Čini se da sponzori i urednici ovih anonimnih portala, otkrivši čari interneta i društvenih mreža u poznim godinama, nikako nisu u stanju osmisliti iole održivu medijsku strategiju, jer, u suštini, i ne znaju kako ove vrste modernih medija funkcioniraju pa se referiraju na jedino životno iskustvo koje imaju u tom domenu – žutu štampu i erotske magazine iz svoje davne socijalističke mladosti.
Takav tabloidni pristup za rezultat ima činjenicu da za anonimne portale radi gotovo isključivo novinarsko podzemlje, plaćenički polusvijet ili priučeni diletanti, te odatle tu i iznimno primitivan sadržaj koji se svodi na kuloarske tračeve, govor mržnje, medijske linčeve a ponekad čak i, strave li i užasa, priproste i priglupe pjesmuljke. Ukratko, sadržaj većinu vremena ne prelazi intelektualne horizonte i lične interese portalskih vlasnika i sponzora. U poplavi takvih toksičnih medijskih pojava ipak se po svojoj krajnjoj grotesknosti i nakaznosti izdvajaju dvije – Pressmedia i The Bosnia Times.
MEDIJSKO “DNO DNA”
O portalu The Bosnia Times, koji vodi nesretni Nedžad Latić, uglavnom se sve zna. Ova kloaka bosanskohercegovačkog interneta nastala je najprije kao svojevrstan podlistak Dnevnog avaza te kao platforma na kojoj je Latić mogao provjetravati svoje opsesije porodicom Izetbegović i javno demonstrirati nezapamćen antibošnjački (auto)šovinizam. Na ovom se portalu u toku jedne sedmice u naslovima više puta nađe riječ “balija” nego što to stigne izgovoriti prosječni pripadnik ravnogorskog pokreta za čitavu godinu, uključujući i pijanku u Draževini. Da ne spominjemo optuživanje rahmetli Alije Izetbegovića da je “šurovao sa UDBOM”, tvrdnje da SDA i IZBiH nadziru i špijuniraju građane Sarajeva “sa munara sarajevskih džamija”, osporavanje izbornih rezultata, pozivanja na politički puč u režiji “kritične mase” te “dozirano nasilje” spram političkih protivnika iz SDA, prijetnje kako Bakira Izetbegovića čeka “otvorena raka”, a Šefika Džaferovića “optužnica za ratne zločine” i tako dalje. Osim toga, većina tekstova, ako nije riječ o nekoj osebujnoj stupidariji, koju potpisuje neko od članova porodice Latić, ili su nepotpisani ili označeni kao rad “analitičkog tima TBT”, ma šta god to značilo.
S druge strane, portal Pressmedia.ba nova je pojava, nastala nekako baš u vrijeme kada se nazirao izlazak ministra MUP-a Federacije BiH i skupštinskog zastupnika u Kantonu Sarajevo Aljoše Čampare iz SDA. Iako se u početku ovaj portal uglavnom bavio prenošenjem Čamparinih veleumnih izjava te veličanjem njegovog lika i djela, vrlo brzo postao je sredstvo za obračun, prvo s ministrovim neistomišljenicima unutar SDA, a zatim i s kompletnom ovom strankom.
Nakon što su se u javnosti pojavila informacija da su osobe koje vode ovaj portal vrlo bliske ministru Čampari, štaviše, da su u pitanju njegovi savjetnici u ministarstvu na čijem je čelu, portal Pressmedia ostao je vrlo brzo bez impresuma, a tekstovi bez bilo kakvog potpisa. Uporedo s tim, članci dodatno gube na kvalitetu, ali dobijaju na intenzitetu, pa se ponekad čini da je ministar Čampara ne samo neformalni urednik već često i najredovniji anonimni kolumnist ovog parapolicijskog i paraministarskog portala.
S vremenom je ministrov privatni policijsko-medijski rat izašao iz stranačkih okvira i poprimio takve razmjere da se ovaj portal diverzificirao te se ne bavi više isključivo odbranom interesa SNSD-a i HDZ-a u VSTV-u i Tužilaštvu BiH, konstantnim atacima na Izetbegoviće ili pokušajem rušenja direktora OSA-e Osmana Mehmedagića putem anonimnih tekstova već i brzom dostavom anonimnih krivičnih prijava, za šta kao kuriri služe poznanici urednika portala.
