Pandemija virusa korona odrazila se na prihode velikog broja ljudi, posebno u zemljama u razvoju. Istodobno su cijene hrane dramatično porasle. Zabrinjavajuća je to kombinacija na koju ukazuju stručnjaci. Jedan od najvažnijih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda je nestanak gladi u svijetu do 2030. godine, ali pandemija je taj cilj odgodila.

Čak i prije krize COVID-19, 680 miliona ljudi patilo je zbog loše ishrane. Sedam afričkih zemalja - uključujući Južni Sudan, Nigeriju, Demokratsku Republiku Kongo i Etiopiju - osim Sirije i Jemena na Bliskom istoku - posebno su teško pogođene, kao i Haiti i Afganistan. Novi izvještaj agencije za pomoć Oxfam pokazuje da se broj ljudi koji se suočavaju s teškom glađu u svijetu povećao šest puta od kraja 2019. do jula 2021.

FAO-ov (Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu)  indeks cijena hrane povećao se za 31 postotni bod između marta 2020. i jula 2021. Iako to predstavlja prosječnu cijenu koju uvoznici moraju platiti - a ne maloprodajne cijene - povećanje cijena osnovnih namirnica odražava se u svjetskim supermarketima i na pijacama.

Na primjer, Južnoafrikanci sada moraju potrošiti 30 posto više na paradajz, biljna ulja i grah nego prije godinu dana. U Brazilu se ljudi žale na rast cijena govedine, piletine i riže, a u Indiji je tradicionalna dal juha sada znatno skuplja.

Rast cijena hrane počeo je prije krize COVID-19, kako ističu analitičari MMF-a. No, na početku pandemije, obustave rada, gomilanje hrane i izvoz riže i pšenice poremetili su lance opskrbe i doveli do povećanja cijena.

Tu su i povećane cijene prevoza, koje također utječu na potrošačke cijene. Troškovi prevoza tereta brodom više su se nego udvostručili u posljednjih 12 mjeseci, a mnogi putnički letovi, koji su također korišteni za prijevoz hrane, ukinuti su. Rast cijena benzina i pojava nedostatka vozača kamiona također su učinili cestovni prevoz skupljim.

U međuvremenu, potražnja za poljoprivrednim proizvodima ostala je velika, dijelom i zato što je Kina odlučila napuniti svoje trgovine i, na primjer, otkupiti velike količine soje. Povećana potražnja za biodizelom također je potaknula cijene biljnih ulja.

U isto vrijeme, ekstremni vremenski uvjeti poremetili su, primjerice, proizvodnju palminog ulja u Indoneziji, a drugi klimatski fenomeni doveli su do suše i lošijih žetvi u mnogim izvozno orijentiranim zemljama, poput Brazila i Argentine, kao i u Rusiji, Ukrajini i Sjedinjenim Državama.

Inflacija cijena hrane nije ista u svim područjima svijeta. Zemlje u razvoju i zemlje na tom pragu imaju tendenciju da budu znatno teže pogođene, posebno kada uveliko ovise o uvozu.

Karantin je imao značajan učinak na lance opskrbe i lokalni transport. To je dovelo do nestašica, što je rezultiralo povećanjem cijena voća, povrća i žitarica. Mnogi ulični prodavači nisu mogli raditi, tržišta su se zatvorila i ljudi su morali kupovati u skupim supermarketima.

Situacija je posebno kritična u nekoliko zemalja na ugu i na Bliskom istoku, poput Nigerije i Libanona, gdje se ekonomske krize sudaraju s hiperinflacijom i devalvacijom valute, zbog čega je uvoz hrane skuplji. To će vjerojatno izazvati daljnje probleme u narednim mjesecima, posebno u podsaharskoj Africi, na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, koji se uveliko oslanjaju na taj uvoz.