Tuniški predsjednik Kais Saied 25. je jula raspustio Parlament, smijenio premijera i proglasio se jedinom vlašću. Sve su to akcije koje podrazumijevaju puč u jedinoj demokratiji arapskog svijeta. Tunižani su izveli uspješnu revoluciju 2011. godine, svrgnuvši dugogodišnjeg diktatora Zine el-Abidine Ben Alija i započevši demokratsku tranziciju, onu koja je još uvijek trajala kada je Saied izabran 2019.

Iako je Saied pokušao svoje postupke opravdati članom Ustava koji dopušta predsjedniku da poduzme vanredne mjere kada je država u neposrednoj opasnosti, njegova je trenjutna moć još uvijek nezakonita i protivi se kratkoročnim i dugoročnim interesima Tunisa.

Tunis se trenutno suočava s tri krize. Njegova ekonomija, koja grca još od revolucije, blizu je kolapsa, što je navelo neke promatrače da ga uporede s Libanom. Pndemija koronavirusa desetkovala je turističku industriju i uzrokovala visoku stopu nezaposlenosti. Ovog mjeseca, usred brutalnog četvrtog vala, Tunis je zabilježio najveći broj novih slučajeva COVID-19 od početka pandemije. A politička kriza prethodila je Saiedovim recentnim potezima.

Tunis je kolijevka Arapskog proljeća, koje je počelo na njegovim ulicama 2011. godine kada su hiljade građana svrgnule diktatora Zine el Abidine Ben Alija, Tunis je u deset godina od tada postao jedina demokratija u arapskom svijetu.

U nedjelju, nakon dana demonstracija na kojima su stotine ljudi zatražile u nekoliko gradova ostavku vlade, predsjednik Tunisa Kais Said najavio je u televizijskom govoru uklanjanje premijera Hichema Mechichija, suspenziju na 30 dana svih aktivnosti Parlamenta i koncentraciju praktično svih državnih ovlasti u svojim rukama. Dok su mnogi Tunižani, umorni zbog ekonomske i zdravstvene krize, slavili odluku na ulicama, većina opozicije, uključujući stranku Ennahda, koja ima većinu u Parlamentu, osudila je "državni udar".

Said se pozvao na član 80. Ustava, koji ovlašćuje predsjednika da usvoji "iznimne mjere" u slučaju "neposredne opasnosti za institucije zemlje". Međutim, ta je mogućnost uslovljena prethodnim konsultacijama s šefom vlade i predsjednikom Parlamenta, što se do sada nije dogodilo. Tuniski profesor ustavnog prava Iyadh Ben Achour drži da smo svjedoci "državnog udara", jer ne postoji takva "neposredna opasnost", a osim toga, "nisu poštovani ni oblik ni suština" člana 80.

Tuniski zakon precizira da cjelokupni postupak mora nadzirati Ustavni sud koji u Tunisu još ne funkcionira.

Predsjednik je sada, praktično, sve: izvršna, zakonodavna i dio sudske vlasti. Najavio je da će dekretom upravljati i donositi zakone. Kada je Parlament zatvoren i bez Ustavnog suda, ove uredbe neće biti podvrgnute nikakvoj kontroli. Također će koncentrirati izvršnu vlast u svojim rukama: imenovat će novog šefa vlade, a također će predsjedavati Vijećem ministara. Said je zauzvrat preuzeo ovlasti Državnog tužiteljstva, aktom koji krši jedan od temelja demokratije: nezavisnost sudstva.

Vojska podržava predsjednika. Predsjednik Parlamenta i drugi zastupnici uzalud su u ponedjeljak pokušali pristupiti sjedištu Parlamenta. Nekoliko ih je vojnika spriječilo u tome. Vojska je stekla veliku popularnost tokom revolucije 2011. godine kada je njezino vodstvo odbilo pucati na demonstrante i pozvala na skidanje Ben Alija s vlasti što je bio ključni potez koji je ubrzao bijeg diktatora iz zemlje. Podrška Oružanih snaga, koje su, prema Ustavu Tunisa, pod nadležnošću šefa države, stoga je izvor legitimiteta u očima ljudi.

Kais Said je 63-godišnja penzionirani profesor Ustavnog prava. Bez pripadnosti bilo kojoj političkoj stranci, pobijedio je na predsjedničkim izborima u oktobru 2019. u drugom krugu uz veliku podršku naroda: 72,71% glasova. Nadimak Robocop zaradio je zbog monotonog tona glasa, a svoju je kampanju temeljio na odbacivanju korupciju, na moralno konzervativnoj ideologiji i na populističkim obećanjima poput vraćanja smrtne kazne.

Potezi poput odbijanja javnog finansiranja njegove kampanje donijele su mu reputaciju pravednika koja je povećala njegov prestiž. Za njega su u velikom broju glasali Tunižani razočarani politikom koji su apstinirali na parlamentarnim izborima, ali su izašli na predsjedničke izbore.

Takozvana jasmin revolucija u Tunisu 2011. godine, "Bogati imaju jasmin u svojim vrtovima, ovo je narodna revolucija", kako su objašnjavali u to vrijeme Tunižani, ustupila je mjesto demokratskoj tranziciji koja je razočarala mnoge građane. I dalje postoji zloupotreba moći, nezaposlenost i ekonomske i regionalne nejednakosti.

Upravo su to bili razlozi zbog kojih se ulični prodavač voća, Mohamed Bouazizi (26), u decembru 2010. spalio izazivajući proteste koji će okončati diktaturu. Deset godina kasnije, nezaposlenost među mladima i dalje je 40,8%, prema službenim podacima. Tuniska je ekonomija prošle godine izgubila 8,8% BDP-a, uglavnom zbog covid-19.

Pandemija je pogoršala jedan od temeljnih razloga nezadovoljstva Tunižana, nerad javnih službi. Pogotovo zdravstvo koje se ne može nositi s više od 573 000 slučajeva koronavirusa u zemlji. Loše upravljanje pandemijom izazvalo je mučne scene, poput slike policajca koji umire bez kisika na trotoaru ispred bolnice ili stampeda 20. jula kada su hiljade ljudi bez termina pohrlile u centre za vakcinisanje nakon što je ministar zdravstva objavio da će svi punoljetni biti imunizirani povodom Kurban -bajrama.

Od 2011. godine Tunis je imao deset različitih vlada. Zakonodavna tijela iz oktobra 2019. ustupila su mjesto najrasparčanijem Parlamentu u historiji, u kojem je više od 30 stranaka što onemogućava bilo kakav dogovor. Nakon ostavke premijera Elyèsa Fakhfakha u julu 2020., optuženog za sukob interesa, predsjednik je za šefa vlade imenovao Hichema Mechichija, tehnokratu koji je bio ministar unutarnjih poslova.

Predjednik Said i novi premijer ubrzo su započeli borbu za vlast koja je kulminirala u februaru, predsjednik nikada nije krio svoje nezadovoljstvo zbog ograničene granice moći koju ima šef države, čije su jedine nadležnosti vanjski odnosi i vodstvo Oružanih snaga. Stoga je javno zagovarao izmjenu Ustava.