Nakon što je Andrej Nikolaidis, bosanskohercegovački i crnogorski književnik, novinar i publicist, dao intervju za Stav, na njega se iz takozvanih liberalnih, demokratskih i krugova kojima su usta puna priče o slobodi govora obrušila lavina kritika praćena lažima i uvredama.

Među ostalim izmišljotinama istakla se ona koju je na Twitteru napisao Dragan Mioković, zastupnik Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i predsjednik Komisije za sigurnost tog doma.

Mioković je 11. februara na Twitteru objavio da je Nikolaidis uzeo honorar od glavnog urednika Stava, odnosno da je dobio novac za svoj intervju objavljen u Stavu. Ova ničim dokaziva, zapravo potpuno netačna tvrdnja tim je teža što iza nje stoji bivši dugogodišnji policijski službenik, koji je barem kroz taj zanat mogao naučiti šta znači lažna i neutemeljena optužba, ili je pak riječ o jednom od onih nosilaca službenog oružja za koje se kaže da prvo pucaju pa kažu stoj.

Zaslužiti penziju kao policajac, s mladalačkim iskustvom u politici kao lokalni funkcioner Saveza socijalističke omladine, te postati politički zastupnik i predsjednik Komisije za sigurnost u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a ljude potvarati, sve je samo nije početnička greška nekakvog tviteraškog bota. Neko bi rekao da je riječ o profesionalnoj deformaciji. Ili je možda u pitanju “prosipanje sile” i “djelovanje s pozicije moći”? Možda i posljedica onoga što se doživljava kao uvriježena “drotovske ograničenost” koja nije kadra razumjeti da se to zove politički pritisak na novinare? A možda je samo zaboravio da više nije penzioner već da je dio vlasti.

To što je ova država visoko rangirana po prisutnosti korupcije i to što su policajci u Bosni i Hercegovini, nažalost, jedan od koruptivnih simbola, za koje se kaže da su za sitne novce spremni zažmiriti na krupan prekršaj, ne opravdava Dragana Mikovića, bivšeg milicionera i policajca, ma kakvi stereotipi o toj profesiji iz doba milicije i jugo-viceva o njoj vladali u javnosti, da ikoga na bigajri-hak potvara.

No, ni Nikolaidis nije ostao dužan, pa mu je u kolumni, koju je objavila Slobodna Bosna, odgovorio: “Prošle me je sedmice progresivno, liberalno Sarajevo cipelarilo na tviteru. Nekakav je frajer – on je valjda nešto, poslanik, odbornik Naše stranke u nečemu – napisao da sam uzeo pare da bih dao intervju za Stav. Da to odmah riješimo: lažeš, pseto. Kad sam to saznao, nisam pomislio: je li ovaj čovjek lažov ili je samo glup? Znao sam da je i lažov i glup. Lažov je, to je barem prosto, zato što laže. A glup je jer je tom laži naumio da mi napravi štetu – koju mi on ne može napraviti.”

Na to je odmah reagirao Mioković, opet na Twitteru: “Sjetim se Protea, Aresa, Tare… Šta papak zna šta je pseto.”

Kako god, niti Stav plaća za intervjue, niti je Andrej Nikolaidis dobio ikakav honorar od Stava i njegovog glavnog urednika. Zastupnik Mioković imao je priliku da se izvini, da kaže da je pretjerao, da ga je ponijela huškačka horska pjesma protiv Nikolaidisa… ali jok, odabrao je da bude dosljedan u svojoj laži. I još je nastavio vrijeđati.