Višemjesečna sapunica s izlaskom Denisa Zvizdića iz SDA napokon je završena. Mogli bismo reći da je to kraj poprilično dosadne sapunice koja nije imala spektakularne dramske obrate, već je bilo riječ o beskonačnom monologu, a glavni bi glumac u jednom trenutku najavio izlazak iz serijala, ali potom obznanio da ipak neće, pa hoće, pa neće... Kao da je riječ o sceni iz filma Ničija zemlja, u kojoj se lik nalazi na minskoj napravi i ne može mrdnuti. Denis Zvizdić na ničijoj zemlji, ni tamo ni ovamo, nit je budan niti sanja.
Po sarajevskoj čaršiji čak se počelo pričati da je priložio svoj CV „Trojki“ te čeka na birou za zapošljavanje „Peđe, Neke i Dine“ da ga se prihvati kao nezavisnog kandidata u zavisnoj kampanji za Predsjedništvo BiH 2022. godine. Dakle, Denis Zvizdić bio je glumac u jako loše napisanom scenariju te nam je uskratio efekt iznenađenja svojstven sapunicama koji nas drži zakovane za male ekrane. Hoće li Esmeralda ipak naći svog ljubljenog ili ne, hoće li tajna biti razotkrivena ili ne, sve to je uskratio Denis Zvizdić javnosti u Bosni i Hercegovini te na koncu postao dosadan. Postao je ona vrsta sapunice koju kada ugledate na malom ekranu odmah okrećete drugi kanal.
E sad, je li riječ o lošem scenariju ili lošem režiseru ili lošem glumcu, preciznije ćemo saznati uskoro, a tiče se kandidature za Predsjedništvo BiH, koju je Zvizdić najavio u svom stilu stajanja na ničijoj zemlji: nije isključeno, ali prerano je o tome govoriti, nije mi to prioritet... Tako je govorio i 2018. godine pa se kasnije ispostavilo da je njegova skrivena ambicija bila veća od pozorišta u kojem je glumio nadajući se svjetskoj slavi.
No, s obzirom na izrečeno, pitamo se po kojem je to terenu hodao Denis Zvizdić sjedeći u svojoj udobnoj fotelji u Parlamentu. Po čemu je zaključio, dakle, da je na SDA terenu stanje loše, što je nekoliko puta do sada isticao u svojim intervjuima? Kako je moguće da ima znanja o terenu kada je jedini teren koji je posjećivao „Veležov“ stadion sa svojim rođakom Aljošom Čamparom? Možda je čuo zvižduke s tribina pa mu se pričinilo da zrakom odzvanja eho njegovog imena. Zanimljivo jeste da Zvizdić, doduše s manje ostrašćenosti od svog rođaka Čampare, spominje veliki broj nezadovoljnih u SDA koji misle kao on. Nakon izlaska iz SDA isto je, dakle, tvrdio i Čampara i najavljivao spektakularne prelaske i prebjege i migracije iz SDA. Ništa se slično nije desilo.
Zvizdić na današnjoj konferenciji za medije tvrdi da je davao priliku i želio promijeniti stanje u SDA. Pretpostavljamo da bi to podrazumijevalo da se borio da se stanje u stranci poboljša. Ali ne, Zvizdić zadnjih mjeseci nije dolazio na sjednice ni Predsjedništva ni Kolegija stranke. On je radije birao da šalje poruke putem medija, što sugerira da nije imao namjeru popraviti stanje stranke nego svjesno narušavati ugled stranke.
O kakvom nestanku stvaralačke i pokretačke energije govori Zvizdić kada kritizira SDA? Dakle, riječ je o „beskrvnom političaru“ za kojega je neko nametnuo famu da je riječ o vrsnom intelektualcu. Beskrvnost u nastupu opravdavala se navodnom mudrošću, ali sve je postajalo jasnije da se Zvizdić obraća šturim i dosadnjikavim birokratskim jezikom, a što je uzrokovano njegovom navikom po kojoj je politiku vodio na način da se nikome ne zamjeri.
To govori da je Zvizdić više vremena provodio pred ogledalom sa svojim „ja“, koje je željelo uzgojiti sliku poželjnosti, nego u političkom ringu gdje se moraju primati i udarci koji bole. I u njegovom današnjem izlaganju uspio je u njemu svojstvenom jednoličnom tonu izreći toliko općih mjesta o programskim planovima za budućnost da se učinilo zanimljivije čitati turistički vodič kroz Novo Sarajevo nego ono što Zvizdić donosi kao perspektivu za Bosnu i Hercegovinu.
