Dr. Selma Muhić Dizdarević u Pragu živi od 1992. godine. Počela je raditi u Češkom helsinškom odboru, a svoje školovanje nastavila je na Karlovom univerzitetu, gdje predaje na Katedri studija građanskog društva. Godinama piše izvještaj o islamofobiji u Češkoj za Evropski izvještaj o islamofobiji u izdanju Fondacije SETA te je aktivna u NVO sektoru.

U razgovoru za Stav dr. Muhić Dizdarević govori o različitom tretmanu država i društava u Evropi prema izbjeglicama s obzirom na njihovu boju kože i religijsku pripadnost te o reperkusijama ruske agresije na Ukrajinu na Balkan.

Evropa se nakon migrantske krize suočava s najvećim valom izbjeglica, izazovima u energetici uzrokovanim agresijom Rusije na Ukrajinu, što je ponovo pokazalo slabosti administracije EU, ali i dvostruke standarde Evropljana.

DUPLI STANDARDI PREMA IZBJEGLICAMA

“Države Srednje Evrope imaju historijsku netrpeljivost prema Rusima. Da je neko drugi napao Ukrajinu, pitanje je kakva bi bila reakcija naroda koji imaju očuvano sjećanje na sovjetsku invaziju i hegemoniju. Historijski, to je dosta apsurdno jer su u sovjetskim trupama koje su okupirale Češku bili i ukrajinski vojnici. U međuvremenu se Sovjetski Savez pretvorio u Rusiju pa je takva reakcija očekivana”, kaže dr. Selma Muhić Dizdarević na početku razgovora za Stav i dodaje da strah od ruske invazije na Baltik i druge države potiče odbojnost prema Rusima.

Ukrajinci imaju veliku dijasporu u Srednjoj Evropi i jako su dobri radnici. Prihvaćeni su u društvu, što je mnogo olakšalo integraciju njihovih izbjeglica.

“Rasizam je jako prisutan prema osobama druge boje kože u Srednjoj Evropi, ne samo prema osobama crne nego i smeđe boje kože te prema pripadnicima druge vjere. Iako je češko društvo areligiozno, netrpeljivost prema islamu je jako naglašena. S druge strane, Ukrajinci su bijelci i kršćani tako da nije bilo prepreka za njihovo prihvatanje jer odnos prema Ukrajincima u Češkoj nije vezan za principe ugroženosti ili traženja azila, što je uređeno zakonima. Podsjećam da je Češka vlada 2015. godine imala stav da neće primiti niti jednu izbjeglicu bez obzira na to da li su to maloljetnici, siročad ili izbjeglice koji su kršćani. Tada su se neki prvi put susreli s Arapima kršćanima. Češka je istrajala sa stavom da neće nikoga primiti jer imaju uvjerenje da se ti ljudi ne mogu integrisati u njihovo društvo, da su to opasni i nasilni narodi skloni terorizmu. Šest-sedam godina kasnije u Češkoj imamo 300.000 izbjeglica koje su dobile nevjerovatne privilegije. Čak je Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje je inače represivni organ, ekspresno smislilo način za legalizaciju njihovog boravka, odnosno izmislili su posebnu vizu. Cijela se država uključila da im olakša besplatan pristup zdravstvu, obrazovanju, prijevozu, oni koji su primili izbjeglice dobivaju nadoknadu. Čak izbjeglice koje nemaju posao imaju novčanu podršku. Društvo se preko noći transformiralo, građani su volontirali da se izbjeglice smjeste, da se djeca upišu u škole, vrtiće”, pojašnjava dr. Muhić.

Naša sagovornica tezu o različitom pristupu prema izbjeglicima u Češkoj s obzirom na njihov identitet temelji i na diskriminatorskom odnosu prema Romima i stranim studentima koji su stigli s ukrajinskim izbjeglicama.

“Zajedno s 300.000 ukrajinskih izbjeglica došlo je i oko 3.000 ukrajinskih Roma, koji u Češkoj imaju suprotan tretman, odnosno sličan odnosu prema izbjeglicama s Bliskog istoka, koje nisu ni htjele ostati u Češkoj. Iako su bili u tranzitu, njih su hvatali i zatvarali u logore, oduzimali su im novac i uništavali imovinu, a kasnije su ih deportovali. Ta ekstremna reakcija je bila zaista apsurdna. Isto se ponavlja u slučaju Roma jer je prihvaćen stav da su Ukrajinci ugroženi ruskom invazijom, ali ne i Romi. To je iznova dokazalo da je anticiganizam najjači oblik rasizma u češkom društvu. Njih su optuživali da su u Češku došli s namjerom da koriste beneficije koje imaju Ukrajinci. Ovdje su čak neke NVO organizovale transport ukrajinskih Roma u treće države koje imaju principijelno uređeno pitanje stjecanja prava na azil izbjeglica iz ratnog područja”, ističe dr. Muhić Dizdarević.

