Dragan Stevanović mnogo je više političar nego što je doktor. I to ne bilo kakav političar, već visokopozicionirani SDP-ov političar, što će reći da je automatski i nepopravljivi jugonostalgik, i to egzibicionističke vrste koja glasno, javno i često uzdiše za izgubljenim “bratstvom i jedinstvom” ovdašnjih “naroda i narodnosti”. To ne bi bilo samo po sebi problem da nije neugodne činjenice da takva mentalna onanija redovno prelazi sve granice dobrog ukusa te prerasta u odvratan revizionizam zbog kojeg se pati i za dokazanim agresorima.
I upravo je takav neukus demonstrirao dr. Dragan Stevanović kada je na svom Facebook profilu objavio status u kojem upućuje “posljednji pozdrav” dr. Dragoljubu Lazareviću, koji je nedavno preminuo u Beogradu. Doktor Dragan naziva doktora Dragoljuba “dobrim čovjekom i vrsnim hirurgom kojem su uvijek na prvom mjestu bili visoko Hipokratovi principi”. Dirljiva gesta, no ko je doktor Dragoljub Lazarević?
“ROMANIJO, DA TE NIJE BILO, SRPSKO BI SE SLOMILO KRILO”
Kako piše srbijanski portal Espreso.co.rs, dr. Dragoljub Lazarević bio je poznati hirurg porijeklom iz Jagodine, iz Srbije, koji je preminuo 18. januara, u devedesetoj godini života. Lazarević je najveći dio svoga radnog vijeka proveo u sarajevskoj Vojnoj bolnici (današnjoj Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš”), a zatim i u Bolnici Glavnog štaba tzv. Vojske RS-a, smještene u Podromaniji kod Sokoca, u kojoj je dočekao i penziju. Srbijanski mediji Lazarevića opisuju kao izuzetnog stručnjaka, velikog čovjeka i humanistu te časnog pukovnika kojeg će dugo pamtiti stanovnici Romanije. “Doktora Lazu će Romanijci posebno pamtiti po onome što je činio i učinio tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata”, piše portal Espreso, “naročito jer je spasio stotine života ranjenih boraca Vojske Republike Srpske”. “Lazarević je neizmjerno volio Romaniju, Romanijce te je skoro nemoguće opisati koliko ljubavi je nosio prema svom poslu i Republici Srpskoj”, tvrdi srbijanski portal.
Ukratko rečeno, “doktor Laza” bio je okorjeli pripadnik agresorske formacije, neko ko je krpio i ponovo u stroj vraćao one pripadnike agresorskih hordi koje su branitelji Bosne i Hercegovine privremeno onesposobili i zaustavili u njihovoj zločinačkoj kampanji. I to je taj Stevanovićev “dobri čovjek”. To je taj “vrsni hirurg” kojem Stevanović upućuje “posljednji pozdrav”!
Dragoljub Lazarević
Da je Lazarević prije bio uvjereni velikosrbin, a ne osoba koja se slučajno zatekla u Bolnici GŠVRS pa pokušavala činiti dobro u vremenu zla, pokazuje i tvrdnja srbijanskog portala kako “Lazarević nije krio zadovoljstvo kada mu je načelnik bolnice i njegov kolega, doktor Tomislav Taušan, predao Orden Karađorđeve zvezde, kojim ga je odlikovao predsjednik Republike Srpske dr Radovan Karadžić”. Stevanovićevom “dobrom čovjeku i poštovaocu Hikpokratovih principa”, dobrom “doktor Lazi” nije bilo niti najmanje odvratno primiti odlikovanje ratnog zločinca Karadžića već se time očigledno beskrajno ponosio.
MARŠ “OSLOBOĐENJA” NA DRINU
No nije Stevanović niti prvi niti jedini koji pati od akutne jugonostalgije koja toliko utječe na memoriju da prelazi u otvoreni historijski revizionizam. Prisjetimo se slučaja s još jednim agresorskim doktorom, Miodragom Lazićem, ratnim hirurgom i dobrovoljnim učesnikom agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, koji je zbog svojih “zasluga” odlikovan crkvenim Ordenom Svetog Save, te s još nekoliko srpskih i velikosrpskih nagrada i kolajni, uključujući Dodikov Orden Krsta milosrđa. Kao i Lazarević, i Lazić je ne samo rođeni Srbijanac već i neko ko je svoje medicinsko znanje stavio na raspolaganje velikosrpskom agresoru. U Lazićevom slučaju, prvo nelegalnoj separatističkoj falangi Vojsci Republike srpske Krajine, da bi započinjanjem Agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao dio hirurške ekipe, došao u novoosnovanu ratnu bolnicu “Žica” u Blažuju, koji je tada dio takozvane “Srpske Ilidže”, gdje je liječio pripadnike takozvane Vojske RS-a. Lazić je pred smrt ostavio oproštajno pismo u kojem je naveo svoje zasluge za srpstvo te izrazio posljednju želju da bude ispraćen pjesmom Marš na Drinu. Ovu su želju njegovi sugrađani i kolege iz Niša drage volje ispunili pa je sahranjen dok je s balkona po Nišu odjekivala ova agresorska koračnica uz Lazićev lik projektiran na zidovima obližnje crkve.
Kao što smo tom prilikom i pisali, sve bi možda i ostalo još jedna srbijanska bizarnost da nije činjenice da je sarajevsko, ljevičarsko i jugonostalgično Oslobođenje cijeli taj vampirski performans prenijelo kao neki pozitivan i srceparajući događaj, kao da se sahranjuje veliki čovjekoljubac, humanista i rodoljub, a ne velikosrpski dobrovoljac koji je drage volje, čista uma i puna srca učestvovao u opsadi Sarajeva. Internetski portal Oslobođenja objavio je tekst i video naslova “Nišlije aplauzom i pjesmom Marš na Drinu ispratile hirurga Miodraga Lazića”, koji je na portalu stajao koji dan, da bi zatim brže-bolje bio uklonjen i zamijenjen šturim saopćenjem o njegovoj smrti. Sve to pokazuje da se ne radi o nekom previdu ili uredničkom lapsusu, nego o potpuno poremećenim standardima po kojima u Oslobođenju nisu u stanju vidjeti ništa pogrešno u veličanju likova kakav je Lazić, pa je bila potrebna intervencija pojedinaca ili javnosti da im skrene pažnju na to kakve skandalozne tekstove objavljuju.
I, eto, u kakav vas moralni bezdan može odvesti razbuktala jugonostalgija i “levičarenje”, da se iz srca Sarajeva odaje posljednji pozdrav i pošta onima koje je odlikovao ratni zločinac Radovan Karadžić jer su uspješno rokom Agresije servisirali i remontirali rashodovane četnike koji su opsjedali to isto Sarajevo. Šta reći, osim – Pfuj!