Na koncu, zar bi ovakvo bezlično obraćanje navodno trebalo sakupiti neku novu snagu, neku novu energiju, neke nove moderne i urbane mlade ljude? Pa to bi bilo kao da masno platite kartu za koncert navodno virtuoza na klasičnoj gitari koji izađe na binu i umjesto na 6 žica svira na samo jednoj. Odnosno bez ritma i u jednom tonu. Ili još gore od toga, ako smo kod modernosti na koju se poziva Zvizdić, da platite koncert na kojem neko treba svirati na električnoj gitari od 12 žica, a on tandrka samo na jednoj.
Gdje su te mlade osobe s kojima je SDA izgubila kontakt u urbanim sredinama, a što zamjera Zvizdić? Zašto SDA-u zamjera nešto zbog čega je i sam odgovoran kao dugogodišnji visoki funkcioner SDA? Koliko je mladih Zvizdić okupio i gdje su ti mladi? Možda misli na svog mlađeg rođaka Čamparu. Vjerovatno je tako. A on je ličnost s mnoštvom lica pa se može pričiniti da je riječ o asocijaciji mladih.
O njegovim tezama da je SDA brutalno poražena u novembru 2020. već smo pisali (link), a nova Zvizdićeva teza o manjku koalicijskog potencijala SDA jeste komična s obzirom na to da je i 2014. godine, kada je SDA ostvarila sjajan rezultat, postojao problem s koaliranjem, baš kao i 2018. godine, posebice kada SDP nije prepoznao potrebu da se stvori državotvorni koalicijski blok te krenuo u havariju koja se danas od „Šestorke“ svela na „Trojku“.
Priča o strukturnim reformama u koje nije krenula SDA, prema tumačenju Zvizdića, ustvari je priča o tome da se više nije dopuštalo da Denis Zvizdić i Aljoša Čampara rade kadrovske križaljke prema vlastitim nahođenjima bez konsultacija vrha stranke, što ih je poprilično unervozilo jer su evidentno gubili i moć i utjecaj koji im je trebao da bi u konačnici ovladali strankom, što je na koncu i bio cilj.
Iznevjerena ambicija ih je dovela u stanje nezadovoljstva, potom bunta, a na kraju u slučaju Čampare i otvorene mržnje prema liderstvu koje mu je dalo povjerenje. U takvom mentalnom stanju latentne zavisti koja je izjedala rođake vjerovatno je kap viška u prepunoj čaši bio nedavni diplomatski uspjeh Bakira Izetbegovića u Bruxellesu i nevjerovatno uspješna diplomatska ofanziva Bisere Turković u smjeru SAD-a i EU.
Možda najružniju stvar koju je Denis Zvizdić izveo prošle godine jeste otvoreno šurovanje s Fahrudinom Radončićem, kada je otvoreno sugerirao da u BiH postoje neki vrlo opasni parainstitucionalni centri moći koji se miješaju u izbore u Crnoj Gori, ciljajući na krug ljudi koji su bliski predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću (link). Radončić je ovakve Zvizdićeve izjave, potpune netačne i zlonamjerne, koristio da dokaže da postoje neke SDA falange i odredi smrti, da je ustvari SDA neka vrsta opasne islamističke i militarističke stranke koja ima svoje pipke s još opasnijim „Muslimanskim bratstvom“. Na koncu je Radončić Zvizdića zauzvrat javno proglasio mladićem pred kojim je politička karijera. Prošle godine smo pisali o ovom slučaju cinično navevši da je Zvizdić tek osam godina mlađi od Bakira Izetbegovića te da je odnedavno postao i djed koji će uskoro sjediti u parku i gledati unučad kako se klacka i njiše na ljuljačkama.
Što se tiče Zvizdićevog ostanka u politici, najavio je da definitivno ostaje nezavisni zastupnik, što se može prevesti u smislu kako to radi i Ivana Marić kada se potpiše kao nezavisna analitičarka. No, Zvizdić se i dalje upadljivo obraća kao da je maltene premijer Vijeća ministara BiH.
Uskoro će shvatiti koji mu je doseg, nažalost.