REPRESIJE PREMA ROMIMA

Koliko je apsurdan odnos prema izbjeglicama, pojašnjava dr. Muhić Dizdarević, pokazuje činjenica da su Ukrajinci dobili odmah smještaj o kojem mnogi češki beskućnici mogu samo sanjati, a Romi su ostali na ulici i bili su izloženi represiji kao i tamnoputi studenti koji su se zadesili u Ukrajini.

“NVO sektor i neformalne grupe koje su pružile podršku izbjeglicama u toku migracija iz Azije i Afrike bile su izložene ogromnim pritiskom, uvredama, represiji. Dolaskom ukrajinskih izbjeglica te iste organizacije i pojedinci su ponovo odgovorile izazovu jer imaju jako dobro iskustvo i vještine za podršku izbjeglicama, a od društva i države su dobile ogromnu podršku. Čak se s njima i njihovim radom ponose. U razgovoru s pojedinim aktivistima rekli su mi da su napokon dobili podršku od čeških policajaca za svoj rad, osim ako se u grupi nađe Rom ili student iz Indije. U tom slučaju policajci se ponovo vraćaju na represivni model i blokiraju njihove aktivnosti”, ističe dr. Muhić Dizdarević.

Ovakvi dupli standardi u češkom društvu generiraju mnogo pitanja oko socijalnih prava, polarizacije društva oko podrške izbjeglicama, kada i dalje postoje ugroženi koji su čekali godinama na ostvarivanje svojih prava, a sad se ogroman novac usmjerava na prijem izbjeglica iz Ukrajine.

“Kad su u pitanju izbjeglice i migranti izvan Evrope države višegradske grupe, jednostavno nisu imali volje ni da im olakšaju tranzit, dok, kad su u pitanju Ukrajinci, spremnost za njihov prihvat odjednom se ispoljila. Takva praksa pokazuje da se ove države unutar EU ponašaju na način da uzimaju prava, a ne žele obaveze. Po ovom pitanju posebno prednjači Mađarska, koja prkosi svima i dalje održava odnose s Rusijom”, ističe dr. Muhić Dizdarević.

PROPUŠTENA PRILIKA ZA INTEGRACIJU BALKANA

Na pitanje da li je invazija Rusije na Ukrajinu smanjila pritisak na manjine, migrante, odnosno muslimane u Evropi, dr. Muhić Dizdarević odgovara da jeste i nije u isto vrijeme.

“Sad je fokus samo na Ukrajinu, a nikoga ne zanima šta se dešava u Siriji ili Jemenu. Smanjio se broj migranata koji prolazi preko Češke, ali kad bi neko zatražio azil, ne bi dobio na isti način kako Ukrajinci imaju pravo. Sva negativna energija usmjerena je prema Rusima, pa tako imamo izražene negativne stavove o Rusiji, pa čak i pozive na deportaciju Rusa koji godinama žive u Češkoj i koji nemaju nikakve veze s ruskom politikom”, pojašnjava dr. Muhić Dizdarević.

Na pitanje kakvi su pozitivni i negativni utjecaji rata u Ukrajini na Balkan i Bosnu i Hercegovinu, dr. Muhić Dizdarević ističe razočaranost odnosom EU prema onima na Balkanu koji generiraju nestabilnosti.

“Kada pogledamo kakvo je bilo iskustvo Mađarske u procesu pregovaranja za članstvo u EU kad su u pitanju vrijednosti, Poljske kad su u pitanju reproduktivna prva i sekularizam ili članstvo Bugarske i Rumunije kad je u pitanju korupcija, veliko je pitanje da li će uopće postojati takvo raspoloženje. Ja sam razočarana jer sam smatrala da će svako ko odstupa imalo od narativa da je isključiva ruska krivica u ovim događanjima biti kažnjen. Očekivala sam da će u tom slučaju kao kolateralni benefit za nas biti kažnjavanje Srbije i dijelova Bosne i Hercegovine koji otvoreno podržavaju režim u Rusiji. Nažalost, to se nije desilo. Mnogo sam razočarana jer politike koje se vode prema Bosni i Hercegovini čine taj prostor slabom tačkom, a EU ne pokazuje interes da riješi stanje na terenu”, zaključuje na kraju razgovora dr. Muhić Dizdarević.