Izraelska aneksija sirijske teritorije Golanske visoravni, prije tačno 40 godina, izazvala je veliki otpor među Druzima, tamošnjim autohtonim stanovništvom, koji su se osjećali Sirijcima i nisu htjeli državljanstvo Izraela. Ali desetljeća pod izraelskom kontrolom i rat u Siriji su ih još više udaljili od Damaska. “Nećemo ponovno biti dio Sirije”, kaže Fayez Safadi, mladić iz Majdal Shamsa, glavnog naroda Druza na Golanu, koji vjeruje da je “sada Izrael najbolja zemlja na Bliskom istoku”.

Izrael, koji je okupirao Golan u Šestodnevnom ratu 1967. i od tada primjenjuje kolonizacijsku politiku, poduzeo je još jedan korak da asimilira ovu teritoriju pod svojom jurisdikcijom Zakonom o aneksiji usvojenim u Parlamentu 14. decembra 1981. i sada obilježava 40. godišnjicu tog čina.

Ovu kontroverznu mjeru, koju do danas nije priznala većina međunarodne zajednice, Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo je "neštetnom", a na Golanu je otvorila novi front sukoba s lokalnim Druzima Arapima.

Oni, iz vjerske manjine prisutne u nekoliko zemalja u toj regiji, odbili su poslušati Izrael i ponovno su potvrdili svoju spremnost da se vrate u Siriju nizom demonstracija koje smatraju "historijskim".

Nakon četiri desetljeća aneksije i uključivanja Golana u izraelski zakon, ekonomiju, radni i obrazovni sistem, veze mnogih Druza sa Sirijom su oslabile, a malo ko vidi povratak u "domovinu" kao prihvatljiv izbor. Tome je pridodan i oružani sukob posljednjeg desetljeća: rat je pomogao Izraelu da "pojača apsorpciju" Golana i razbio svaku perspektivu ponovnog ujedinjenja sa Sirijom.

"Sukob je uništio sirijsku državu kao politički entitet i mnogi su vidjeli da utopija povratka blijedi, ali je zauzvrat Golan bio siguran od zločina", tvrde liokalni aktivisti za ljudska prava.“Ljudi cijene to što su bili sigurni s druge strane linije, unatoč činjenici da mnogi i dalje nisu za izraelsku okupaciju, a to je nešto što se sve više 'zaboravlja' u svijetu.“

Međutim, sirijski identitet ili emocionalne veze ostaju uglavnom između starijih, sredovječnih odraslih ili porodica sa ovom političkom tradicijom, ali nestaju među mlađima, koji su oduvijek živjeli pod izraelskom upravom i nikada nisu kročili u Siriju.

"Odgovor lokalnih Sirijaca bio je odbrana svog identiteta demonstracijama protiv Izraela, koji je pokušavao silom nametnuti državljanstvo", objašnjava Wael Tarabieh, član organizacije za ljudska prava Al Marsad, dok gleda metalnu ogradu koja označava granicu sa Sirijom u Majdal Shamsu. Mobilizacije su dovele do općeg štrajka u februaru 1982., koji je trajao do jula, kada su demonstracije završile jer je izraelska vlada obećala da neće nametati državljanstvo.

Od tada, većina Druza, 26 000 Arapa koji žive s 23 000 jevrejskih doseljenika iz tridesetak kolonija, imaju trajnu boravišnu dozvolu. Njih samo oko 20 posto ima izraelsko državljanstvo, no trend se mijenja i sve je vidljiviji "proces izraelizacije", posebno među mladima, napominje Tarabieh.

"Ne osjećam se Sirijcem ili Izraelcem, smatram se čovjekom s Golana", priča mladi kuhar iz restorana u centru Majdal Shamsa, koji kaže da je uzeo izraelsko državljanstvo "iz praktičnih razloga" poput studiranja na izraelskim fakultetima ili lakšeg putovanja u inozemstvo.

Za Dawlana Abu Saleha, gradonačelnika grada, “ljudi sa Golana samo žele biti na sigurnoj strani” i njihova budućnost leži u Izraelu. U njegovoj su kancelariji službeni simboli izraelske države, Abu Saleh ističe da je 50% od 12.000 stanovnika Majdal Shamsa posvećeno turizmu, gdje su izraelski posjetitelji većina. Zapravo, mnoge gradske firme u vlasništvu Arapa imaju oznake samo na hebrejskom kako bi privukle ovu klijentelu.

"Stanovništvo je integrirano u izraelski ekonomski sistem i nema problema, iako mnogi to ne priznaju, dok najmlađi žele novi život i ne miješaju ga s politikom", pojašnjava. S obzirom na to, uvjerava da bi država, kada bi više Druza uzelo državljanstvo, posvetila više pažnje i ulagala više u Golan, koji se danas suočava s mnogim nedostacima u infrastrukturi ili prevozu.

Izrael, sa svoje strane, vidi ovu visoravan kao ključno mjesto za svoju sigurnost, koaj mu daje povlašteni položaj u suočavanju s neprijateljskom okolnom regijom. Na Golanu su važni izvori slatke vode, a zemljište je odlično za poljoprivredu, vinogradarstvo ili stočarstvo.

Posljednji ozbiljni mirovni pregovori sa Sirijom datiraju iz 2000-ih, a nakon neuspjeha, povratak visoravni u vlast Damaska više nije na stolu. Štaviše, Izrael želi udvostručiti svoje stanovništvo na Golanu do kraja desetljeća s planom masovne izgradnje, još jednim korakom koji bi visoravan odveo dalje od Sirije.