Državna Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (BHRT) već godinama ne živi krizu. Ona u krizi trajno boravi. Stanje u kojem se nalazi državni javni servis sistemski je proizvedeno i politički održavano.

Radio televizija Republike Srpske (RTRS) jednostrano je prestala uplaćivati sredstva prikupljena od RTV takse još 2017. godine i do danas po toj osnovi duguje  BHRT-u 104 miliona KM što je više no dovoljno da se podmiri dug od 22 miliona koliko je BHRT dužan Evropskoj radiodifuznoj uniji (EBU).

Iako postoje sudske odluke kojima je utvrđeno da je RTRS dužan izmiriti potraživanja po osnovu RTV takse, to se nije dogodilo pa su domaći političari, dominantno iz Federacije BiH pozivali visokog predstavnika da djeluje te dodijeli novac sa računa Centralne banke BiH ili Regulatorne agencije za komunkacije BHRT-u kako bi se pristupilo uplati dugovanja.

Ono što se u javnosti povremeno predstavi kao "finansijski problem" zapravo je posljedica dugogodišnje političke odluke iz RS-a da državni javni servis ostane slab, ovisan, pa čak u konačnici i da se ugasi.

Finansijsko iscrpljivanje kao metoda

Temelj javnog emitiranja trebala bi biti stabilna naplata RTV takse. Međutim, model naplate godinama je podložan političkim manipulacijama i administrativnim opstrukcijama. U sistemu u kojem djeluju tri javna emitera RTRS, RTV Federacije BiH i BHRT, raspodjela prihoda nikada nije u potpunosti depolitizirana.

Državni servis tako je ostao najslabija karika, finansijski zavisan od mehanizama koje ne kontroliše.

Budući da entitetski emiteri stabilno funkcionišu, a državni servis se nekoliko puta vraća sa ivice opstanka, vidljivo je da se zapravo radi o političkom djelovanju s ciljem uništenja svega što predstavlja državu.

BHRT nije samo medijska kuća, to je državna institucija osnovana u državnom Parlamentu. No, samo u Bosni i Hercegovini sudbina državnih institucija nerijetko je ista, kad nema političkog interesa ili je on usmjeren samo na manjak države, te nastupa paraliza.

Neimenovana ili privremena rukovodstva, tehnički mandati upravnih struktura, izostanak strateške reforme, sve to stvara ambijent u kojem je javni servis sveden na puko preživljavanje. Umjesto dugoročnog planiranja programa i procesa rada, upravljanje se svodi na gašenje finansijskih požara.

Slabljenje BHRT-a nije izolovan proces. Ono se uklapa u širi obrazac slabljenja državnog nivoa vlasti.

Kada je državni javni servis finansijski destabiliziran, simbolička poruka je jasna, a to je da država nema kapacitet da održava vlastite institucije.

Funkcionalan javni servis standard je demokratske zrelosti, posebno u kontekstu evropskih integracija jer bez BHRT-a, Bosna i Hercegovina pokazuje institucionalnu nedovršenost jednako kao i u slučaju Nacionalne i univerzitetske biblioteke.

Građani BiH već su na svojim ekranima mogli vidjeti crnobijelu poruku da BHRT ne emitira svoj redovni program,a pitanje je koliko će agonija finansiranja državnih institucija biti taoc divergentnih politika.

Belmin Karamehmedović, v.d. direktora BHRT-a dosljedno upozorava da su posljedice eventualnog gašenja BHRT-a nesagledive. 

- Ovdje je Bosna i Hercegovina, ovdje se ona brani! Ako BHRT padne, džaba su im sve prazne govorancije -  poručio je političarima Karamehmedović.

Postoji li politička volja da se uspostavi održiv model finansiranja i depolitizira upravljanje javnim servisom svjedočit ćemo u vremenu koje dolazi. A država koja nije u stanju sačuvati vlastiti javni glas, teško može uvjerljivo govoriti o suverenitetu, reformama i evropskoj budućnosti.