- Izrael mora odmah osloboditi doktora iz Gaze, dr. Hussama Abu Safiyu - rekli su stručnjaci UN-a u nedavnoj izjavi, nedvosmisleno.

Dr. Abu Safiya je "bio podvrgnut mučenju i drugim okrutnim i ponižavajućim postupcima", rekli su. Njegovo zdravstveno stanje je "teško".

Mnogi su već upoznati s kultnim palestinskim doktorom iz Gaze. Ali zaslužena i hitna pažnja posvećena njegovom slučaju ne bi trebala završiti s njim. Umjesto toga, trebala bi osvijetliti širu katastrofu koja pogađa zdravstveni sektor Gaze – sektor koji je namjerno uništen kao dio genocida koji  je započeo 7. oktobra 2023. godine.

Musab Adili

Na Dan palestinskih zatvorenika: Dvadesetogodišnjak umro u izraelskom zatvoru, "prije dvije sedmice nam je poslao selame, danas primamo vijest o njegovoj smrti"

Palestinci i drugi i dalje nazivaju genocid "kontinuiranim". Ovo nije preuveličavanje. Iako se stopa ubijanja bombama smanjila, genocid ostaje na snazi ​​jer uništavanje Gaze i sve civilne infrastrukture neophodne za preživljavanje i dalje proizvodi isti ishod: Palestinci i dalje umiru kao direktna posljedica istih politika.

Ovo je utjecalo na svaki aspekt palestinskog života u Gazi koji garantuje opstanak - od vode i hrane do medicinske njege.

Govoreći na konferenciji za novinare SZO u Kairu 8. oktobra 2025. godine, dr. Hanan Balkhy, najviša regionalna zdravstvena službenica Svjetske zdravstvene organizacije za istočni Mediteran, sve je iznijela na stolu.

Iako je govorila  u institucionalnom smislu, navodeći hitne zdravstvene potrebe Gaze, njen izvještaj je potvrdio razmjere razaranja uzrokovanog izraelskim genocidom u Gazi, piše Palestine Chronicle. 

Preko 1.700 zdravstvenih radnika je ubijeno u Gazi od početka genocida, rekla je. Većina bolnica u Gazi je uništena ili onesposobljena, a samo nekoliko ih je djelimično u funkciji. Najmanje 455 Palestinaca je umrlo od gladi, uključujući 151 dijete, u roku od nekoliko mjeseci.

U svim sumornim brojkama koje je genocid u Gazi proizveo - i nastavlja proizvoditi - ističe se jedna konstanta: za svaki rastući broj žrtava, postoji odgovarajući broj onih koji su trebali biti spašeni, a koji su također ubijeni.

Hiljade ljekara, zdravstvenih radnika, humanitarnih radnika, osoblja civilne zaštite, hitnih službi, volontera, radnika dobrotvornih organizacija i opštinskih zvaničnika uvučeno je u  isti ciklus uništenja.

Moglo bi se tvrditi da ovi brojevi odgovaraju ukupnom obimu smrti u Gazi. Zvanični podaci navode da je ubijeno preko 72.000 Palestinaca, a ranjeno više od 172.000, dok nezavisna istraživanja, uključujući procjene objavljene u časopisu The Lancet, sugeriraju da  bi stvarni broj žrtava mogao biti mnogo veći.

Ovaj argument može izgledati odbranjivo. Ali ciljanje  bolnica, ubijanje i ranjavanje ljekara, te nezakonito pritvaranje i mučenje zdravstvenih radnika ne mogu se odbaciti kao puki odraz masovnog ubijanja.

Od najranijih dana genocida, Izrael je bolnice u Gazi stavio u središte svog napada. Dana 17. oktobra 2023. godine, arapska bolnica Al-Ahli u Gazi  napadnuta je  u jednom od najstrašnijih ranih masakra, nakon čega su uslijedili sistematski napadi na glavne medicinske ustanove, uključujući bolnicu Al-Shifa, bolnicu Al-Quds, indonezijsku bolnicu i medicinski kompleks Nasser.

Ali zašto bolnice? Zato što bolnice nisu bile samo mjesta liječenja. One su bile mjesta utočišta. Dok su desetine hiljada Palestinaca tražile sklonište unutar njihovih zidova, bolnice su postale posljednja mjesta gdje je preživljavanje još uvijek bilo moguće. Uništiti ih značilo je prekinuti tu posljednju liniju života.

Ubistvo doktora, bombardovanje bolnica i pritvaranje medicinskog osoblja nisu bili slučajni. Oni su bili dio šire strategije : učiniti Gazu nenastanjivom demontiranjem sistema koji održavaju život.

Licemjerni London

U Gazi, doktori su zatvoreni zbog liječenja djece; U Britaniji su uhapšeni zbog zahtjeva za prekid prodaje oružja koja ubija tu djecu

Lišeni brige, lišeni infrastrukture i lišeni sredstava za preživljavanje, Palestinci su imali manje mogućnosti - prvo da pobjegnu na jug, a na kraju da budu potpuno protjerani izvan Gaze.

Zato je dr. Abu Safiya postao toliko važan za ovu priču.

Svaki doktor iz Gaze koji je odbio napustiti svoj posao tokom genocida je heroj. Svaki zdravstveni radnik koji je rizikovao svoj život da bi spasio druge predstavlja uzor hrabrosti koji treba svugdje oponašati. I svaki doktor koji je ubijen, ranjen ili pritvoren zaslužuje da ga se pamti kao najviši izraz ljudske predanosti životu.

Dr. Abu Safiya utjelovljuje sve njih.

On nije jedinstven - i to je upravo poenta. On je kolektivno lice medicinske zajednice koja je odbila da napusti svoje ljude, čak i kada se sistem oko nje urušio.

U bolnici Kamal Adwan u sjevernoj Gazi, Abu Safiya je ostao  na svom mjestu dok su izraelske snage napredovale prema objektu, već preplavljenom talasima ranjenih i raseljenih civila. Uprkos nestašici goriva, lijekova i osoblja, nastavio je liječiti pacijente, istovremeno pomažući u zaštiti onih koji su se sklonili unutar bolničkog kruga.

U posljednjim danima prije pritvaranja 27. decembra 2024. godine, bio je među posljednjim višim ljekarima koji su još uvijek radili u bolnici, nadgledajući njegu u uslovima koji prkose svakom konvencionalnom shvatanju medicinske prakse.

Apeli za puštanje na slobodu

Direktor bolnice u Gazi simbol otpora izraelskoj okupaciji: Od 27. decembra gubi mu se trag, Izraelci zabranili i kontakt s advokatom

Jedna slika ga je definisala.

Stojeći usred ruševina ispred bolnice Kamal Adwan, okružen razaranjima, hodao je  sam u bijelom mantilu prema nadolazećim izraelskim oklopnim vozilima - usamljeni doktor suočen s ratnom mašinom. Slika je u jednom kadru prikazala stvarnost Gaze: oni koji liječe stoje nenaoružani pred onima koji uništavaju.

To uništavanje i dalje traje, čak i kada se globalna pažnja preusmjerila na druge dijelove zemlje, što pogoršava opasnost s kojom se suočava opkoljena Gaza.

- Izrael mora osloboditi dr. Abu Safiju i sve zdravstvene radnike - rekli su stručnjaci UN-a. Izrael bi također trebao osloboditi sve palestinske zatvorenike, ukinuti opsadu i u potpunosti okončati genocid.

- Države imaju moć da okončaju njegove muke - rekli su. Nisu u krivu – i ne može postojati moralno ili pravno opravdanje za njihovu neaktivnost.