Senegalska vlada, osamdeset godina kasnije, pokreće istragu kako bi rasvijetlila i zatražila odštetu za ubistvo desetaka afričkih vojnika od strane francuskih vojnika koji su tražili svoje plaće nakon Drugog svjetskog rata. Ova će se epizoda sada proučavati u školskim udžbenicima.
Prvog decembra 1944. francuski su vojnici neselektivno ustrijelili stotine svojih afričkih suboraca u vojnom kampu Thiaroye u Senegalu nakon što su oni tražili isplatu svojih plaća i bonusa za borbu u Drugom svjetskom ratu. Službeno je ubijeno 70 ljudi, ali stručnjaci i historičari kažu da bi broj mogao biti veći od 300.
Masakr u Thiaroyeu otvorena je rana francuske kolonizacije u Africi koja je ove prije nekoliko dana prvi put obilježena velikom službenom ceremonijom, a sada će biti uvršten u školske udžbenike historije. Istražna komisija pokušat će rasvijetliti masakr koji su zatajile kolonijalne vlasti, a do prije nekoliko godina nije bio ni priznat kao takav.
“Osamdeset godina nakon ovog masovnog ubistva, tišina Thiaroyea ostaje zaglušujuća. Šaputanja koja dolaze s onu stranu groba izazivaju nas glasno, dok veličinu ovog zločina i dalje minimiziraju, a često i poriču neki od nasljednika onih koji su ga počinili”, rekao je senegalski predsjednik Bassirou Diomaye Faye na komemoraciji početkom mjeseca održanoj na groblju Thiaroye, oko 15 kilometara udaljenom od Dakara. Među prisutnima su bili predsjednik Afričke unije, Mauritanac Mohamed Ould Ghazouani, nekoliko šefova država i vlada s kontinenta te francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot.
Vraćanje sjećanja na Thiaroye dio je mnogo šireg pokreta za osudu kolonizacije i popravak štete uzrokovane tokom ovog historijskog razdoblja, a pokreće ga nova generacija afričkih političara, historičara, umjetnika i aktivista. Dobar primjer za to bila bi borba za povrat umjetnina i historijskih artefakata koja je već dovela do povratka u Afriku pregršt predmeta i zbirki koje su bile u evropskim muzejima, poput Dahomejskog blaga u Benin ili mača El Hadji Oumar Talla u Senegal. Književna, teatarska i kinematografska produkcija posljednjih godina također se oslanja na te nove struje historijske revizije i popravka.
Francuska vojska, koja je 1970-ih imala do 20.000 vojnika u svojim bivšim kolonijama, u punom je povlačenju iz Afrike nakon što su ih vojne hunte Malija, Burkine Faso i Nigera odlučile protjerati iz njihovih zemalja. Čad je nedavno takođe suspendovao sporazum o saradnji koji omogućava prisustvo hiljadu francuskih vojnika na njegovoj teritoriji.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron je 28. novembra napisao pismo senegalskom predsjedniku Fayeu u kojem je po prvi put francuska vlast priznala da su ubistva u Thiaroyeu bila “masakr”. U službenim izvještajima tvrdi se da su afrički vojnici izveli “vojnu pobunu” a zločin je opravdan “žestinom njihovih zahtjeva”. Oko 34 preživjela osuđena su na zatvorske kazne do 10 godina.
Francuska je hiljade afričkih vojnika mobilizirala od prvih godina rata. Mnogi su bili zatočeni u njemačkim radnim i koncentracionim logorima, drugi su se priključili oslobodilačkom pokretu. Nakon poraza nacističke Njemačke u Francuskoj, demobilisani su i poslani natrag na afrički kontinent. Međutim, mnogi su se odbili vratiti dok im se ne isplate naknade, plaće i bonusi koje su primili njihovi francuski drugovi. Nešto više od hiljadu vojnika pristalo je vratiti se u Dakar, gdje im je obećano da će im ti iznosi biti plaćeni. Ali nakon što su i tamo prevareni, tražili su obećano. U zoru prvog decembra, general Dagnan rasporedio je kolonijalne trupe oko Thiaroyea i izdao zapovijed da ih se potisne nasiljem.
Jedno od i danas otvorenih pitanja na koje pozivaju historičari je iskopavanje masovnih grobnica koje postoje oko kasarne Thiaroye, čije je postojanje 2021. godine priznao tadašnji francuski ministar vanjskih poslova, Jean-Yves Le Drian. Ne zna se tačan broj tijela pronađenih u njima. Nasuprot vojnog logora nalazi se groblje s 202 NN groba, što bi moglo odgovarati ubijenima tog kobnog prvog decembra, prije 80 godina.