BOTOVSKI LOV NA VJEŠTICE
Kada se uzme u ozbir sve navedeno, gotovo kao loša šala zvuči informacija da ovih dana upravo ova dva portala problematiziraju nekakve “botove SDA”, i to ni manje ni više već kao “ozbiljan društveni problem”. Pressmedia piše, a The Bosna Times prenosi, kako su “stranački botovi, koji na sve načine pokušavaju stvoriti pozitivan i imidž nepogrešivosti nekog političkog subjekta, pošast digitalnog doba”. Tvrdi se i kako su “botovi SDA davno prešli granicu prihvatljivosti te su postali društveni i sigurnosti problem jer svojim montažama, linčom na društvenim mrežama te objavljivanjem fotomontaža udaraju direktno na temelje demokratije i demokratskog političkog sistema”. Prema anonimusu s Pressmedia , to je “nedopustivo” jer je “medijska sloboda jedno od uporišta demokratije”, a što “SDA botovi” ne shvataju već svoj govor mržnje nazivaju slobodom govora.
Pressmedia izdvaja tri “imena” koja u ovom prednjače, no, valjda iz dobrote svoje duše, ne želi ih navoditi. Groteskno je da policijski portali koji se bez impresuma na dnevnoj osnovi bave anonimnim “stavljanjem mete na čelo” ama baš svim neistomišljenicima svojih vlasnika odjednom za tako nešto optužuju pojedince kojima upravo takvim optužbama i stavljaju metu na čelo.
Teško se ne upitati kako je teklo pisanje ovakvog teksta. Da li se anonimno ministarče koje ga je pisalo cinično cerekalo dok je tabalo po tastaturi prstima masnim od hrane kupljene na račun poreznih obveznika, potpuno svjesno šta čini, ili je u pitanju neka slaboumna osoba koja ne primjećuje vrhunsku ironiju da problematizira upravo ono što sama u tom trenutku radi? Kako uopće nazvati situaciju u kojoj ponajveća manifestacija jednog ozbiljnog “društvenog i sigurnosnog problema”, a parapolicijsko-paratužilački portal upravo je to, pokušava obične građane optužiti za subverziju koju konstantno provodi? Obavještajna provokacija? False flag operacija? Skretanje pažnje?
Kako je moguće da o prihvatljivom i neprihvatljivom pišu anonimni plaćenički megafoni koji zloupotrebljavaju javne institucije za privatne političke obračune? Zar da lekcije o destrukciji demokratije i demokratskog poretka drže oni koji žele da privatiziraju, otuđe i pod sobom objedine policiju, tužilaštvo i medije? Zar da takvi poklonici totalitarnog jednoumlja, koji bi da u vlastitoj režiji anonimno prijavljuju, optužuju, a zatim i hapse, tumače šta je nedopustivo i gdje su granice slobode govora običnih građana?
Pritom se u ovom progromaškom tekstu s Pressmedia, koji nije ništa drugo nego indirektna prijetnja, ne navode konkretna imena osoba koje se etiketiraju kao “SDA botovi”, no daje se dovoljno biografskih podataka kako bi se one mogle same prepoznati, ali i biti prepoznate. Anonimni pogromaši s Pressmedia, kao i njihovi latićevski drugari po standardima na The Bosnia Timesu, žele poslati upozorenje i prijetnju, ali ne baš takvu koja bi ih izložila tužbama oštećenih osoba. To otvara i pitanje “potpisuje” li možda ovaj sporni tekst, koji ponajviše nalikuje na policijsku potjernicu, stvarni vlasnik i glavni i odgovorni urednik ovog portala, a ne neki njegov posilni sendvičar.
ORVELIJANSKI TRENDOVI
Bilo kako bilo, nije nimalo naivna pojava da političke grupacije koje stoje iza parapolicijskih i parapolitičkih portala, umrežene ne samo kroz politiku i privatne interese već i kroz institucije vlasti, koriste privatne medije kako bi anonimno medijski progonili “nepoćudne” građane te ih natjerale na autocenzuru. Posebno je zabrinjavajuće što se ovo političko i medijsko podzemlje želi postaviti kao društveni arbitar koji će određivati granice slobode govora, pri čemu bi se, naravno, stvari izvrnule naopačke pa bi vlastiti govor mržnje tretirali kao nedodirljivu slobodu govora dok bi slobodu govora neistomišljenika označavali kao govor mržnje.
To im, naravno, neće poći za rukom jer je, u suštini, riječ o otužnim političkim, javnim i medijskim pojavama koje će prije ili kasnije poražene i prezrene odgmizati u zaborav. No trend dehumaniziranja političkih neistomišljenika, sada i među običnim građanima, putem etiketa kao što su “odredi smrti”, “balijska UDBA”, “SDA botovi”, pokušaj da ih se stavi van zakona kao “društveni i sigurnosni problem” te prizivanje policijske represije (ili možda čak “doziranog nasilja”, kako je to svojevremeno zagovarao Nedžad Latić), i to iz pozicija otuđenih institucija, sugerira da je na sceni ozbiljan napad na slobodu govora te pokušaj dodatne političke radikalizacije u bošnjačkom društvu.
