Glavni grad Albanije, Tirana, krajem januara postao je centar okupljanja ekonomskih stručnjaka i novinara iz cijele regije. Upravo tamo, u dinamičnom okruženju Economic & Financial Journalism akademije, održane od 28. januara do 1. februara, Stav je imao priliku upoznati i razgovarati s jednim od najistaknutijih ekonomskih stručnjaka mlađe generacije na Kosovu – dr. Albanom Zogajem.

Alban Zogaj nije samo politički akter. On je, prije svega, akademski i ekonomski autoritet s impresivnom biografijom. Rođen 1983. godine u Prištini, svoj akademski put gradio je na prestižnim evropskim institucijama – od magistarskog studija na Univerzitetu Staffordshire u Velikoj Britaniji, do doktorske titule iz ekonomskih nauka stečene 2015. godine na Univerzitetu Politecnica Delle Marche u Italiji.

Njegovo profesionalno iskustvo obuhvata ključne pozicije koje spajaju teoriju i praksu: od dugogodišnjeg predavačkog rada, vođenja Koledža i Instituta Riinvest, do uloge glavnog ekonomiste za Millennium Challenge Corporation (MCC) i savjetnika u Centralnoj banci Kosova. Danas, kao član Centralnog predsjedništva Demokratskog saveza Kosova (LDK) i šef Izbornog štaba za Prištinu, Zogaj donosi dragocjen uvid u to kako ekonomske politike oblikuju društvenu stvarnost.

U regiji gdje se politički narativi često sudaraju s ekonomskom logikom, sa Zogajem smo razgovarali o "paralelnim stvarnostima" Balkana – onoj u kojoj su politički odnosi napeti, dok kamioni s robom nesmetano prelaze granice. Odgovorio nam je na pitanja o značaju ukidanja viza između Kosova i Bosne i Hercegovine, perspektivama CEFTA-e, te o tome mogu li zajednički ekonomski interesi konačno nadvladati ili barem ublažiti historijske sporove.

Može li dobra ekonomska saradnja biti faktor koji će relaksirati napete političke odnose u regiji?

Da, dobra ekonomska saradnja često služi kao praktični stabilizator. Trgovina, investicije, zajednička infrastruktura i mobilnost radne snage mogu stvoriti odnose i svakodnevne poticaje za držanje kanala otvorenim. To ne "rješava" velika pitanja ili historijske sporove, ali može smanjiti cijenu eskalacije i proširiti prostor za dijalog.

Ključ je u utemeljenju saradnje u okvirima zasnovanim na pravilima, kao što su standardi usklađeni s Evropskom unijom, rješavanje sporova, transparentnost, kako ekonomske veze ne bi postale još jedna arena za politički pritisak.

Kako objašnjavate činjenicu da su zemlje Zapadnog Balkana uglavnom u političkom sukobu, dok se trgovina, uvoz i izvoz robe odvijaju gotovo normalno? Naprimjer, značajan dio prehrambenih proizvoda u Bosni i Hercegovini čini roba uvezena iz Srbije.

Zato što politika i trgovina funkcioniraju na različitim principima.

Ekonomski akteri, poput kompanija, trgovaca, poljoprivrednika i prijevoznika, optimiziraju se za profit, pouzdanost i blizinu. Na Zapadnom Balkanu lanci snabdijevanja su regionalni zbog geografije i navika. S druge strane, države i stranke optimiziraju se za suverenitet, narative identiteta, sigurnost i domaći legitimitet, gdje je kompromis teži.

Dakle, možete imati političko nepovjerenje, ali i dalje funkcionalnu trgovinu, posebno u osnovnim dobrima poput hrane. Ova "paralelna stvarnost" je uobičajena na globalnom nivou. Znate, tržišta se prilagođavaju, dok se politika kreće sporije.

Republika Kosovo nedavno je jednostrano ukinula vize za građane Bosne i Hercegovine. Koliko je ova odluka značajna politički, društveno i ekonomski?

Značajno je, naravno, na sva tri ova nivoa. Ako govorimo o politici, to je gest izgradnje povjerenja koji signalizira otvorenost i dobru volju, te se usklađuje s idejom slobodnijeg kretanja u regiji. Kosovo je najavilo ulazak bez viza uz lične karte počevši od 1. januara 2025. godine. Društveno, jača kontakte među ljudima, porodične posjete, kulturnu razmjenu, veze studenata i civilnog društva, smanjujući distancu koju stvara politika. U kontekstu ekonomije, kratkoročni efekti dolaze kroz turizam, poslovna putovanja, sajmove i nabavne veze, a srednjoročni efekti su veći ako budu praćeni uzajamnim priznavanjem dokumenata, lakšom logistikom i predvidivim graničnim procedurama.

S obzirom na to da su Kosovo i Bosna i Hercegovina potpisnice CEFTA-e, u kojoj mjeri političke tenzije čine implementaciju ovog sporazuma o slobodnoj trgovini otežanom?

Svakako da čine manje efikasnom.

CEFTA može smanjiti tarife i formalne barijere, ali političke tenzije i dalje mogu poremetiti trgovinu putem administrativnih barijera, odloženih procedura, sporova oko dokumentacije ili selektivne primjene. Zato su mehanizmi CEFTA-e za rješavanje sporova i implementaciju ključni i zato izvještaji EU nastavljaju naglašavati jačanje ovih instrumenata (uključujući CEFTA-in protokol o rješavanju sporova) i usklađivanje s pristupom Zajedničkog regionalnog tržišta.

