Rok za postizanje dogovora o uslovima kredita vrijednog milijardu i po maraka između Bosne i Hercegovine i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) ističe danas. Ako Bosna i Hercegovina ne prihvati uslove MMF-a do kraja dana, naredna prilika za dobijanje kredita bit će tek na proljeće
Novac je Bosni i Hercegovini itekako bitan za saniranje posljedica korona krize, a imajući u vidu smanjene budžetske prihode, entiteti će veoma teško servisirati svoje obaveze, što je posebno bitno za entitet Republika Srpska jer se više nigdje ne može zadužiti, niti iko ovome entitetu želi dati novac, pa čak ni ruske banke.
No, za nas su mnogo važniji uslovi koje MMF postavio pred Bosnu i Hercegovinu, tačnije pred entitete. Dok s Federacijom nema nekih značajnijih neslaganja, Republika srpska odbija prihvatiti uslove MMF-a. MMF, s druge strane, nema namjeru biti popustljiv. Barem se tako sada čini.
“Trenutno postoje neslaganja i s Federacijom BiH i s Republikom Srpskom. Što se tiče Federacije BiH, mi smatramo da bi vlasti trebale poboljšati svoj program kreditnih garancija koji za sada nije tako učinkovit. Vlasti Republike Srpske ne slažu se u pogledu reformi koje se odnose na digitalizaciju, stvaranja jedinstvenog energetskog tržišta i jačanja sigurnosne mreže finansijskog sektora”, kazao je za Stav rezidentni predstavnik MMF-a u Bosni i Hercegovini, Andrew Jewell.
Iza svih MMF-ovih zahtjeva stoji jasan stav da Bosna i Hercegovina mora biti država u punom smislu riječi i mora imati ključne nadležnosti.
Stav Republike Srpske, a prije svih Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, jeste da neće nadležnosti prenositi na državu Bosnu i Hercegovinu. Njegov je cilj da što više nadležnosti imaju entiteti, a samim tim da on i njegova garnitura ljudi u RS-u imaju veću moć. Posljednjih nekoliko godina oštro se protivio prijenosu nadležnosti na državu i neće to dopustiti, ako baš ne mora.
MMF traži da pozicija Centralne banke BiH ostane neupitna, kao i aranžman Valutnog odbora, odnosno da konvertibilna marka ostane vezana za euro. Upravo su od Milorada Dodika prije izvjesnog vremena dolazili prijedlozi da se novac iz obavezne rezerve deponiran kod Centralne banke iskoristi kao zamjena za kredite.
Također, MMF zahtjeva da se na Centralnu banku BiH prenese registar svih računa fizičkih i pravnih lica kako bi se imao kompletan uvid i spriječio kriminal vezan za pranje novca i finansiranje terorizma. Istina, mnogima to ne odgovara jer bi na vidjelo mogao izaći ozbiljan kriminal koji se sada uspješno prikriva.
Osim toga, traži se i da Agencija za osiguranje depozita BiH ima veća ovlaštenja, odnosno da državna agencija, koja je obavezna da isplati štedišama njihov novac ako banka propadne, ima uvid u poslovanje banaka u oba entiteta kako bi se spriječili slučajevi “Bobar banke”, “Pavlović banke” i “Investicijsko-razvojne banke RS-a”.
Propadanje ovih banaka obiluje kriminalnim radnjama povezanim s vrhom vlasti u RS-u. “Pavlović banka” dala je kredit Miloradu Dodiku za kupovinu vile u Beogradu. Tužilaštvo se bavilo tim predmetom, ali nikada nije došlo do konkretnog rezultata.
Kredite u “Bobar banci”, koje nikada nisu vratili, imaju brojni istaknuti članovi Dodikovog SNSD-a. Tako je Dodikov kreditor Slobodan Pavlović, vlasnik “Pavlović banke”, od “Bobar banke” posudio 8,5 miliona maraka koje nikada nije vratio.
Ljubomir Mrda, bivši direktor “Elektrodistribucije Pale”, aktuelni savjetnik ministra za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose Staše Košarca, putem vlastite firme “Panifleks” ostao je dužan “Bobar banci” 310.000 KM. Mrda je vlasnik nekoliko stanova van Bosne i Hercegovine vrijednih milione maraka, ali mu ne pada na pamet da vrati 310.000 KM, za koliko je oštetio “Bobar banku”.
Mrdina firma “Paniflesk” trenutno ima 12 blokiranih računa, deset ugašenih i nijedan aktivni, pa je naplata duga nemoguća. Mihajlo Vidić, potpredsjednik Privredne komore RS-a, putem svoje firme “Agro-bn” ojadio je “Bobar banku” za više od milion maraka. Njegova firma sada nema zaposlenih, nema prihoda, ima jedan aktivan račun, četiri blokirana i dva ugašena. Novac uzet od “Bobar banke”, kao i u ostalim navedenim slučajevima, završio je ko zna gdje i nikada neće biti vraćen.
Luka Petrović, generalni direktor Elektroprivrede RS-a, u ime Fudbalskog kluba “Leotar” iz Trebinja, ostao je dužan “Bobar banci” više od 485 hiljada KM. Petrović je generalni sekretar vladajućeg SNSD-a i osoba koja vedri i oblači na istoku Hercegovine.
Finansijskim kriminalom i raznim zloupotrebama načinjena je finansijska šteta od 122 miliona maraka koja je dovela do propasti “Bobar banke”. Jedini aktivni sudski proces jeste onaj protiv Slavice Injac, bivše direktorice Agencije za bankarstvo RS-a. Iz ovoga je jasno zašto Republika srpska odbija prenijeti nadležnosti na državne institucije. Manje države – više kriminala.
Još jedan kamen spoticanja u ovom slučaju jeste i državni zakon o energiji i gasu, koji je obaveza prema Energetskoj zajednici, zbog čega smo trpjeli i sankcije, ali politički predstavnici Republike Srpske odbijaju i pomisao da se usvoji takav zakon. Pitanje prijenosa nadležnosti na državu i u ovome slučaju zapravo je pitanje ličnih interesa.
Naime, usvajanjem zakona u skladu s Trećim energetskim paketom značilo bi uspostavljanje državnog regulatora koji bi određivao pravila igre na tržištu gasa, osigurao ravnopravan tretman svih učesnika na tržištu, jasne tarife, zaštitio interese države Bosne i Hercegovine i odredio prioritete u pogledu gasnih interkonekcija i infrastrukture. U tom slučaju, entitetski regulatori, kakvog je uspostavila Republika Srpska, ne bi mogli kreirati uslove koji odgovaraju samo onima koje oni preferiraju.
Šta god mislili o MMF-u, mora im se priznati želja da u Bosni i Hercegovini ima više države, više transparentnosti, a manje kriminala. Neke se stvari ne mogu kupiti novcem, država, haman može.
Sličan slučaj imali smo i 2016. godine. Godinama se nije mogao dogovoriti Mehanizam koordinacije, Milorad Dodik nije ni tada želio prenositi nadležnosti na državu, ali kada je ponestalo novca u entitetskoj kasi, a MMF bio jedini spas, Dodik je pristao.
