i počinjeni su strašni zločini nad Bošnjacima, iznenadila me činjenica da se nigdje u islamstici ne spominju termini: džihad i šehid. To je zbog toga što su Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu bili toliko politički i nacionalno obesviješćeni da su kao borci službovali u svim zaraćenim vojnim formacijama: partizanima, ustašama, četnicima, domobranima i njemačkoj SS Diviziji, ratujući jedni protiv drugih.

Tek s Alijom Izetbegovićem, ljudima oko njega i SDA (Kad spominjem SDA mislim na ideju SDA, a ne na ljude koji su zarad ličnih interesa u zadnjih nešto više od dva desetljeća tu ideju skrnavili.) Bošnjacima je postalo jasno ko su, gdje su i kome pripadaju.

Nacionalno i politički osviješćeni Bošnjaci okupljeni oko ideje SDA jedina su smetnja nacionalističkim pretenzijama iz susjedstva. To je razlog zbog kojeg su se u Federaciji, pod inostranim diktatom, sve političke partije ujedinile protv ideje SDA.

Zašto se to ne dešava u RS-u gdje vlada politička partija koja prijeti otcjepljenjem RS-a od Bosne i Hercegovine ili na područjima s hrvatskom većinom gdje neprkosnoveno desetljećima vlada jedna politička stranka? Stoga, ako želimo da i dalje budemo Bošnjaci, na svojoj zemlji plemenitoj, jasno nam je šta na dan izbora trebamo činiti.