Dakle, iskren odgovor je da CEFTA ostaje dragocjen temelj, ali političke tenzije je mogu spriječiti da postane pravo iskustvo jedinstvenog tržišta.

Kako konkretno Kosovo i Bosna i Hercegovina mogu unaprijediti ekonomsku saradnju? U kojim oblastima je saradnja najizglednija?

Najrealnije oblasti su one s jasnom obostranom koristi i ograničenim političkim simbolizmom. Prije svega, mogu unaprijediti saradnju kroz olakšavanje trgovine, tj. brži prelazi, digitalna carina, inspekcije zasnovane na riziku, zelene trake… Poljoprivredno-prehrambeni i maloprodajni lanci snabdijevanja mogu unaprijediti kooperaciju kroz donošenje standarda, certifikaciju, pakiranje robe, hladne lance i zajedničke sajmove. Kada govorimo o sektoru pružanja usluga te malim i srednjim preduzećima, u prvom redu naglašavamo IT usluge, poslovno povezivanje (B2B), ali i povezivanje kroz dijasporu. Isto tako, moguće je raditi i na vikend turizmu, organizaciji kulturno-sportskih događaja, a sve to olakšavanjem procesa putovanja. Nije isključena ni saradnja na polju energetike, ali sve uz provođenje projekata koji su usklađeni s EU agendama.

Koji sektori privrede bi imali najviše koristi od potpunog obostranog ukidanja viznog režima?

Najveći dobitnici bi bili, jasno je, transport i logistika. Sve je manje kašnjenja, niži su troškovi samog prijevoza, a i predvidljiviji su rasporedi isporuke, posebno za kvarljivu robu. Kada smo već kod robe, može se reći da je i lakša njena nabavka te distribucija, što je značajno za maloprodaju te poljoprivredno-prehrambenu industriju. Turizam i ugostiteljstvo profitiraju od tzv. city break putovanja, raznih evenata, ali i porodičnih posjeta koje su olakšane. Lakše je kretanje materijala i građevinske opreme također. Neću posebno ni govoriti o tome koliko bi bila lakša putovanja na sastanke i stručne obuke.

Ideja o Otvorenom Balkanu je praktički mrtva, ali se još uvijek u pojedinim političko-ekonomskim krugovima sporadično spomene. To je koncept koji su osnovale Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija, a koji su trebale podržati i ostale zemlje u regiji. Mnogi su taj projekt vidjeli kao pokušaj ovih zemalja da uspostave politički i ekonomski monopol u regiji. Kako je Kosovo gledalo na ideju o Otvorenom Balkanu?

Kosovo je uglavnom bio oprezno i skeptično. Kosovo inače smatra da regionalna saradnja treba biti inkluzivna, usklađena s EU i da ne bi trebala stvarati paralelne strukture koje zaobilaze Berlinski proces, tj. Zajedničko regionalno tržište ili ignoriraju osnovne političke realnosti.

Kosovo načelno podržava regionalnu saradnju, ali preferira okvire vezane za pravila EU i jednak tretman svih strana.

Kakvi su trenutni odnosi između Kosova i Albanije? Albin Kurti je čelni čovjek Kosovske vlade, dok je Edi Rama u Albaniji, protiv kojeg jedan dio građana u ovim momentima i protestuje u Tirani. Poznato je da nemaju baš isto mišljenje o mnogim temama.

Odnosi Kosova i Albanije ostaju strateški bliski zbog zajedničkih nacionalnih veza, snažnih društvenih veza i zajedničkog interesa za integraciju u EU, ali je ritam odnosa između vlada povremeno bio pod utjecajem političkih neslaganja i različitih pristupa regionalnim inicijativama i diplomatiji. Trebali bismo odnose držati iznad dnevne politike, fokusirati se na konkretne projekte, povezanost, obrazovanje i ekonomsku integraciju, uz zrelo upravljanje nesuglasicama.

Kakvi su trenutni odnosi između Kosova i Srbije?

Odnosi ostaju napeti i uveliko su oblikovani procesom normalizacije pod okriljem EU i dešavanjima na sjeveru Kosova. EU nastavlja naglašavati važnost implementacije dogovorenih obaveza, uključujući mehanizme koji se odnose na opštine sa srpskom većinom i druge obaveze, dok je napredak u dijalogu često bio spor.

Podržavamo miran, evropski dijalog zasnovan na pravilima koji donosi sigurnost za sve građane, funkcionalne institucije i predvidljivost za ekonomiju.

Šta je najveći unutrašnji potencijal Kosova? Kako Kosovari žive danas?

Najveći unutrašnji potencijal su, naravno, ljudi, posebno mlada i sposobna radna snaga, snažna veza s dijasporom i rastuća baza u uslugama, naročito IT i poduzetništvo.

Kako Kosovari žive danas? Kosovo je otporno i sve više povezano s evropskim tržištima i standardima, ali se i dalje suočava s poznatim ograničenjima: pritiskom emigracije, neujednačenom produktivnošću, infrastrukturnim nedostacima i političkom neizvjesnošću koja utječe na povjerenje investitora. Najbolja politika je agenda "poslovi i konkurentnost": obrazovanje – vještine – investiciona klima – izvoz.